‘Omer ibn el-Hattab je jedanput susreo ‘Aliju ibn ebi Taliba, pa mu je rekao: -…..
‘Kako to’, rekao je Omer, ‘da čovjek voli čovjeka a on mu nikakva dobra nije učinio, dok opet drugi mrzi nekoga premda mu taj nikakva zla nije uradio?!’
‘Da’, kazao je ‘Alija. ‘Čuo sam Božijega Poslanika- neka su na nj mir i blagoslovi Božiji! – kad je rekao: – Duše su mobilizirana vojska: susretnu se u zraku pa se s nepovjerenjem postave jedne spram drugih. Potom se one koje se prepoznaju zbliže, a koje se ne prepoznaju- raziđu se!'….”
Dž'afer ibn ‘Awn prenosi od Ibrahima el-Hidžrija, on od Ebu Ahwesa a on od ‘Abdullaha ibn Mes'uda sljedeće:
“Duše su mobilizirana vojska – kad naiđu jedne na druge one se primirišu onako kako to učine konji, pa one od njih koje se prepoznaju te se zbliže, a koje se ne prepoznaju raziđu se!”…
Dvije duše ponekad budu vrlo srodne a njihova međusobna vezanost tako snažna da svaka od njih, usljed te velike vezanosti, dijelom osjeća ono što se događa onoj drugoj, dok istovremeno ne osjeća tako i nešto što se događa drugima.
Ljudi su u pogledu toga bili svjedoci mnogih čudesnih, fascinantnih slučajeva.
Ibn Kajjim; Knjiga o duši I
Kvantna nego sta 🙂
Maksuz selam tebi i sultaniji, imam nus pojave od recepata, grlo me boli 😉 😀
Izgleda se čisti nikotin hhh
Definitivno jedna od boljih pročitanih knjiga…
Beno, ah, neam ti pojma, boli i mene, ne znam od čega se ja čistim čoeče 😀
Inspektore, slažem se, moram 😀
Kako doci do knjige, pitanje je sad
trebaš se znat sa pravim ljudima 😉