Članak 551. (o miztantropiji i samoanalizi)

Kad uđeš u ka(h)vanu (bezalkoholnu, da se vehabisti ne bi kofrčili i umišljali) i vidiš za , barem 4-5 stolova, tebi poznate ljude, prijatelje neke vrste, i svi te zovu i nude ti mjesto za stolom, a ti se samo pozdraviš i prođeš sve njih i sjedneš sam za šank, po mogučnosti negdje u čošak, onda znaš da si, štono englezi kažu, fucked up!

A to se meni u zadnje vrijeme često dešava.

Ne bi se nešto plaho brinuo, ali jučer u razgovoru sa jednim prijateljem, koji je na terapiji i koji boluje od PTSP(d)-a, veli mi da je i njemu od toga počelo. To nepodnošenje ljudi, želja za, biti sam, da se finije i sa manje težine izrezim. Nekako mi pojmovi samoća i usamljenost zvuče baš jako i teško. Iako postoji razlika među njima, jel.

Opet, ne sikiram se o tome da ću “puknut” kao on, ne mislim da ću otići dotle, ali ko zna šta nam budučnost donosi.

Malo se analiziram i mislim da je to dobra vrsta samopomoći kroz tu vrstu neke auto-psihoterapije.

Počinjem da shvatam da je možda ta moja mizantropija ustvari samo prebacivanje krivnje i mržnje prema vanjskom svijetu, prema drugima, da, ne mogu se sjetiti evo nekoliko već minuta prave riječi za to, a znam je negdje, i d aje problem u meni, u mojoj ogorčenošću sa samim sobom, nepodnošenju samoga sebe, razočaranosti samim sobom, kao i još nekih razoga o kojima ne bih govorio….

Gubim se u ciljevima, u nadanjima i planovima, nestalan sam u sebi, plaši me da ću za par godina samo sa još većim prezirom prema sebi prisjećati se neostvarenih snova i planova i da će malo toga šta ostati što će mi izmamljivati osmijeh zadovoljstva i sreće a zarad uspomena o lijepim stvarima i ostvarenim životnim ciljevima…

I danas , a kako li će biti tek u buduće, više žalim za onim što nisam , nego za onim što jesam uradio…

Mrzim to što sam u sebi prepoznao stvari koje je tako dobro opisao Dostojevski u jednom svom romanu, opisujući jednog lika Ganjku (il tako nekako) i sve likove poput njega….

Toliko…nemam para za psihoterapeuta, a radoh bi otišao, al tastatura trpi…

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *