Članak 207. (opet glava ona)

Prije nekih teških tema, a pročito sam sve od danas ove, mrsko mi nešto komentarisat..šta ću kad su svi pametni nešto, šta se ja imam petljat tu 😀 ..nego , naumpade mi opet onaj što hoće presadtit glOvu na tuđe tijelo.

 

Vele, neče oni njemu spajat sve te živce, to je nemoguće, nego će namazat nekakvom masom, koja dođe kao ljepilo, , dakle namazaće tu moždinu na toj njegovoj glavi i vamo na ovom drugom tijelu i onda to zaljepit i nadat se da će valjda se onda ti živci pospajat kako treba.

 

Ovi drugi naučnici vele, de ba, more mu se svašta desit..npr. da ne mogne disat. jer možda mu se ne spoje ti nervi iz glave koji šalju impulse mišićima i plućima i tako da ne mogne disat….haj to inekako..ne mogne disat, umrće i gotovo…al pazi ovo sad..

 

Mogu mu se neki ti nervi i ne spojit a neki se možda mogu i pogrešno spojit!!! :O

 

Zamisli sad , dakle hipotetički, a odrasli smo, nemoj se snebivat, jer sve je moguće..da se npr. spoje iz glave ti neki živci sa nekim vamo drugima, pa npr. da kada bude , tj. kad bude trebo imati erekciju, da mu se digne npr. ruka. Il obratno, kad bude htio dignuti ruku, npr. desnu, da mu se digne “nešto” drugo!

To bi stvarno bila neugodna situacija ba.

Zamisli, a nismo djeca, da umjesto jutarnje erekcije, njemu se digne noga u zrak, i salije mu se krv iz noge i onda mu utrne noga i odumre , pa mu je onda moradnu amputirat skroz!

 

Gluho bilo i ćoravo…et’ to su samo neki mogući scenariji, možda vi imate i neke drastičnije?!

Članak 206. (otrpi!)

Pratim, ponekad, ali izbjegavam što više, raznorazne rasprave po ovim medijima između BRAĆE a i sestara, muslimana.

Nema dakle teme a da se ne krene u raspravu, pa i na svađu na kraju.

Niko neće i nemože da otrpi, ako mu neko nešto kaže.

Svako MORA da na svaku odgovori i da njegova bude ZADNJA…nemoj slučajno da ko prešuti neku uvredu ili da ono, ironično ili cinično na uvredu odgovori kao u folu , neču ja ništa tebi reč jer ti si tako i takva a ja nisam, a i  time zaprvo isto tako vrijeđa tog drugog.

 

Tako mi naumpade to, dok sam učio ovaj ajet i pomisli…vidi, subhanallah, kako Jusuf a.s. reaguje, odnosno NE REAGUJE , na očite laži i potvore, a mogao je, bio je u poziciji da se postavi nad braćom svojom, da im saspe sve u lice, da ih nazove lažovima, smutljivcima..imao je pravo na to…ali jok burazere…on, a sve da bi sačuvao tu bratsku ljubav, prešuti, iako je u sebi pomislio …nije dopustio da to iz njega izađe…otrpio je:

 

” “Ako je on ukrao”- rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. “Vi ste u gorem položaju” – pomisli u sebi – Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.” ( Jusuf , 77)

 

Otrpimo i mi bolan nekad, prvo na sebe mislim, kad ti ko šta kaže jer postoje i veće vrednote koje treba očuvati…zajedništvo i bratska ljubav…

 

et’ to mi naumpade

Članak 205. (djed mraz)

Znam da je još rano, i da nije vrijeme za priču o djedu mrazu, niti polemiku o njemu..za ili protiv.

Ja sam protiv, samo et usput da kažem, kad već govorim o tome.

Nego gledo neke slike i naletim na ovu.

 

I sine mi! Znao sam vazda da vučem neke traume iz djteinjstva, a kad sam sliku vidio, odma mi je sinulo i bilo jasno.

 

Ujedno, prilažem ovu sliku kao dokaz i argument za negacijsku ekipu.

 

20150503_161816[1]

Članak 204. (krnjavost)

….ne znam odakle da krenem, svašta mi se smotalo po glOvi…..'vako dakle….

Islam je vjera sredine, srednjeg puta, u svemu. Dakle Islam pomiruje sve elemente svijeta i života.

Obožavanje, odnosno robovanje Allahu dž.š., znači da je čovjek oslobođen od robovanja bilo čemu drugome…od svog ega, mišljenja, ideja, ljudi, materije itd. itd…

Tim robovanjem samo Allahu dž.š. , čovjek je zapravo slobodan, odnosno posjeduje svoju individualnost, a tom slobodom postiže i pomirenost sa svijetom oko sebe, kao i pomirenost unutar sebe. Postiže balans, intelektualni i emocionalni.

Zbog te pomirenosti, čovjek na svim poljima doživljava uspjeh i napredak, kako lični, tako i društveni.

Prve generacije muslimana su ispravno sve ovo shvatale i primjenjivale, i zbog toga su i zabilježile neviđen civilizacijski uspjeh i napredak, na svim poljima.

 

Sada se pitam, kako to da su današnji muslimani, ali ne mislim sad općenito (mada se može i općenito gledati), nego na one koje drugi doživljavaju kao nekakve reprezente islama, i to uglavnom neopravdano, a sve samo zbog njihovog spoljašnjeg manifestovanja islama i žestoke i fanatične forme i rječitosti, a koji su danas sljedbenici najradikalnijih i najekstremnijih grupa među muslimanima, kako ti muslimani zapravo ne ostvaruju nikakav napredak, niti na jednom civilizacijskom polju, nego naprotiv, uništavaju i ono civilizacijskih tekovina koje su izgrađivane stoljećima prije njih?!

