Charles Bonnett sindrom je stanje kada osoba sa oštećenim vidom doživljava lucidne halucinacije.
DakleM, imaš osobu koja iz nekog razloga ne vidi. Oštećen joj očni živac ili ima koprenu na očima, oštećenje dijela mozga ili čak, kao što sam pisao, ako nema u šta da gleda, npr. čovjek gleda samo u bijelinu ili u mrak isto je slijep kao i ovi prvi.
Kod takvih osoba se vremenom javljaju halucinacije vrlo često slike iz prošlosti, ljudi i događaji, i vrlo često oni potisnuti koje je insan i zaboravio i nije ih svjestan.
Da li ummet komplet boluje od ovog sindroma?
Da li ne gledamo u šta treba i da li ne gledamo uopšte oko sebe, žmirimo, da li smo slijepi na Svijet i život, pa nam se pričinjavaju ljudi i stvari iz prošlosti koje doživljavamo kao da se sada dešavaju i sami živimo u tom svijetu nesvjesni pravoga života?
Da li nas zbog toga drugi moraju voditi za rukicu, da li nas zato gledaju kao hendikepirane koji su nesposobni da se brinu za sebe ili čak i malo “šenule”, senilne, nekima kao i materijal za ismijavanje?
Da li zbog toga ne možemo pomoći ni sebi ni drugima i tapkamo gdje jesmo, ustvari idemo realno unazad jer drugi odoše naprijed?
Da li trebamo napokon otvoriti oči i početi gledati u život kakav jeste i ostaviti halucinacije negdje u sebi samo kao sjećanje i pouku za budučnost?
I kako otvoriti oči i ubijediti nekoga da te halucinacije nisu stvarne, i da su razlog njegove patnje?
Da li ostaviti roba da živi u toj halucinaciji sretan ili ga probuditi iz nje i pokazati mu da je to samoobmana?
Otkako sam pogledo onaj dokumentarac o dini merlinu, uvrtio mi se u glavu stih koji već danima ponavljam a ide ovako : “i to čudo svih čuda u svemiru…” i malo još ali ne bitno…ono na što misli dino u ovom stihu je ŽIVOT! Rađanje djeteta i dolazak novog života na ovaj Svijet.
Kontam…..neko će me obeselit sa viješću da je neko trudan i da će dobiti dijete 😀 …al ozb. to kontam.. ko zna, možda će me i moja sqwo obeselit 😀 , il neko blizak, od prijatelja, rodbine ugl. to kontam da će bit aBda…
Ne tako davno, prije par sedmica, nazvo me moj dragi brat pokasno navečer i pita me kako mi se telefon ponaša, jel mi se gasi? ..rekoh mu nije, neam pojma..veli ako ti se to desi, znaj da je do baterije, jer je i njegova žena imala isti problem koji nisu mogli duže riješiti,a isti joj je i mob. kao i moj..i veli et, samo zamjeni bateriju i biće ok, ..ok reko..
legnem ti ja i uključim da mi se puni mob. Probudim se uneka doba u veseli centar i pogledam koliko je sahata kad oko 3 (neam pojma) i vidim baterija se napunila na 57% mešćini ..haj nema veze….kad trznem se ja kasnije vidim nije mi zvonio sahat a čudno mi se vidi.vidim ima još malo do izlaska sunca, tamam da klanjamo..i haj…uzmem mob. da vidim šta mu je…..aaaa kad ugasio se…nemerem ga ni upalit! ..drž nedaj…izvadim bat. pročačkam, ovo ono, uključim na drugi punjač, a i ovaj mi je ok bio, kad kao pođe se punit..ugl..napunio se i upalim ga..
