Mjesec: Maj 2015.

Srbi opet po BiH vrše progone, teroriziranje Bošnjaka – muslimana.

Pravo da vam kažem, to je meni normalno stanje, jer od njih drugo i ne očekujem. Ko očekuje od njih nekakvo civilizacijsko ponašanje prema ostalim narodima sa kojima žive, taj je po meni malo mahnit.

Sve je to dakle defaultno stanje i nije iznenađujuće…vjerovatno uvertira za nova klanja, progone, slivanja i pljačke muslimana balkana.

Očekujem da se to možda proširi i na teritorij FBiH.

 

Problem smo mi i naša reakcija na to.

Dok jedni se snebivaju i dozivaju nekakve političare bošnjačke (neki i Omera r.a.) , što je vjerovatno neka alien vrsta ili neka izumrla , ugl. ne postoji danas, drugi samo nariču ko babe narikače….jedni se ubiše u svom mazohizmu i postaju po fb-ku povazdan vijesti o terorisanju bošnjaka, a sve vidiš da je to iz neke želje da nas (muslimane) neko žali i sažali se, pa kaže kao …jaooo baš ste vi fini muslimani ovi srbi su stvarano zločasti hm hm ccc …..jedni opet samo traže krvice od IZ i reisa do političara, novinara itd.

 

Krvi smo , naavno samo MI , prije svega mislim na vjernike…ko nam je kriv pa nemamo mi naše akademike koji bi javnost upoznavali sa “problemom vehabija” umjesto tamo neki orjentalisti bošnjakog imena koji poziva na ISTREBLJENJE….. Il što nismo mi sada u poziciji ministara i premijera pa da mi držimo policiju u rukama a ne četnici itd. Sve se to moglo da se radilo drugačije, da se nije aktivnost svodila na djeljenje letaka i pravljenje akika i milijardu puta održanih dersova o abdestu, a nijedan o načinu učešća u vlasti ali afirmativno….i općenito tog problema međ vjerničkom populacijom i odnosu prema društvenom aktivizmu i pravljenju države.

 

Ali ja sam optimista 🙂 ..jer kako rekoh ovo je sve normalno stanje…to je zapravo Allahov zakon na Zemlji – sunnetullahi.

 

Ne tako davno mlade muslimane su progonili komunisti, ubijali ih, zatvarali, šikanirali na razne načine, pa su kasnije ti mladi muslimani kroz politiku došla na vlast Allahovom voljom.

Isto tako su i ti komunisti ranije bili proganjani od vlasti Kraljevine Jugoslavije i fašističkih režima, pa su poslije toga došli na vlast.

Sjetimo se npr. mnogo ranije da su i Benu Israil bili terorisani i proganjani od strane faraona i egipatskog “nebeskog”naroda , pa su na kraju bili spašeni i oni su dobili vlast na zemlji.

A nakon toga npr. prvi muslimani su bili terorisani , ubijani i progonjeni od strane mnogobožaca, pa im je ALlah nakon toga dao vlast.

 

Dakle , predviđam u skorijoj budućnosti, da će oni koje nazivaju pogrdno “vehabijama” , a koje progoni danas “nebeski narod” a i lizguze “nebeskog naroda” iz reda balijskog naroda,  doći na vlast 😀

 

Al ozb. ….a raja nek se ne boji ba, nego nek se druži sa tim ljudima, neka ih upozna.

Problem je što ljudi sve te vjernike svrstavaju u isti koš, pa one totalno radikalne grupe npr. haridžijske, nazivaju “vehabijama” , kao i npr. mene ili bilo kojeg drugog a koji sa ovim prvima nisu baš u fazi, nego su oni jedni drugima možda i najveći protivnici.

Ja znam da bi ove haridžije, a to su vam oni dole ISISovci, kad bi došli na vlast, prije ubili mene, nego npr. dodika (malo je namjerno)

 

Dakle treba se malo više obrazovati a ne prepustiti konformizmu, posebno ovi koji se smatraju naprednim i učenim, modernim europljanima u odnosu na nas zaostale vjernike iz srenjeg vijeka 😀

 

et’ to

Prije nekih teških tema, a pročito sam sve od danas ove, mrsko mi nešto komentarisat..šta ću kad su svi pametni nešto, šta se ja imam petljat tu 😀 ..nego , naumpade mi opet onaj što hoće presadtit glOvu na tuđe tijelo.

 

Vele, neče oni njemu spajat sve te živce, to je nemoguće, nego će namazat nekakvom masom, koja dođe kao ljepilo, , dakle namazaće tu moždinu na toj njegovoj glavi i vamo na ovom drugom tijelu i onda to zaljepit i nadat se da će valjda se onda ti živci pospajat kako treba.

 

Ovi drugi naučnici vele, de ba, more mu se svašta desit..npr. da ne mogne disat. jer možda mu se ne spoje ti nervi iz glave koji šalju impulse mišićima i plućima i tako da ne mogne disat….haj to inekako..ne mogne disat, umrće i gotovo…al pazi ovo sad..

