Šetamo nako, jutrom rano, moj pajdo i ja, i gledamo i primjećujemo mnoge detalje na nekim objektima i mjestima koja svakodnevno viđaš, ali kad spaziš te sitnice onda otkriješ neku novu ljepotu u tome pa ti kao da prvi put vidiš to, oduševljen si, iznenađen ljepotom a i svojim ne poznavanjem očitog.
Čudno je kako insan površinski prelazi preko mnogih stvari, o nekima sam pisao kad sam govorio o površinskom shvatanju propagandnih tekstova u medijima kojima se zaglupljuje zapravo narod koji sve to konformistički prihvata…al haj nisam htio o tome.
Nego nako kontam, čini mi se da bi čitav život zapravo mogao u svom gradu pronalaziti nove stvari, nepoznate sitnice koje me mogu iznenaditi pozitivno i zadiviti i ispuniti dušu zadovoljstvom i radošću.
Kako samo npr. pogled na grad sa nekog novog mjesta, vidikovca nekog,donosi novo otkrovenje i oduševljenje.
Insan se oduševljava nečim stranim, tuđim, a nije spoznao niti otkrio ni svoje, u svojoj avliji.
Osjećam se i dužnim da postavim ovu sliku, a to je ona česma smajli tj. lav , što onomad postavi, ali nove momenat koji sam tek otkrio 🙂
Dakle česma noću i njena unutrašnjost ( uživo je svakako jači doživljaj):
I opet me je , pozitivno , iznenadio i željko joksimović sa aranžmanom i kompozicijom, a cetinski ubija sa vokalom, luđak čoek 😀 , ko više pažnju obraća na tekstove može se i u njem naći…možda pjesma nije najnovija al meni jest 😀 , uživajte…..