Članak 389. (vstv)

vstv

 

21.10.2015.

Poštovani

VSTV BiH je povodom različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama od strane uposlenih i stranaka, usvojilo zaključak da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja, kako sa aspekta međunarodnih standarda i zaštite ljudskih prava, tako i sa aspekta objektivnih zahtjeva sudskog postupka, a posebno u smislu poštivanja principa nepristrasnosti pravosuđa.

 

Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu te ocijenilo da postoji potreba da se ovom pitanju posveti odgovarajuća pažnja od strane rukovodilaca pravosudnih institucija i ostalih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, posebno sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu.

 

Imajući u vidu odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, praksu Evropskog suda, Ustavnog suda BiH te odredbe pozitivnih propisa u BiH, Vijeće je u pogledu nošenja vjerskih obilježja od strane uposlenih u pravosudnim institucijama donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

 

Po pitanju nošenja vjerskih obilježja od strane stranaka, Vijeće je zaključilo da nosioci pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju pri čemu je potrebno svaku pojedinu situaciju pažljivo procijeniti u njenom cjelokupnom kontekstu, imajući u vidu sa jedne strane prava pojedinaca na slobodu vjere i prava na jednak pristup pravdi za sve i sa druge strane zahtjev poštivanja i očuvanja ugleda pravosudnih institucija te objektivne zahtjeve sudskih postupaka.

 

Molimo vas da, u skladu sa navedenim zaključcima, kao rukovodioci pravosudnih institucija u okviru svojih nadležnosti preduzmete odgovarajuće mjere u pravcu prevazilaženja uočenog problema sa ciljem jačanja povjerenja javnosti u nepristrasnost pravosuđa.

 

S poštovanjem, ……………….Predsjednik (M.T.)

 

Da kažem koju , nako iz naroda što se kaže, o ovome.

 

Vele ovo : različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja ….

Ok. to znači da su se uposlenici pitali o ovome…volio bih da vidim službene dopise koje je VSTV primilo po ovom pitanju…

Ili se radi o pokušaju jeftine obmane, upakovane u slatkorječivi stručni govor,  naroda koji ionako ni o čemu ne razmišlja nego samo po inerciji i konformizmu prihvata sve olahko.

 

Zatim mogući dokaz obmane..kažu … : da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja (21.10. pisano) 

Prvo, da nam kažu ko je vršio tu analizu, kojom metodom…

A onda dole u nastavku kažu… :

Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu” ???????!!!!!!

Znači 21. 10 Vijeće zaključuje da treba izvršiti analizu, a navedenu analizu je vijeće razmatralo 21.09. i 14.10. ! Dok je još nije ni bilo!?

Ok. mogu se braniti da to što su zaključili da treba izvršiti analizu je zaključeno mnogo ranije, ali ostaje da se vidi ta analiza i koliko je detaljna, objektivna, nepristrasna, stručna itd. itd.

 

…dalje kažu…: …sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu…. 

Znači, isto…daj da vidimo gdje je izvršena anketa i intervju, kojom metodom i na kolikom uzorku, i da li su pravosudne institucije dobijale pismene ili usmene žalbe na eventualnu vjersku pristrasnost uposlenika sudova..naravno prije donošenja ovog zaključka…

 

…zatim Vijeće donosi   ZAKLJUČAK o .. : zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim…  , ovo je ključna stvar i dokaz neustavnog i nezakonitog rada kao i samo akta koji je donesen, a iz sljedećih razloga:

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda u Čl.9 stav II , a nakon nabrajanja šta sve spada u vjerske slobode, govori i o tome kada i KAKO se ta prava mogu ograničiti, ne i suspendovati (neki blogeri bi suspendovali same ljude) , pa kaže:

“Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.”

Dakle radi se o tome da se ova ljudska prava, mogu isključivo ograničiti ZAKONOM!

Da vas podsjetim, zakone donose zakonodavna tijela država, parlamenti, skupštine, a nikako izvršna i sudska vlast.

U ovom slučaju se ne radi dakle o zakonu, nego o podzakonskom aktu kojim se ograničavaju prava iz čl.9 EKZLJP.

Ovdje se oni mogu braniti i hvatati za ovo jer kao osnov postoji član 13. Zakona o sudovima FBiH koji kaže:

Oznake pripadnosti Sudije i službenici suda ne smiju ispoljavati bilo kakvu vjersku, političku, nacionalnu ili drugu pripadnost za vrijeme vršenja službenih dužnosti. Oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju se isticati na sudskoj zgradi ili u prostorijama suda. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na stranke i treća lica.

Prvo , i iz ovoga je jasno da ne može postojati bilo kakvo ograničenje prema trećim licima, strankama, advokatima i dr. licima koji nisu uposlenici, a što se u zaključku zahtjeva!

Primjetno je i to da se čak i u zakonu govori o ZABRANI iako EKZLJP govori o OGRANIČENJIMA, ne i o zabranama.

U ovom zakonu se spominju OZNAKE,  šta je oznaka, je dakle, pravni standard, tj. nije definisano i podliježe širokom tumačenju i tu upravo dolazi do manipulisanja i zloupotrebe.

