Članak 206. (otrpi!)

Pratim, ponekad, ali izbjegavam što više, raznorazne rasprave po ovim medijima između BRAĆE a i sestara, muslimana.

Nema dakle teme a da se ne krene u raspravu, pa i na svađu na kraju.

Niko neće i nemože da otrpi, ako mu neko nešto kaže.

Svako MORA da na svaku odgovori i da njegova bude ZADNJA…nemoj slučajno da ko prešuti neku uvredu ili da ono, ironično ili cinično na uvredu odgovori kao u folu , neču ja ništa tebi reč jer ti si tako i takva a ja nisam, a i  time zaprvo isto tako vrijeđa tog drugog.

 

Tako mi naumpade to, dok sam učio ovaj ajet i pomisli…vidi, subhanallah, kako Jusuf a.s. reaguje, odnosno NE REAGUJE , na očite laži i potvore, a mogao je, bio je u poziciji da se postavi nad braćom svojom, da im saspe sve u lice, da ih nazove lažovima, smutljivcima..imao je pravo na to…ali jok burazere…on, a sve da bi sačuvao tu bratsku ljubav, prešuti, iako je u sebi pomislio …nije dopustio da to iz njega izađe…otrpio je:

 

” “Ako je on ukrao”- rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. “Vi ste u gorem položaju” – pomisli u sebi – Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.” ( Jusuf , 77)

 

Otrpimo i mi bolan nekad, prvo na sebe mislim, kad ti ko šta kaže jer postoje i veće vrednote koje treba očuvati…zajedništvo i bratska ljubav…

 

et’ to mi naumpade