Slučajno se potrefilo ovo sa mojim mob. i tu istu noć da me bratko zove i pita za mob. i gasil mi se? O.o …
Jok..nemre bit slučajno…sve je oko nas povezano, i vrijeme i stvorenja, prošlost, budućnost…samo trebamo naučiti gčedati i čitati znake..
zato velim, neko će uskoro da mi zatrudni aBda, od bliskih ljudi tj. žena da budemo precizniji 😀
Čitam jednu Sokratovu misao koja glasi ovako otprilike, a tačna je, dokazano :
“Tajna promjene (na bolje) je da usmjeriš svu svoju energiju, ne u borbu protiv staroga, nego u izgradnju novoga”-
Mnogo je ljudi koji žive u prošlosti i samo se vrte oko nje. Bilo da se sa sjetom sjećaju “starih, dobrih vremena” ili da se sjećaju loših stvari, nevolja, da “kunu” sudbinu itd.
Prema psiholozima, takvi ljudi češće i oboljevaju od srčanih i psihičkih oboljenja.
Psiholog Philip Zimbardo djeli ljude u tom smislu, kako se odnose prema vremenu, na one koji se fokusiraju na prošlost, one koji se fokusiraju na sadašnjost i one koji su svoj fokus usmjerili ka budučnosti.
Ovi gore prvi su u te dvije vrste, a oni fokusirani na sadašnjost se također dijele u dvije grupe : Hedonisti, i oni koji su ležerni , koji nemaju planova za budučnost, koji su fatalisti jer vjeruju da je sudbina predodređena i da nema potrebe za sikirancijom i trudom.
Oni fokusirani na budučnost su oni koji prije svega, vjeruju da život tek počinje nakon smrti, vjernici, koji planiraju za tu budučnost i ne samo tu daleku, nego i za ovu bližu budučnost.
Tu se vidi razlika izumeđu katoličkog i protestantskog zapada, gdje su katolici orjentirani na prošlost a protestanti na budućnost (da ne ulazimo sada u detalje i razlike u njihovim vjerovanjima u shvatanjima vjere). Protestanti i protestantska misao i jeste ona koja je pokrenula zapadni svijet i izvukla ga iz mračnog srednjeg vijeka, kao što su i od amerike napravili ono što je sada.
Gdje su muslimani u ovome, osim što je muslimanska civilizacija Endelusa i općenito islamska misao bila temelj na kojoj se razvila protestanska kao i renesansa?
Pa ako pogledamo u istoriju, vidjećemo da su muslimani prije , u svoje zlatno doba, bili orjentisani, uglavnom, na budućnost. Da se nisu plaho opterećivali prošlošću, osim izvlačenja pouka i koristi, ne samo iz svoje istorije, nego i iz antičke i rimske. Kasnije, muslimani uglavnom prelaze u sadašnje orjentisane i okreću se hedonizmu i(li) fatalizmu i dolazi do propadanja i Endelusa, kasnije i Osmanske države..
Danas se na tom muslimanskom horizontu, vide obrisi onih koji su se okrenuli ka budučnosti, ali još uvijek su jake struje koje su orjentisane na prošlost i sadašnjost i to se lahko može uočiti bez previše analiziranja. Osim što se nisu prebolile dječije bolesti iz prošlosti, stalno se vrti u krug oko istih pitanja oko kojih se neće nikada usaglasiti, a i samo gledanje na islam, po pitnaju onoga što je varijabilno, se ne miče od prošlosti i nekih atavističkih pogleda na svijet i život.
Zbog tog stalnog gledanja unazad, bilo da se falimo velikanima i prošlošću i kukamo u nevoljama dozivjući ih, bilo da pogrešno mislimo da će slijepa implementacija nekih stvari iz prošlosti dovesti do napretka, i nemamo nekog velikog i značajnijeg napretka.
Tako da ako muslimani žele ponovno da se uzdignu i budu ne samo ravnopravni članovi ove nam svjeCke globalne zajednice, nego i vodilje civilizacije i napretka, moraju se usredotočiti na budučnost i ka njoj usmjeriti svoju energiju, ne samo u radu nego prije svega u islamskoj misli, jer sve kreće od misli i ako su one ispravne onda će i rad po njima biti dobar.
Još nešto o vremenu..poznato je u hadisima d ase najavljuje da će pred Sudnji dan, nestati bereketa u vremenu. I to je tačno tako danas, ljudi nemaju kad da stigu sve, brzo im vrijeme prolazi (mada mi ustvari prolazimo).
