Oke oke, ne postoje vehabije kao sekta ili pokret, reći će neki, moje je mišljenje da je to poseban mentalni sklop koji je nakaradan i kao takav na jedan retrogradan i opasan način tumači i živi islam.
Kako razgovarati sa vehabistički ukalufljenim insanom?
Nema pojma više..to je toliko kruto, siromašno, ograničeno, fanatično i svašta nešto negativno. Reći će neki, što ovaj sad samo o vehabističkom pitanju, pa recimo da imam razloga velikih i ide mi sve to ne živce, a najveći razlog je to što se taj rigidni i nakaradni način shvatanja islama i života nameće a mnogima se i već nametnuo, neprimjetno, kao jedini ispravan način življenja i promišljanja islama. Na stranu to što sam i sam prošao sve te faze izopačenog i nakaradnog mentalnog sklopa i mešćini da vidim mnogo veće opasnosti za sam islam i muslimane od toga, u smislu da će takav način unazaditi i da već unazađuje progresivne i reformističke islamske misli i ideje.
U svemu tome vidim da ima onih koji nisu odgojeni u tom vehabističkom duhu ali svojim radom uvelike doprinose da se takav duh i karakter, kako individualni tako i pojedinačni, razvija među muslimanima. Mnogi od takvih i nisu svjesni te svoje uloge jer se neki od tih već sada doživljavaju kao oni koji se bore protiv tog vehabističkog mentalnog sklopa. Ne bih sad da govorim imena daija, profesora i dr. jer niste spremni da to prihvatite kao istinu, jer je ne vidite,a ove volite, i sam ih slušam… ali vrijeme će pokazati.
Sa druge strane ima i onih koji su odgajani da budu perjenice tog vehabističkog promišljanja, ali su Allahovom milošću shvatili da je to pogrešan put i način i svojim radom doprinose razotkrivanju svih laži i zabluda ovih.
Nisam ovo napisano uopšte htio kazati sada, ponijelo me..nego htjedoh da napišem svoje neke dijaloge sa ovim nositeljima ovih retrogradnih i nakaradnih ideja i razmišljanja. Nisu oni krivi toliko, bar ih ja ne krivim, koliko predvodnike, daije i ulemu, koji nameću i šire te poglede…
I)
V: Znaš šta mene fascinira? Šta me oduševljava?
Ja: ne znam….šta?
V: Smrt.
Ja: Mene žene…
V: Neću ništa komentarisat..
Ja:Nemoj da te smrt oduševljava, život je ono što te treba oduševljavat
V:………………….
II)
V: (gleda ispod oka jednu mladu, finu , zgodnu , što ja primjećujem i nasmješim se)
Ja: Bil je?
V: Ne bi!
Ja: Lažeš…Ja bi ……………………..samo neću…priznaj da bi je i ti?
V: Ne bi…
Ja: Ma lažeš bolan..ako si muško, normalno, oda je bi…nije fazon u tome bil je il ne bi..nego hoćeš li ili nećeš..
(ovo je klasični primjer nakaradnog odgoja vehabističkog shvatanja islama, i moglo bi se mnogo toga reći. ugl. islam nas ne uči niti zahtjeva bilo šta što je protiv naše priroda, pa tako ne zahtjeva ni to da se odričemo seksualne želje, nego nas uči i traži od nas da je kanališemo i usmjeravamo na ispravan način, tako da bilo koji normalan muškarac osjeti određenu požudu prema lijepoj i seksipilnoj ženi, fazon je u tome što vjernik će se boriti da ne počini blud dok će nevjernik težiti tome da ga počini, generalno govoreći..o tome kako ovakav način pogrešnog odgoja dovodi do nastranosti svih vrsta, ne smao seksualnih je posebna tema koja bi se trebala odradtiti od nekog stručnog lica..ali sve to je još uvijek tabu i ne postoji spremnost među samim muslimanima da se suoče sa mnogim istinama o sebi )
Počesto koristim ovu tkatiku jakog i šokirajućeg nastupa prema ovakvima jer sam primjetio iz iskustva da ih ovako ekstremne stvari najbolje “ošamare” i na neki način najbolje natjeraju i navedu da malo pođu razmišljati, istovremeno uviđavajući da nije sve baš onako kako su naučili i da nije sve crno-bijelo
kasno je…prekidam…