-Jutros mi je otputovao moj habibi, ahbab, insan kojeg volim u ime Allaha i kome mogu povjeriti sve, koji zna sve što i ja znam osebi i koji me shvata i daje podršku, a naravno i ja njemu.
Neizmjerna je Allahova blagodat kada imaš takvu osobu u svom životu, i hvala Mu na tome.
Osjećao sam nekakvu prazninu u stomaku, kao kada imaš tremu , onaj osjećaj i tuge i sjete i nostalgije, još uz to i vrijeme ovo oblačno i Gibboni, ali sam uživao u tom osjećaju. Možda je nekome čudno što kažem da sam uživao, ali prihvatam to kao subinu, kao nešto što se mora dešavati u životu i onda nađem na neki način nekakvu slatkoću u tome svemu. Možda će me neko i shvatiti 🙂 .
Treba inače u svemu pokušati naći i tu nekakvu slast. Jer kako kaže Allah dž.š. u suri Širokogrudnost: “zaista, s mukom je i last” (6) . Čuo sam da bi pravo značenje ovog ajeta bilo to da svaki posao dakle, može biti ili sa mukom ili sa slašću, da sve ovisi od tvog izbora kada se nađeš na raskršću kako postupiti, tvog stava prema situaciji.
Ovo me podsjeti i na riječi kapetana Jack Sparrowa : “Nije problem problem. Problem je tvoj stav prema problemu” 🙂
Ali raduje me i to da se nadam i uskorom ponovnom viđenju sa njim, ali sada na drugom kraju svijeta inšaallah 🙂
– Mislio sam pisat samo o bezobraznicima , mladim i duhovno bolesnim, za koje se možeš samo nadati da su umobolni jer bi onda i imali nekakvo opravdanje za svoje ponašanje i možda i nadu za izlječenje, ali odustao sam, jer bi bilo previše gubljenje vremena. Samo bih rekao, a imao sam i poseban post o tome, da se stvari poznaju prema njihovim suprotnostima, pa tako tek kada vidiš kako negdje ima loših, glupih i bezobraznih ljudi shvatiš veličinu onih dobrih kao npr. rahmetli Izet Nanić što je bio u svom kraju.
– Krajiškinji sam obećao napisati jedan post, i bio sam počeo i kad sam danas sjeo da nastavim nisam mogao naći, izgubio ga, obrisao vjerovatno..na hajr, krenuću ispočetka aBda ovih dana, dok sam još na godišnjem da završim.
– Jedno vrijeme sam bio admin. u nekoliko fb grupa koje su se bavile debatama. Bilo je tu svega, u nekima je znalo biti dnevno i preko dvije HILJADE komentara. Poprilično smo to držali pod kontrolom jedno vrijeme, ali previše je bezobraznih ljudi sa kojima nema puno razgovora. Možda su samo i glupi, jer samo glupaku ne možeš objasniti na lijep način neke stvari. Sa takvima nema priče puno tako da sam na najjednostavniji način rješavao takve – banovanjem, bez ikakvih najava, upozorenja i objašnjenja. Ispočetka jesam , ulazio i na pp sa njima u rasprave i objašnjenja ali na kraju shvatiš da nema fajde od toga. Pođu onda prijetiti i svašta, ali kad ih nađeš u živo, u četiri oka, onda vidiš koje su to šmizle, bez obzira i na fizičku veličinu.
Ko se boji Stvoritelja onda nema straha od stvorenja.
Inače kabadahije kad im se suprotstaviš oštro , čvrsto , odlučno i sa stavom se povuku u svoje mišje rupe, vjerujte mi, jer govorim iz iskustva. I takvi napadaju samo kukavički i sa leđa , eventualno u čoporu i to ako procjene da bi mogli biti jači, a i takvi se povuku ako osjete čvrstoću u suprotstavljanju , ako se ne povlačiš.
– Obradovan sam evo sa jednom viješću da je jedna osoba odlučila da prihvati Islam ako svoju vjeru i način života, a druga je …samo što nije 😀 aBda .
To je velika sreća za te osobe i što posebno raduje da su to uglavnom ženske osobe,jer s obzirom na kampanju protiv islama i položaja žene u islamu koja se vodi iz ateističko-kršćanskih krugova to predstavlja jedan paradoks. Ali ko iskreno traži i napaja se sa čistog izvora ne može omanuti i otrovati svoju dušu i tijelo