Bereket se postiže činjenjem DOBRIH dijela, korisnih insanu na svaki način, od zahvale, istigfara, dove, namaza, pomaganja drugima, udjeljivanja sadake, ranog ustajanja, druženja sa ljudima itd.
Problem je što mi to doživljavamo na način “nikad završit, nikad proći”, jer skontaj samo npr. kada si na namazu ii teravih namazu, pa ti se oduži klanjanje a prođe npr. samo sahat vremena, a tebi kao da si klanjo 3 sahata. Ili kad si na poslu, nikad kraj radnog vremena, sporo ti to vrijeme ide..ugl kada god insan radi nako dobro i korisno djelo, vrijeme je sporije tj. u tom vremenu ima bereketa!
A kad sjedneš u besposlicu, gledat film, utakmicu, seriju..taj isti sahat ti proleti sad pa sad. Znači, u besposlici ti vrijeme leti tj. nema bereketa u njemu. (zato ja na YT sad sve gledam na ubrzano na 1,25 😀 )
Ako će pred Sudnji dan nestati bereketa u vremenu, znači li to da će ljudi, danas mi, najviše vremena provoditi u besposličarenju? Vjerovatno da znači, i onda zbog te besposlice nemaš kad da stigneš uraditi one stvari koje bi trebao, koje su dobre..mrsko ti …
U članku o vanzemljacima (X Files) , spominjem riječi ibn Abbasa r.a. a u vezi tumačenja ajeta o 7 nebesa i 7 zemalja u kojima je rekao : “..i na svakoj od njih poslanik poput vašeg poslanika,Adem poput vašeg Adema , Nuh poput vašeg Nuha, Ibrahim poput vašeg Ibrahima i Isa poput vašeg Isaa.” A u jednom rivajetu dodatak :”…i Ibn Abbas poput Ibn Abbasa”…
Ja sam ovo do sada uvijek shvatao kao u smislu da i na tim nebesima i planetima ima života, općenito, da ima bića, ljudi možda kao što smo mi..ali samo KAO MI …a ne doslovno da ima neko isti JA.
Ali neki dan na fb jedan mi ahbab, vrlo učen, komentarie i spominje ovo u smislu postojanja PARALELNIH SVJETOVA…ili paralelnih univerzuma, na kojima isto tako žive bića potpuno identična kao mi..dakle neki JA i neki TI da živi na jednom od svjetova , na jednoj od planeta.
Ovo je u skladu sa nekim savremenim teorijama o paralelnim univerzumima i multiuniverzumima, ali neću sada o tome kako su muslimani imali open mind nekada i kako su pojedinci široko shvatali ajete, možda po Božijem nadahnuću, ilhamu, razmišljajući o Kur’anu itd…
Nego onako promišljam…ako negdje imam još jedan ja, koliko su naši životi slični i povezani? Koliko moje ili njihovo ponašanje utiče na mene, odnosno na njih? Da li su tu zakonitosti kao u kvantnom svijetu, pa ono što se dešava meni dešava se i onome tamo? Da li ako se ja razbolim na ovom svijetu to na neki način utiče i na tog mene u tim svjetovima? Da li ako sam sretan ili tužan to utiče na TE mene tamo? Oni vjerovatno žive neke svoje živote, ali da li su npr. okruženi sa istim ljudima tj. dušama kao što smo i mi ovdje? Da li su se i oni gore sreli na neki način kao mi npr. ovdje na vox-u? Možda je npr. krajiškinja u tom univerzumu meni mati?, a mrOv mi sestra? Možda je Au meni tu bivša žena pa se zbog toga nemeremo podnijeti ni ovdje? Možda mi je sadašnja sqwo tamo ljubavnica 😀 a nostalgična mi sqwo, a ne drugim opet planetama i univerzumima možda neke druge kombinacije?? Ugl. da li su se isti mi sreli i tamo? Možda sam ja tamo neki profesor, a na drugom univerzumu prosjak, na trećem vojnik, general, na četvrtom predsjednik države, na petom prodavač na pijaci, na šestom kriminalac u zatvoru?
