Članak 508. (Čuvar)

Insana ne moze nista vise icrpiti i psihički i fizički i zabrinuti kao briga i neizvijesnost za voljenima..čak toliko da sam sebi postane nebitan potpuno…kako su?…šta rade?…da li jedu?..da li mogu spavati?..da li se brinu?…da li strepe od pogleda?..da li se boje svojih riječi?…da li su tužni?…da li plaču?…i okean drugih pitanja za njima…do kad tako?…dok ne dođe pouzdano znanje…dok im ne čuješ glas, slovo…dok te ne ubjede da je sve ok..pa i tada se briga, iako olakšana, nastavi…sve do momenta dok ih rukama ne obgrliš u zagrljaj i pogledaš u oči…nekad nam ostane samo da ih grlimo dušama i spominjemo ih Čuvaru sa nadom i dovom da će ih On čuvati a i da će naše duše i srca razgaliti i olakšati im brigu, makar koliko trun jedan, nekom riječju utjehe za kojom žudimo kao žedan za vodom…
Ja Rabb..olakšaj našim voljenima a i nama i učini da se sve okonča dobrim..amin