Članak 422. (ramazanski muhabet)

 

Elhamdulillahi…'nači, može se…ko hoće..

Jučer smo mjerili tmperaturu u hali i dobro je… 39°C , nije puno, problem je sparina..vlažnost je , pa ja mislim ko na Filipinima i Indoneziji tamo…

Malo mi je problem i grijalica jedna što mi u glavu udara pa mi je temp. oko glOve uvijek još malo veća za 5°-10° …al more se…dodije mi jedino zadnjih 1,2 sahata pravo, totalno pogubim koncentraciju , a ponajviše je to radi sna, tj. manjka sna,zato čim uđem u kuću, uglavnom se odma’ zondiram jedno 1-2 sahata , onda kupanje ako nisam prije spavanja i dođem sebi k'o da ništa nije ni bilo…žao mi bude što nisam žedan pred iftar kao što ižednim na poslu i kada tek dođem kući. Pa tako dok sam na poslu, naviše maštam o hladnim potocima u hladovini i šumarcima koji žubore…ponekad o moru (čak osjetim i sam miris mora) i vjetru na plaži 🙂 …onda pođem kontat šta bi’ mog'o popit za iftar…najviše pijem vodu i prirodne domaće sokove koje smo pravili a imamo od zohve, divlje nane i šljive one ljubičaste okrugle grezdelije..i svi su napravljeni po mom ukusu, dakle malo kiselkasti ( zbog limuna i limuntosa u njima) i tako osvježavaju i utaljuju žeđ….ipak, prahne mi pođahkad i nešto drugo za popit…tako zadnjih par dana samo kontam o bitter lemonu i toniku , onim švepsovim, al zaboravim uzet, do jučer, al đaba uzeo, nisam popio, otišao na iftar i ost'o mi za večeras 😀 …

Skroz malo jedem i super sam zadovoljan, smršao sam 3 kg. i očekujem još 2 kg. do kraja Ramazana, inšaallah , tako da ću skinuti stomak poprilično i onda mogu krenuti na fitnes i polahko pokušati to održati u normali nekoj.

Jes da popijem tečnosti puno pa mi se napuše stomak poslije iftara, ali nema veze to , to svakako brzo izađe i sleti…

Neku noć mi čovjek prde u po glave ispred mene na teraviji!

Kad smo ustajali na treći rekat on nazad gujcom a meni glava naprijed i prde čo'ek, nešto promrmlja i ništa….

Haj što je pr'no, nema veze, može se svakom desiti, i meni i tebi ( jedino dame ne prde 😛 ) …ali br'teeee , što ne prekide namaz i ne izađe iz saffa?!

Nije to neki ramazanski musliman, nego čovjek dođe u džamiju počesto i mimo ramazana, znači da bi treb'o znat neke stvari, a znam da zna i to ..al’ vidiš…to je ono  ŠTA ĆE LJUDI REĆI ….njega je bilo stid da izađe da neko ne bi skont'o da je on prdno , jer čulo se dobro bolan, ….mislim šta te ima bit stid, pa normalna, prorodna pojava, desi se svakome, u raznim prilikama i situacijama..štaš sad…posebno ako ti se to desi u namazu, pa brate mili i dragi , postupi prirodno, opušteno, normlano..neće ti niko ništa…i opet se onda vraćamo na onu priču o spontanosti…ja mogu samo mislit’ kako je njemu bilo nastavit’ klanjat’ do kraja i kako se osjećao u sebi nikako, kako se sam sebi gadio i gore mu je bilo to nego taj osjećaj “šta će ljudi kazat” , ..i sigurno se lomio u sebi bil’ izašo il ne bi ..baš k'o i Englezi tj. Velikobritanci , i to ga je “jelo” cijelo vrijeme, i ne samo tada nego i kasnije, poslije namaza…da je postupio spontano, kako je i osjetio iskrenu potrebu za reakcijom i želju sve to bi izbjegao, čak bi ga i drugi smatrali iskrenim i dobrim, bez nekog prezira…..

Inače, vidim i uz Ramazan, puno ovih GRČEVITIH musimana…grčevitih, jer su u nekom grču, bore se sa islamom u sebi, da što više, što bolje…nekako su borbu sa sobom i svojim nefsom pretvorili u borbu sa islamom ..tačno im možeš osjetiti taj grč ..ne znam kako bi to objasnio, ali ja to vidim, vidim neprirodnost, izvještačenost, pretjeranost, a prepoznajem je jer je takva i kao takva suprotna insanu i njegovoj prirodnosti..nemožeš biti robot ili vojnik ili zatvorenik, koji nastupa po planu i programu bez obzira na sve i bilo šta što ti se dešava kao da si na vojnoj vježbi ili treningu…ja brate ( i sestro naravno 😀 ) recimo evo,  što se tiče učenja Kur'ana npr. svakako da sam intenzivirao uz Ramazan učenje i ponavljanje napamet naučenoga do sada, ali ne po svaku cijenu i ne sa nekim programirano-robotskim nastupom…pa tako ako uzmem učiti i vidim da mi ne ide, da sam dekoncentrisan a to može biti iz raznih razloga, ostavim ili skratim…dakle nisam sebi zacrtao ono – danas džuz po svaku cijenu, ne , nego koliko mogu, pa mogu danas ili 2 džuza ili jednu stranicu ( oboje pretjerujem naravno, ali da bi bio jasnije mora se maximizirati i pretjerati) ..tako isto i sa namazom, dovama, druženjima, pomaganjima raznim i ostalom, …..gledam da ispoštujem nečije želje iako one nisu i moje ali radi njih i mog respekta, mišljenja i emocija prema njima….

Ramazan je tu radi nas, da NAS obnovi i oporavi da nam da novu snagu i energiju, a ne da nas iscrpi i isisa iz nas sve pa da jedva čekamo da prođe..nažalost, znam da neki jedva čekaju da završi iako su u Ramazanu – oni x 10 , što se tiče svega ..ali upravo zato jer se preforsiraju i na silu nastupaju prema Ramazanu , budu u tom grču cijelo vrijeme ..

Nije da nisam ni ja nekada izlazio sa planom i programom i toga se i držao, ali sada kada se analiziram, vidim da je bila dobra doza umjetnoga u svemu tome, i da je bolje raditi onoliko koliko možeš iskreno i sa uživanjem u tome, opušteno i da će tek tada to dati pravi rezultat, nego pretjerati..uostalom to je poznato u islamu, na osnovu hadisa o ljudima koji će se “hrvati sa vjerom koja će ih savladati” e upravo se to dešava sa mnogim vjernicima … ili hadis “Kada se nekom od vas zadrijema u namazu, neka ide otspavati da bi otišao od njega drijemež, jer, zaista, kad neko pospan klanja, može se desiti da sebe grdi, umjesto da oprost traži.” (Muttefekun alejhi) , a ljudi kod nas klanjaju a vidiš ga u saffu sve se leluja i zanosi, pomisliš da će upast’ .

ne znam…može bit da nisam u pravu sve ovo, ali et’ tako danas mislim..možda neću sutra 😀

 

et’ nabaco sam nekih razmišljanja u ovo prediftarsko vrijeme…

 

selam alejkum i voli vas, bez obzira šta mislili o njemu 😛 , vaš ALkeMIchaR

voda

Reci:”Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?”

Mulk, 30