Često se pravi greška kada se kaže da je Allah dž.š., Islam , svoju vjeru , dao i prilagodio je čovjeku, njegovoj prirodi i potrebama.
Obrnuto je, Allah je čovjeka stvorio prema Islamu, dakle prvo vjera pa onda čovjek!…
To se moglo primijetiti i iz onoga kada se nabraja šta to šerijat štiti, pa se prvo uvijek kaže da štiti VJERU pa onda život, pa ostalo…
Dokaz ovome je ajet:
“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna” – (Rum, 30)
Jer, može li Islam opstojati bez čovjeka? Može, jer sve stvoreno je u Islamu, u pokornosti i u miru sa postojanjem i drugim bićima, osim nepokornih ljudi i džinna.
A da li može čovjek opstati kao čovjek bez Islama? Jok!
Ne može. Jer opstati nije samo biti komad mesa i lutati kao hajvan životom. Mnogo je onih koji samo nako…dišu, jedu..ali nisu živi..njihova srca su mrtva jer nisu spoznala Stvoritelja, nisu spoznala zašto žive, za što postoje i zašto su uopšte ovdje na Dunjaluku. Oni su se uvjerili da su kao i svako hajvanče ovdje da jede, pije i razmnožava se, tako da ne ispunjavaju i ne žive onako kako bi trebali, kako su stvoreni. Nisu ispunili svoj zavjet, svoju svrhu, pa tako zapravo i nisu živi…
O njihovom bivanju na Ahiretu da i na govorimo..ni tamo neće biti živi.. “u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;” (Ta Ha, 74)
Daj ovo, daj ono..treba ovo, treba ono…pa de malo više…ohani dunjaluče!!!!
Najmrže mi je uzimat stvari poput odjeće i obuće..najrađe ne bi više nikad ništa kupio od toga…nešto kontam da odlučim da od sad stalno kupujem u onih second shopovima, a ima tu kvalitetnih, novih a mnogo jeftinijih stvari…, jer bolan..kolko se para “baci” u tu odjeću, a na kraju baciš i tu odjeću…puni nam ormari stvari koje i ne nosamo, a vazda nam fali još nešto…te neam košulju uz ove hlaće, te neam hlaće uz ovu košulju….cipele uz ovo za ovo i za ono…doduše, nas ova klima zeza ovdje, jer fakat, moraš imat najmanje tri vrste obuće vazda, za ljeto, zimu i nešto između…nije mi žao djeci uzimat , al brte mili, za mene jest..iako insan ko insan…nije da ne poželi, nešto lijepo, dobro, ali kad vidim cijene, pa jarrane, za te neke brendirane stvari ne može mi bit ni plata čitava…sa toplim obrokom…i nije d anisam uzimo…o haj opet da se ogolimo do kraja…nije da neću opet uzimat…al možda u nekoliko godina nešto…
Mrzim to što živimo u svijetu koji sve mjeri samo po toj vanjštini i ako ne bljesneš vanjštinom, uglavnom , nikada nećeš dobiti priliku da pokažeš i zablistaš svojim unutrašnjim kvalitetima…rijetko kad….
I onda mrzim to što moram balansirat u takvom svijetu, što moram živjeti po tim nekim tuđim, nametnutim pravilima..mislim, nije da MORAM..al’ …znaš, ono…šejtan prokleti ti uvijek neke šubhe nanosi….kao : hm..vidi ti hlače izblijedile na koljenima, šta će ti reć ovaj i onaj, moraš sebi kupit nove” ..i ti onda kupiš nove, a i ove ti bolan dobre, ništa im ne fali..šta ima veze što je za nijansu svjetlije na koljenima..koga to briga i jel to važno nekome? …al jest važno…haj što je drugima važno..mrzim kad se ufatim da je i meni važno! mrzim et’ ! ..il pomisliš…hjooo, nosaš te cipele za bajram već dvije godine (iako ih oblačim samo za bajram), reće ti neko ili još gore, POMISLIĆE neko ovo il ono..haj ti sebi kupi nove ! ..i onda i ove nove, ostaviš da stoje i za 2,3 godine stojanja ih baciš ili daš nekome…haj ok je dati, ali nije ni dati to ono pravo davanje..što bolan nebio nisi te što si kupio, kupio nekome drugom, pa eto ti konju imaš dobre nove cipele već!
