Čovjek se redovno nalazi u svakakvim životnim iskušenjima.
Ona imaju svoje razloge, a glavni su ti da iskušenja jačaju i izgrađuju čovjeka, njegov karakter, pod uslovom da se ispravno shvate i prebrode na prihvatljiv način.
Iskušenjima se odvaja žito od kukolja.
Iskušenjima se povećavaju stepeni u džennetu i brišu grijesi.
Mnogi su još razlozi kušnji kroz koje prolazimo.
Nisu iskušenja samo neke “loše” stvari koje nas zadese.
Isušenja su i dobra koja nas dese..naša djeca, naši supružnici, naše bogatstvo, imetak, novac itd.
Mada ljudi uglavnom to zanemare i pod iskušenjima smatraju samo bolesti, siromaštvo, smrt i druge stvari koje se percipiraju kao “loše” po čovjeka.
Jedna od stvari koja insanu pomaže da prebrodi iskušenja je i vjerovanje i uvjerenost, odnosno ubjeđenost čovjeka u istinitost sljedećih Kur'anskih ajeta:
” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih..” (Bekara; 286)
To znači, kada je čovjek ubjeđen, da nevolja koja ga je zadesila, nije iznad njegove mogućnosti i sposobnosti da je prebrodi, da će on izaći na kraju pobjednik i da je dakle u stanju da podnese sve to, i psihički i fizički i emocionalno itd. , onda će svakako tu nevolju podnijeti čvrsto i stameno, i neće padati u razna depresivna stanja niti će mu naumpadati da potraži “izlaz” iz te nevolje na nekakav društveno neprihvatljiv način.
Naravno uz sve to je potrebno i strpljenje a koje se također “ukodira” u čovjeka putem vjerovanja u druge vjerske istine.
Lajk dosta, neda mi se nista pametno komentarisati 🙂
Da ”hitim” i ja jedan komentar. 😀
Dobar post. Eto ti lajk, halal bilo, eto..
haj eto, baš vam hvala
Ubjedljivo najbolji komentar koji sam cula je od NAKa. Kaze da to znaci i da Allah ne opterecuje preko mogucnosti ali si ‘opterecen’ onim sto jesu tvoje mogucnosti. I da trebas dobro biti svjestan svojih mogucnosti (finansijskih,vremenskih, drustvenih, mentalnih znaci raznoraznih) i da ih moras maksimalno iskoristiti jer ces biti pitan sta si to ucinio u okviru tih mogucnosti. Jer cesto se ovaj ajet povlaci kao izgovor za nedjelovanje …a kad ovako pogledas, onda si pozvan na akciju i djelovanje.
pa da, kad te strefi, kažeš sam sebi : “aha, ok, ovo ja mogu podnijeti jer je u okvirima onoga što ja mogu podnijeti” , problem je kad čovjek natovari sam na sebe više nego što može podnijeti