 

Mogu mu se neki ti nervi i ne spojit a neki se možda mogu i pogrešno spojit!!! :O

 

Zamisli sad , dakle hipotetički, a odrasli smo, nemoj se snebivat, jer sve je moguće..da se npr. spoje iz glave ti neki živci sa nekim vamo drugima, pa npr. da kada bude , tj. kad bude trebo imati erekciju, da mu se digne npr. ruka. Il obratno, kad bude htio dignuti ruku, npr. desnu, da mu se digne “nešto” drugo!

To bi stvarno bila neugodna situacija ba.

Zamisli, a nismo djeca, da umjesto jutarnje erekcije, njemu se digne noga u zrak, i salije mu se krv iz noge i onda mu utrne noga i odumre , pa mu je onda moradnu amputirat skroz!

 

Gluho bilo i ćoravo…et’ to su samo neki mogući scenariji, možda vi imate i neke drastičnije?!

Pratim, ponekad, ali izbjegavam što više, raznorazne rasprave po ovim medijima između BRAĆE a i sestara, muslimana.

Nema dakle teme a da se ne krene u raspravu, pa i na svađu na kraju.

Niko neće i nemože da otrpi, ako mu neko nešto kaže.

Svako MORA da na svaku odgovori i da njegova bude ZADNJA…nemoj slučajno da ko prešuti neku uvredu ili da ono, ironično ili cinično na uvredu odgovori kao u folu , neču ja ništa tebi reč jer ti si tako i takva a ja nisam, a i  time zaprvo isto tako vrijeđa tog drugog.

 

Tako mi naumpade to, dok sam učio ovaj ajet i pomisli…vidi, subhanallah, kako Jusuf a.s. reaguje, odnosno NE REAGUJE , na očite laži i potvore, a mogao je, bio je u poziciji da se postavi nad braćom svojom, da im saspe sve u lice, da ih nazove lažovima, smutljivcima..imao je pravo na to…ali jok burazere…on, a sve da bi sačuvao tu bratsku ljubav, prešuti, iako je u sebi pomislio …nije dopustio da to iz njega izađe…otrpio je:

 

” “Ako je on ukrao”- rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. “Vi ste u gorem položaju” – pomisli u sebi – Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.” ( Jusuf , 77)

 

Otrpimo i mi bolan nekad, prvo na sebe mislim, kad ti ko šta kaže jer postoje i veće vrednote koje treba očuvati…zajedništvo i bratska ljubav…

 

et’ to mi naumpade

Znam da je još rano, i da nije vrijeme za priču o djedu mrazu, niti polemiku o njemu..za ili protiv.

Ja sam protiv, samo et usput da kažem, kad već govorim o tome.

Nego gledo neke slike i naletim na ovu.

 

I sine mi! Znao sam vazda da vučem neke traume iz djteinjstva, a kad sam sliku vidio, odma mi je sinulo i bilo jasno.

 

Ujedno, prilažem ovu sliku kao dokaz i argument za negacijsku ekipu.

 

….ne znam odakle da krenem, svašta mi se smotalo po glOvi…..'vako dakle….

Islam je vjera sredine, srednjeg puta, u svemu. Dakle Islam pomiruje sve elemente svijeta i života.

Obožavanje, odnosno robovanje Allahu dž.š., znači da je čovjek oslobođen od robovanja bilo čemu drugome…od svog ega, mišljenja, ideja, ljudi, materije itd. itd…

Tim robovanjem samo Allahu dž.š. , čovjek je zapravo slobodan, odnosno posjeduje svoju individualnost, a tom slobodom postiže i pomirenost sa svijetom oko sebe, kao i pomirenost unutar sebe. Postiže balans, intelektualni i emocionalni.

Zbog te pomirenosti, čovjek na svim poljima doživljava uspjeh i napredak, kako lični, tako i društveni.

Prve generacije muslimana su ispravno sve ovo shvatale i primjenjivale, i zbog toga su i zabilježile neviđen civilizacijski uspjeh i napredak, na svim poljima.

 

Sada se pitam, kako to da su današnji muslimani, ali ne mislim sad općenito (mada se može i općenito gledati), nego na one koje drugi doživljavaju kao nekakve reprezente islama, i to uglavnom neopravdano, a sve samo zbog njihovog spoljašnjeg manifestovanja islama i žestoke i fanatične forme i rječitosti, a koji su danas sljedbenici najradikalnijih i najekstremnijih grupa među muslimanima, kako ti muslimani zapravo ne ostvaruju nikakav napredak, niti na jednom civilizacijskom polju, nego naprotiv, uništavaju i ono civilizacijskih tekovina koje su izgrađivane stoljećima prije njih?!

Ovaj problem se isto tako može posmatrati i na mikro planu, i kod ne baš tako eksremnih pojedinaca , širom dunjaluka.

 

Jedan od uzroka toga je možda i sljedeći.

Vidmo da su ti ljudi uglavnom previše odani formi, čak je njihov doživljaj islama čisti formalizam. Uzrok tome je to što su se oni okrenuli isuviše razumu. Odnosno, razumom pokušavaju da kontrolišu emotivnu stranu ličnosti, i sve ostale duhovne manifestacije ljudskog karaktera.