Ne znam za vas…al me sve vo smara..puno mi energije troši…iako se o tome ne priča al mislim da svi puno energije trošimo na ove stvari, na razmišljanje i “brigu” o toj vanjštini…
Jedno vrijeme sam bio potpuno kul što se tiče toga, nisam se plaho sikirao, nego sam baš živio tako kako sam i osjećao, bez tereta…ali vremenom, drugi su mi nametnuli opet taj osjećaj da moram o tome više mislit…
bezze skroz…kao da ćemo pred Allahom na sudnjem dano odgovarati što nisi na razgovor za posao išao u novoj košulji … 🙁 …
samo da se sce ovo hoće završit….ovaj dunja …sa imanom u srcu i šehadetom na usnama..
et sad mi naumpade..pa vidiš..možda će zbog te tolike sikirancije oko te gluposti, te vanjštine…judi baš biti proživljeni goli i bosi..potpuno..bet i konca jednog na sebi…kao…et’ koliko ste se sikirali i trošili na gluposti et vidi vas sad, haj sad misli o tome ako si frajer, što sad ne ideš i ne tražiš kakvog kevina klajna dolče gabanu, nike patike… ??
petak je, ne radim i radostan sam, samo sam se malo ispuco et’ da mi bide lakše..da vrisnem u ovu rupu da me niko ne čuje 🙂
U hadisu koji biljež Muslim se kaže: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika..”
Pitam se, mada znam odgovor, da li to znači da vjernici moraju prihvatiti i pristati na to da razvijaju u sebi taj zatvorenički mentalni sklop? Da se ponašaju kao zatvorenici i u sebi i van sebe, prema drugima, prema drugim “zatvorenicima” ?
Nigdje u Islamu nećemo naći da se to traži i prihvata, naprotiv, vjernik ne može niti smije da prihvati da se ponaša kao zatvorenik i da razvija taj zatvorenički karakter!
A kakvo je stanje zatvorenika u zatvoru, njihovo unitrašnje duhovno stanje i njihov odnos prema životu i svijetu, pokazuje ovaj citat iz knjige koju nedavno pročita …. :
“Psihologija kraja najprije pobuđuje strah, jer je pravilo života u Francuskoj Gvajani: svako za sebe. Egoistički interes vlada tu kao vrhovni zakon i taj je povod svakom djelu. Svi se zatvaraju u se, svaki za se protiv svakoga, ograničeni jedino na golu borbu za život, niko nema drugog skloništa osim samoga sebe. Čovjek se osjeća osamljen do očaja, svakome se čini da drugi nisu sposobni da ga shvate ili da gaje prema njemu barem najmanju simpatiju. Jedan o drugome misle da posjeduje demonski značaj. Jer svi gledaju na prilike sa preokrenutog stanovišta, i svaki u drugome gleda samo najgore crte, i to baš onda kada bi najviše željeli da s nekim porazgovore, nekome se povjere i tako se uzdignu iz tog pakla. Svaki kažnjenik žudi za nekim s kojim bi se mogao razgovoriti, ali uvijek se svi zatvaraju u sebe. Mnogi se naviknu da govore sami sa sobom, te im je to neka vrst ispovijedi koja je donekle i utješna. Nitko se ne može pouzdati u drugoga, nitko ne druguje, jer nema pouzdanja među takvim ljudima i u tom ambijentu gdje je život lišen svakog osjećaja civilizacije i gdje nema povjerenja. Egoizam upravlja svakim djelom i tu svaki kažnjenik trpi od unutražnjeg nemira, koji ga izgizava i koji je jedan od razloga da mu ponisao na bijeg postaje prava fiksna ideja.”
