Tužna priča koja mi osim tuge izaziva i bijes, zbog nemoći da ljude koji na ovakve načine uništavaju živote ljudi, uništavaju porodice, zajednice, društva, urazumim, otvorim im oči, natjeram da razmišljaju….
možda to i nije moj posao, možda sam sebi govorim da me ne interesuju, ali kada vidim ovakvo nešto, to se u meni promjeni…opet do momenta kada me uhvati opća mizantropija i nevolja za životom…
Ovakve priče i sudbine, a ima ih još, pokazuju svu pogubnost slijepog vehabističkog uma i njihove ideologije.
Neko će reći, aha, ali u Maoči nisu vehabije, ovo su tekfirdžije…
Da vam kažem, otvoreno…vehabizam i tekfirizam, su dva brata!
Samo što se jedan od njih, vehabizam, ponaša nešto malo mudrije i pokušava da se kontroliše, dok je tekfir, brat koji je malo udaren u glavu, brat zle duše, bez razvijenih inhibitornih mehanizama, destruktivan, nekrofilan, psihotičan. Brat vehabizam se koliko toliko bori protiv toga u sebi ali svojim riječima i postupcima hrani dušu drugog brata, pokušava ga utješiti i reći mu da nije usamljen.
Šta mislite, zašto je velika većina regrutovanih u tekfirski pokret i djelovanje upravo iz vehabističkih krugova?! Skoro svaki današnji tekfirac je bio nekada normalni tj. “normalni” vehabija, koji je onda evoluirao, bolje rečeno devoluirao u tekfirdžiju!
Skoro svaki posvećeni vehabija cijelo vrijeme hoda po rubu i samo mu dlaka fali da upadne u otvoreni tekfir, dok sa svakim od njih kada pričaš i uđeš malo detaljnije i dublje u neke teme, vidiš zapravo da je tekfir u njemu imanentan i da sekunda fali da izbije u svijesno ispoljavanje. Tekfir, kao ideologija, im je svima duboko urezan u podsvijest i iz sjene obilježava i daje posebnu karakternu crtu svim njihovim djelima i riječima, dok su njihove misli kada procesuiraju, više ili manje primitivno, određene teme i stavove, vrlo vrlo snažno i usko vezane za tekfir. Vjerujte mi, znam, kako iz ličnog iskustva tako i iz iskustva drugih.
Tako moj mali vehabijica npr. ne klanja sa džematom ikindiju jer smatra da ovi drugi prebrzo klanjaju (a ne klanjaju, klanjao sam sa njima i ispunjavaju sve šartove namaza), jer smatra da mu je bolje izgubiti vrijednost džemata nego izgubiti cijeli namaz (to što je haram odvojiti se u poseban džemat je isto tako ne bitno), dok sa druge strane ne klanja podne namaz nikako petkom kada ne može ići na džumu jer je sam sebi tako skontao iz nekih njemu poznatih tekstova, a najveći mu je dokaz to što fetva emin IZ u odgovoru kaže da onaj ko ne klanja džumu mora klanjati podne ( pa shodno tome, treba suprotno postupiti).
Svi ovi i mnogi drugi njegovi stavovi, iako se on verbalno grozi i protiv je tekfira, izviru i temelje se upravo na tekfiru, istom onom kojeg se on formalno odriče. To njegovo mišljenje je samo rezultat vehabističkog odgoja od vehabističkih daija i profesora, koji kao i on, mnogih stavova se formalno groze i odriču dok cijelim svojim opusom predavanja formiraju kod takvih svojih poslušnika i sljedbenika, upravo taj i takav mentalni sklop kojeg se odriču, i koji formiraju u njima temeljno mišljenje da su svi drugi muslimani u osnovi u zabludi, osim ako se ne dokaže suprotno, a sve je to odlika tekfir ideologije…
toliko…