Prevelikom kotrolom tih psihičkih, duhovnih elemenata, ugušili su ne samo emotivnu stranu ličnosti, nego i intelektualnu stranu, izgubili su kreativnost i mogućnost inoviranja i time prouzrokovali i svoj drušveni pad i zaostalost.

Razum, koji bi trebao da bude aktivan i kreativan, da donosi nove ideje i napredak, je postao rob čuvanja strasti i emocija. Tako se i sam, od njihovog gospodara, pretvorio u roba i time postao nesposoban za spontano i slobodno djelovanje.

Oni pokušavaju stvoriti bezgrešnog čovjeka i društvo, što je nemoguće,  i svu energiju usmjeravaju u tom pravcu, što je utopija.

Strast se može obuzdati ne samo razumom, nego i emocijom. Npr. ljubav prema Allahu dž.š., može obuzdati seksualnu strast i spriječiti čovjeka da počini grijeh (mogu i neke druge vrste ljubavi). Ali ovi ne pridaju ovoj dimenziji ličnosti i njenom razvoju toliko pažnje, njima je bitniji razumski, formalni aspekt.

 

Jer , iako su misaoni procesi razumski, oni nisu samo njegov rezultat. Oni su rezultat cjelokupnog čovjekovog karaktera. Prevelikom kontrolom te psihičke dimenzije, ili duhovne, gušimo automatski i taj intelektualni dio.

Zbog toga ovi o kojima govorim ne uspjevaju.

To ujedno znači i to da je njihovo predavanje , odnosno pokoravanje i robovanje samo Bogu, zapravo uveliko krnjavo, i da su oni robovi nečeg drugog…u protivnom, doživjeli bi uspjeh kao i prve generacije.

Njihova krnjava pokornost ih nije dovela u balans i pomirenje ni sa samim sobom na individualnom nivou a ni sa svijetom i prirodom.

To sve znači da treba se odgajati, u Islamu, ali u paketu tj. kao kompletna ličnost, ne zapostavljati ni jedan aspekt, u protivnom imaćemo krnjavost a time i devijacije…

 

“O vjernici, uđite u islam u potpunosti…” (Bekara, 208)

 

Zamisli scenu ‘vaku.

Ti se nalaziš sa jedne strane stakla u sobi a u drugoj sobi prekoputa tog stakla tebi najdraža osoba.

Staklo je ono izolirajuće neko, ne čuje se kroza njeg ništa, ali se vidi.

Ta tebi , najvažnija i najdraža osoba je pod pritiskom ispitivača, koji joj postavlja neko pitanje za koje ta osoba nije sigurna u odgovor.

Ti znaš šta ispitivač pita a znaš i odgovor.

Dereš se iz sveg glasa i praviš grimase, urlaš, pokušavaš da što jasnije izgovoriš tu jednu riječ odgovora, kako bi ta tebi najdraža osoba mogla barem sa usana da ti pročita odgovor i tako se spasi, jer od ispravnog odgovora ovisi njena budučnost!

Ne prestaješ da se znojiš dok se dereš…hvataš se za kose i čupaš ih šakama….pritišćeš dlanovima obraze iskolačenih očiju i širom razjapljenih usta dok ta osoba uzima dah da izgovori odgovor, za koji nisi siguran da li će ga dati!

 

Najednom, osoba odgovara , i ti vidiš, osjetiš da je dala pravi odgovor i ti…

Najednom osjetiš olakšanje i toliku smirenost nakon te napetosti …nakon išćekivanja odgovora i truda koji si i sa uložio i nade u koju si imao.

Smiren si…lagani osmjeh zadovoljstva i sreće ti je na licu. 🙂

 

E! Tako i srca naša, neumorno nas, a kako sam i pisao, podsjećaju na Stvoritelja, dozivaju Njegovo ime a kako bi i mi čuli Neumorno i neprestano…

Allah Allah Allah ….

Onog momenta kada nas čuju i osjete da smo Ga i mi dozvali …..ona se smire 🙂

Insan, tj. čovjek, od arapskog glagola nesije – zaboraviti , a što bi značilo insan- zaboravko, ne samo da je zaboravio na Njega, srce Ga nije zaboravilo. I kada se insan i sjeti, on opet vremenom počinje da zaboravlja…ali srce ne, ono i dalje, dok je zaboravko živ, nastavlja da opominje.

Dajmo srcima malo smiraja, jer su toliko neumorna, a radi nas….

Allah…

“a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Rad , 28)

 

😉

…šetnja. Nako, kiša i to, al izlazilo mi se…odem i nako…pada kišica, al nije hladno…đeću kuću…odo na stari grad, reko popit kahvu…

….ja gore, kad ne radi kahvana….

krenem nazad…

svratim u gornju čaršiju, vidim neke nene sjede i ližu sladoled…haj reko nekame tudena..

ev čitam fromma otad haman vazdan…još malo i ode malo na havu, a ev’ , nakon kiše , sunce sine što vele