Zato me interesuje, da li je Vijeće, prilikom te svoje STRUČNE analize , uputilo ikakve dopise vjerskim zajednicama i crkvama, o tome da ih one , stručno, izvjeste o tome, šta su simboli i oznake vjere čiji su zvanični predstavnici i tumači!?

Jer vrlo je bitno napomenuti da HIDŽAB nije vjersko obiježje, oznaka ili bilo šta. Čak se i u islamskim izvorima , kada se govori o hidžabu, nikada ne govori o propisu OBILJEŽAVANJA nego o propisima oblačenja, odjeće, nošnje …

Dakle hidžab, kako sam i ranije rekao je dio vjerske prakse, a ne obilježja, pa tako ne bi trebao biti obuhvaćen sa ovim što se podrazumjeva pod “vjerski simbol ili oznaka”.

Ovdje se dolazi do ozbiljnog problema, jer, svako, dakle i muškraci i žene, svi, osim žene muslimanke – vjernice, mogu sakriti i prikriti svoju vjeru i time normalno obavljati pravosudne funkcije, time se dolazi do jasne diskriminacije samo jedne grupe ,- žena muslimanki-vjernica, i to na osnovu vjerske pripadnosti, a što je svakako kršenje i Ustava i međunarodnih konvencija, u svakom slučaju nije humano i pravedno.

Ovim zakonom se dakle diskriminiše u praksi, isključivo samo jedna grupa, jer ostali npr. može sakriti znak koji nosi, a sve to je u koliziji sa Zakonom o zabrani diskriminacije koji u članu 2. govori o tome šta spada pod diskriminaciju.

Međutim, najzanimljivi je član 3. stav II koji govori o POSREDNOM  obliku diskriminacije i kaže:

(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa, ima ili bi imala efekat dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.

 

U komentaru se navodi da za postojanje ovog posrednog oblika, nije potrebno postojanje namjere da se ona učini, dovoljno je dakle da diskriminacija postoji.

Prenosim tekst iz komentara a koji je jako interesantan:

——————

Ovaj posredni oblik različitog postupanja se često naziva i „prikrivenim“ jer se često smatra da je donosilac ove odredbe imao namjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu isključi određene osobe ili grupe osoba iz mogućnosti da uživaju određeno pravo. Ipak, ova namjera nije nužno potrebna i u većini slučajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksama koje su željele postići određeni društveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisu uzele u obzir različit položaj u kojima se određene kategorije lica nalaze. Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj „nenamjerni oblik posrednog različitog tretmana“ je slučaj Bhinder Singh protiv Kanade53.

Podnosilac pritužbe gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne željeznice zato što je odbio da nosi radničku tvrdu kapu za vrijeme radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu je zahtijevao od svih uposlenika željeznice da nose radničke tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna mogućnost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin Singh pripada zahtijeva od svih muških članova da u javnosti na svojoj glavi nose isključivo turban. Ovim pravilnikom svi pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe različit tretman. UN Komitet za ljudska prava je u ovom slučaju zaključio da se radi o slučaju posrednog različitog tretmana, ali je zaključio da se radi i o dopuštenom različitom postupanju jer ima legitiman cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti

——————-

edit: ono što je najbitnije iz ovog slučaja, a što i Evropski sud nalaže, jeste da se moraju uzeti u obzir specifičnost i različitost grupe ili pojedinca i da se shodno tome i tretirati, u protivnom, tretman koji je za nekoga drugoga legitiman za tu grupu ili pojedinca postaje diskriminatoran odnosno različit, dakle ne zbog promjene prava nego zbog ne uzimanja tih specifikuma u obzir. Iako je u ovom slučaju Sud zaključio da je poslodavac opravdano različito postupio jer se radilo o čuvanju najviših vrijednosti-života i zdravlja, koji su objektivno bili ugroženi.

Dakle, naš zakonodavac je u ovom slučaju , možda i bez htijenja, izvršio posrednu diskriminaciju jedne grupe građana jer je dao različit tretman toj grupi i nije uzeo u obzir različit položaj te grupe u odnosu na druge!!! upitnost cilja (percepcija javnosti) svakako ostaje.

 

Član 1. (Predmet Zakona o zabrni diskriminacije)  (1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.  (2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.

Također je očigledna i diskriminacija na način da se pripadnicima jedne vjerosipovjesti onemogućuje rad u institucijama, a drugima je to omogućeno, jer nije uzet u obzir različitosti u vjerskoj praksi.

Očigledni su propusti i zakonodavne i sudske vlasti u ovom slučaju!

 

Još je veći paradoks , što je i za nasmijati se, da Čl. 82. Zakona o VSTV kaže ovo:

(3)Sudija ili tužilac ne smije biti član bilo kakve organizacije koja vrši diskriminaciju na osnovu rase, boje, spola, spolne opredijeljenosti, VJERSKE PRIPADNOSTI ili etničkog porijekla ili nacionalne pripadnosti niti smije ugovoriti korištenje objekata koji pripadaju takvim organizacijama, i mora istupiti iz takvih organizacija odmah nakon što sazna za takvo njihovo postupanje.