Nažalost, mnogi su prihvatili baš ovakvo stanje i usvojili ovakvo ponašanje i mentalni sklop zatvorenika, neki nesvjesno a neki svjesno izgrađujući u sebi mržnju prema dunjaluku, tom zatvoru, pa mrzeći ovaj svijet mrze i sam život i žele pobjeći iz njega, a svaki bjeg je jedna devijacija koja rađa nova zla u društvu….
Tobe jarabi….ima ljudi klanjaju a u namazu im moš vidit oholost..
Znači, stane čovjek u saf i k’o da je oslobodio državu…i tačno vidiš da po svom stavu smatra da je samo njegov namaz bitan i da valja, a druge ko šljivi…
To se raskorači, razlakta, gura te u namazu, glasno ili polugasno tekbira i to ono ..’naš ono Allllllllaaaaaahu eK-ber ! još ako zna ajete koje se uče e onda si ga nadrljo, jer je obično glasniji od imama…to kad ode na sedždu to se raširi nogama k’o da je sam u safu…pa mene je znalo stisnut, nemerem sjest na između sedždi i sjedenju, sve noga uz nogu i , da izvinete, stisnem jaja nogama sve me pođu bolit i jedva čekam da ustanem..a sve ko neću da se guram..ma neš malo sutra reko’ …a i laktove raširi bolan ti jedva dišeš …
I onda ti pukne film i pođeš se i ti sa njim naguravat unamazu, tobejarabi..klanjaš a samo misliš na to “osvajanje teritorije” za klanjanje u safu..i gledaš da prije njega odeš na sedždu da se ti prvije njega raširiš da ga malo stisneš , da mu uvališ lakat u rebra, nek malo osjeti i da skonta šta radi..
Ne znam jel to i kod žena prisutno, ali i bez ovog guranja sa ovakvima, vazda, pogotovo kad su teravije ili džuma, itekako je prisutno to osvajanje i zauzimanje teritorije za klanjanje kod muškinja…valjda je to urođeno, prirodno, po instinktu..al’ br’te mili ne bi trebalo da je tako..
Ljudi se bezze guraju i naguravaju, kontaju da se moraju stisnut da ispune sunnet, a nije tako….jer se u predaji navodi da su “neki” stiskali nogu uz nogu, članak uz članak” , dakle neki nije svi i nije obavezno…brate mili staneš normalno da možeš komotno klanjat, lagano da osjetiš rame brata u safu, a ne da se čitav namaz boriš sa njim i patiš i misliš kakoš izbječ stiskavanje il kakoš mu uzvratit lakat …
he he he heeee…..he he he heeeeee, he heee…heeee hhhh
‘nači nakon 20 i kusur godina konačno sam riješio slučaj koji me proganjao, riješio misteriju, dokazo ono što sam znao a nisam mogo nikom utufit ud ovih vamo svojih ….što je trajalo ovako dugo, pa ja sam kriv..al krenimo ispočetka….
Dakle jedan od mojih prvih postova KO SLUŠA TEREZU je govorio o toj himni koja me proganjala a za koju sam znao da je plagijat, niko mi nije vjerovao, a ja čuo u gluho doba na terenu na radiu ovu pjesmu…pogriješio sam jer sam mislio da se radi o Terezinoj pjesmi…
Neku noć u autu sjedim i slušam nako stanice kad naleti na baš tu pjesmu, uspijem zapisati par stihova i nađem je… i to je ova pjesma dakle, Nada Knežević, Seti se naše ljubavi..lijepa pjesma inače 🙂
DakleM, kad tad istina izađe na vidjelo 😀 , pa makar se radilo i o ovim, banalnim stvarima..
Ipak, ima stvari za koje uvijek molim Allaha da ih sakrije od ljudi, a neke od tih stvari su i nešto što je najljepše od stvorenog, i nekako se nadam da će to sve ići na vagu dobrih dijela aBda, jer sve za što insan trpi će aBda biti nagrađen.
Čak će biti nagrađen, a znamo za to iz hadisa, za one stvari, loše, koje je mislio da učini pa odustao od činjenja, i to mu se čak piše kao jedno dobro djelo…
