“Tajna promjene (na bolje) je da usmjeriš svu svoju energiju, ne u borbu protiv staroga, nego u izgradnju novoga”-
Mnogo je ljudi koji žive u prošlosti i samo se vrte oko nje. Bilo da se sa sjetom sjećaju “starih, dobrih vremena” ili da se sjećaju loših stvari, nevolja, da “kunu” sudbinu itd.
Prema psiholozima, takvi ljudi češće i oboljevaju od srčanih i psihičkih oboljenja.
Psiholog Philip Zimbardo djeli ljude u tom smislu, kako se odnose prema vremenu, na one koji se fokusiraju na prošlost, one koji se fokusiraju na sadašnjost i one koji su svoj fokus usmjerili ka budučnosti.
Ovi gore prvi su u te dvije vrste, a oni fokusirani na sadašnjost se također dijele u dvije grupe : Hedonisti, i oni koji su ležerni , koji nemaju planova za budučnost, koji su fatalisti jer vjeruju da je sudbina predodređena i da nema potrebe za sikirancijom i trudom.
Oni fokusirani na budučnost su oni koji prije svega, vjeruju da život tek počinje nakon smrti, vjernici, koji planiraju za tu budučnost i ne samo tu daleku, nego i za ovu bližu budučnost.
Tu se vidi razlika izumeđu katoličkog i protestantskog zapada, gdje su katolici orjentirani na prošlost a protestanti na budućnost (da ne ulazimo sada u detalje i razlike u njihovim vjerovanjima u shvatanjima vjere). Protestanti i protestantska misao i jeste ona koja je pokrenula zapadni svijet i izvukla ga iz mračnog srednjeg vijeka, kao što su i od amerike napravili ono što je sada.
Gdje su muslimani u ovome, osim što je muslimanska civilizacija Endelusa i općenito islamska misao bila temelj na kojoj se razvila protestanska kao i renesansa?
Pa ako pogledamo u istoriju, vidjećemo da su muslimani prije , u svoje zlatno doba, bili orjentisani, uglavnom, na budućnost. Da se nisu plaho opterećivali prošlošću, osim izvlačenja pouka i koristi, ne samo iz svoje istorije, nego i iz antičke i rimske. Kasnije, muslimani uglavnom prelaze u sadašnje orjentisane i okreću se hedonizmu i(li) fatalizmu i dolazi do propadanja i Endelusa, kasnije i Osmanske države..
Danas se na tom muslimanskom horizontu, vide obrisi onih koji su se okrenuli ka budučnosti, ali još uvijek su jake struje koje su orjentisane na prošlost i sadašnjost i to se lahko može uočiti bez previše analiziranja. Osim što se nisu prebolile dječije bolesti iz prošlosti, stalno se vrti u krug oko istih pitanja oko kojih se neće nikada usaglasiti, a i samo gledanje na islam, po pitnaju onoga što je varijabilno, se ne miče od prošlosti i nekih atavističkih pogleda na svijet i život.
Zbog tog stalnog gledanja unazad, bilo da se falimo velikanima i prošlošću i kukamo u nevoljama dozivjući ih, bilo da pogrešno mislimo da će slijepa implementacija nekih stvari iz prošlosti dovesti do napretka, i nemamo nekog velikog i značajnijeg napretka.
Tako da ako muslimani žele ponovno da se uzdignu i budu ne samo ravnopravni članovi ove nam svjeCke globalne zajednice, nego i vodilje civilizacije i napretka, moraju se usredotočiti na budučnost i ka njoj usmjeriti svoju energiju, ne samo u radu nego prije svega u islamskoj misli, jer sve kreće od misli i ako su one ispravne onda će i rad po njima biti dobar.
Još nešto o vremenu..poznato je u hadisima d ase najavljuje da će pred Sudnji dan, nestati bereketa u vremenu. I to je tačno tako danas, ljudi nemaju kad da stigu sve, brzo im vrijeme prolazi (mada mi ustvari prolazimo).
Bereket se postiže činjenjem DOBRIH dijela, korisnih insanu na svaki način, od zahvale, istigfara, dove, namaza, pomaganja drugima, udjeljivanja sadake, ranog ustajanja, druženja sa ljudima itd.
Problem je što mi to doživljavamo na način “nikad završit, nikad proći”, jer skontaj samo npr. kada si na namazu ii teravih namazu, pa ti se oduži klanjanje a prođe npr. samo sahat vremena, a tebi kao da si klanjo 3 sahata. Ili kad si na poslu, nikad kraj radnog vremena, sporo ti to vrijeme ide..ugl kada god insan radi nako dobro i korisno djelo, vrijeme je sporije tj. u tom vremenu ima bereketa!
A kad sjedneš u besposlicu, gledat film, utakmicu, seriju..taj isti sahat ti proleti sad pa sad. Znači, u besposlici ti vrijeme leti tj. nema bereketa u njemu. (zato ja na YT sad sve gledam na ubrzano na 1,25 😀 )
Ako će pred Sudnji dan nestati bereketa u vremenu, znači li to da će ljudi, danas mi, najviše vremena provoditi u besposličarenju? Vjerovatno da znači, i onda zbog te besposlice nemaš kad da stigneš uraditi one stvari koje bi trebao, koje su dobre..mrsko ti …
et’ toliko
Jah, i onda dodjes u situaciju da ne zelis pricati (tipkati) s ljudima, jer se ne javljaju kad ih nazoves da ih cujes, ali rado tipkaju o tome kako nemaju vremena. Te odlucis da vise nikako za ljude nemas vremena.
ma ti si mizantrop 😀
Znaci vrijedjamo (se). Bujrum.
to ni po čemu nije vrijeđanje, znači ni-po-če-mu a ti kolko sam vidio u svemu tražiš i vidiš napad na sebe i vrijeđanje sebe..zašto? ..i kako hoćeš gledaj na ljude, al prođi se tih šupljaka meni više i nametanje neke krivice i nečega što nema veze s vezom 🙂 esselamu alejkum