 

Sad se onako ironično pitam, hoće li sudije napustiti Sudove kada se ustanovi da pravosudne institucije vrše diskriminaciju na osnovi vjerske pripadnosti 😛

 

Iz svega ovoga vidimo da bi ovim slučajem mogao biti postignut upravo suprotan cilj, odonog navodnog koji se htio postići, a to je , da će upravo sada da percepcija javnosti bude takva da su pravosudne institucije pristrasne i da vrše diskriminaciju!

 

Mnogo toga bi se o ovom slučaju moglo navesti, nešto sam već pisao u prijašnjim člancima..npr. brada bi mogla biti isto tako uzeta za simbol vjere, i zamislite situaciju da neko ko nosi dužu bradu, ali ne iz vjerskih osjećaja, može obavljati pravosudnu funkciju, a neko ko nosi kraću ali iz vjerskih osjećaja, može mu se uskratiti pravo na rad u pravosuđu…i sl. primjera može biti mnogo…ili apsurd o tome da je pristrasnost na glavama a ne U glavama..o tradiciji BiH i islamu i pokrivanju muslimanki kao nešto što je tradicionalno i uobičajeno pa stoga i dio svakodnevice BiH i dio društva i nije nikakvo posebno stanje ili nešto što narušava svakodnevni društveni ambijent…  itd. itd.

 

Htio sam dosta još toga napisati, nešto i drugačije, ali nešto mi dodijalo, možda povremeno budem editovao članak…viććemo

prvi edit: Dakle, iako vele da su izvršili sveobuhvatnu analizu i da su uzeli u obzir saso mange , dakle i konvencije i prakse sudova, očigledno je da ili nisu ništa od toga uradili, dakle lažu ko pas što bi se reklo kod nas, ili su to uradili dosta površinski, nestručno i ideološki vođeno..hu nouz

 

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

5 komentara na “Članak 389. (vstv)”

  1. Svaka zabrana koja istovremeno ne predviđa i sankciju za kršenje iste i nije zabrana, nego eto neko maglenje i trenje, dizanje prašine i strasti. A toga nam doduše i treba u ovom inertnom i letargičnom društvu, posebno bošnjačkom dijelu. Kao što bi ti rekao alHemičaru nakon svakih par misli-DAKLE, hvala vstv, u ime gorenavedenog dijela društvu što nas je bar na kratko digao iz medvjeđeg sna, pokrenuo da razmislimo o sebi i svojim klimavim pravima, da čak izađemo u značajnom broju u šetnju u ime jednog plemenitog cilja. Da je bogdom više ovakvih zaključaka na dnevnoj bazi. Iliti: when life gives you lemons: make a limunade 🙂

    1. možda nije zabrana u krivičnopravnom smislu, ali u nekom administrativnom jeste, jer su moguće administrativno-pravne sankcije, disciplinske odgovornosti, otkazi , mada je jasno da ni to nije cilj svega ovoga…..naravno, problem je kod nas što se mi nismo navikli i naučili boriti za svoja prava sa jedne strane a sa druge smo previše naivni pa vjerujemo da ako mi ne diramo druge da neće ni oni nas i naša prava ugrožavati…zaboravimo svremena na vrijeme sa kim živimo i šta je zapravo ona suština dešavanja ovosvjetskog života..a to je konstantna borba između dobra i zla….

      1. Pa ne vidim u ovom “zaključku” nikakve sankcije, iliti upozorenja ŠTA AKO se po njemu ne postupi. A pravo je praavo formalno: u kolikoj mjeri sankcije, toliko i zabrane.

  2. slažem se, jeste formalno, ali postojanje pravnih standarda i različito tumačenje nedovoljno precizno definisanih normi ostavlja prostora pa se i dešava svašta i u pravu i nađu se mnoge “pravne rupe”…..
    konkretno o ovome, ne znam da li je sve ovo uneseno i u neke druge akte, kodekse, pravilnike, znam da su suci dužni i disciplinski odgovorni po zakonu o vstv za “propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća; ” , tako da postoji određeni pritisak na predsjednike sudova da nešto poduzmu, znam i da je došao još jedan dopis,poslije ovoga u kom se zahtjevao izvještaj od predsjednika sudova o tome šta su poduzeli u vezi “nošenja marama” i to izričito po tom pitanju
    Tako da kako bi god mogli ovi iz vstv tražiti rupe, blefirati i šta ti ja znam šta već žele, tako isto može i druga strana 🙂

    i hej, da ti se samo izvinem na ovom avataru, nisam ti ga ja dodijelio nego automatski ovi iz VOXa , sram ih bilo 😀 , nadam se da te to neće spriječiti da komentarišeš i u buduće 🙂

  3. Iustitia, naletih na ovaj citat pa haj reko’ ako nekad opet navrneš da pročitaš, neka imaš 🙂

    “jer iustitia je također ljubavni fenomen, proizvod ljubavi, a ljubav poznaje jedino žrtvu i zahtjeva sebe – žrtvovanje”
    Fromm citira Stirnera O.o

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *