Najveću težinu u ljudskom životu imaju bića tj. ljudi koje si poznavao..nisu to nikakve stvari, nije to ono što si vidio, slušao, čitao, znao..sve to, su samo sredstva da dođeš do ljudi. Sve te stvari mogu te učiniti plemenitijim, ako su dobre ili lošijim ako su loše, ipak su najvrjedniji ljudi koje sretneš kroz život. Oni te istinski oplemene, uzdignu ili te bace u dubine u kojima nema svjetla i u kojima teško dišeš…
Čovjek ode na putovanje, vidi svašta, jede svašta, prođe svukuda…ali najvažnije od svega je onaj/ona s kime si bio na tom putovanju i ljudi koje si sreo i upoznao na tome putovanju…mada ljudi često više slika prirode, zgrada i ulica uslikaju nego ljudi sa kojima se susretnu. Ima i onih koji izbjegavaju ljude, takvi su promašili totalno bit svega…
Čovjek visi na fb-ku..svašta pročita, nasmije se, oraspoloži, rastuži, nauči novi, obnovi staro itd. sve je to ok i lijepo i čovjeka sve to može malo oplemeniti..ali su bitniji ljudi sa kojima se upoznaš i sa kojima komuniciraš ….
Bojim se nekada, u nekim fazama, za sebe, da osjetim da postajem mizantrop 🙁 …
Molim Allaha da mi sačuva vjeru u ljude i dobrotu njihovu i da učini da ono najljepše u životu osjetim od ljudi a ne od mrtvih stvari ….amin