Ovaj problem se isto tako može posmatrati i na mikro planu, i kod ne baš tako eksremnih pojedinaca , širom dunjaluka.

 

Jedan od uzroka toga je možda i sljedeći.

Vidmo da su ti ljudi uglavnom previše odani formi, čak je njihov doživljaj islama čisti formalizam. Uzrok tome je to što su se oni okrenuli isuviše razumu. Odnosno, razumom pokušavaju da kontrolišu emotivnu stranu ličnosti, i sve ostale duhovne manifestacije ljudskog karaktera.

Prevelikom kotrolom tih psihičkih, duhovnih elemenata, ugušili su ne samo emotivnu stranu ličnosti, nego i intelektualnu stranu, izgubili su kreativnost i mogućnost inoviranja i time prouzrokovali i svoj drušveni pad i zaostalost.

Razum, koji bi trebao da bude aktivan i kreativan, da donosi nove ideje i napredak, je postao rob čuvanja strasti i emocija. Tako se i sam, od njihovog gospodara, pretvorio u roba i time postao nesposoban za spontano i slobodno djelovanje.

Oni pokušavaju stvoriti bezgrešnog čovjeka i društvo, što je nemoguće,  i svu energiju usmjeravaju u tom pravcu, što je utopija.

Strast se može obuzdati ne samo razumom, nego i emocijom. Npr. ljubav prema Allahu dž.š., može obuzdati seksualnu strast i spriječiti čovjeka da počini grijeh (mogu i neke druge vrste ljubavi). Ali ovi ne pridaju ovoj dimenziji ličnosti i njenom razvoju toliko pažnje, njima je bitniji razumski, formalni aspekt.

 

Jer , iako su misaoni procesi razumski, oni nisu samo njegov rezultat. Oni su rezultat cjelokupnog čovjekovog karaktera. Prevelikom kontrolom te psihičke dimenzije, ili duhovne, gušimo automatski i taj intelektualni dio.

Zbog toga ovi o kojima govorim ne uspjevaju.

To ujedno znači i to da je njihovo predavanje , odnosno pokoravanje i robovanje samo Bogu, zapravo uveliko krnjavo, i da su oni robovi nečeg drugog…u protivnom, doživjeli bi uspjeh kao i prve generacije.

Njihova krnjava pokornost ih nije dovela u balans i pomirenje ni sa samim sobom na individualnom nivou a ni sa svijetom i prirodom.

To sve znači da treba se odgajati, u Islamu, ali u paketu tj. kao kompletna ličnost, ne zapostavljati ni jedan aspekt, u protivnom imaćemo krnjavost a time i devijacije…

 

“O vjernici, uđite u islam u potpunosti…” (Bekara, 208)

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Članak 203. (smiraj)

Zamisli scenu ‘vaku.

Ti se nalaziš sa jedne strane stakla u sobi a u drugoj sobi prekoputa tog stakla tebi najdraža osoba.

Staklo je ono izolirajuće neko, ne čuje se kroza njeg ništa, ali se vidi.

Ta tebi , najvažnija i najdraža osoba je pod pritiskom ispitivača, koji joj postavlja neko pitanje za koje ta osoba nije sigurna u odgovor.

Ti znaš šta ispitivač pita a znaš i odgovor.

Dereš se iz sveg glasa i praviš grimase, urlaš, pokušavaš da što jasnije izgovoriš tu jednu riječ odgovora, kako bi ta tebi najdraža osoba mogla barem sa usana da ti pročita odgovor i tako se spasi, jer od ispravnog odgovora ovisi njena budučnost!

Ne prestaješ da se znojiš dok se dereš…hvataš se za kose i čupaš ih šakama….pritišćeš dlanovima obraze iskolačenih očiju i širom razjapljenih usta dok ta osoba uzima dah da izgovori odgovor, za koji nisi siguran da li će ga dati!

 

Najednom, osoba odgovara , i ti vidiš, osjetiš da je dala pravi odgovor i ti…

Najednom osjetiš olakšanje i toliku smirenost nakon te napetosti …nakon išćekivanja odgovora i truda koji si i sa uložio i nade u koju si imao.

Smiren si…lagani osmjeh zadovoljstva i sreće ti je na licu. 🙂

 

E! Tako i srca naša, neumorno nas, a kako sam i pisao, podsjećaju na Stvoritelja, dozivaju Njegovo ime a kako bi i mi čuli Neumorno i neprestano…

Allah Allah Allah ….

Onog momenta kada nas čuju i osjete da smo Ga i mi dozvali …..ona se smire 🙂

Insan, tj. čovjek, od arapskog glagola nesije – zaboraviti , a što bi značilo insan- zaboravko, ne samo da je zaboravio na Njega, srce Ga nije zaboravilo. I kada se insan i sjeti, on opet vremenom počinje da zaboravlja…ali srce ne, ono i dalje, dok je zaboravko živ, nastavlja da opominje.

Dajmo srcima malo smiraja, jer su toliko neumorna, a radi nas….

Allah…

“a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Rad , 28)

 

😉

Članak 202. (drugomajska)

…šetnja. Nako, kiša i to, al izlazilo mi se…odem i nako…pada kišica, al nije hladno…đeću kuću…odo na stari grad, reko popit kahvu…

….ja gore, kad ne radi kahvana….

krenem nazad…

svratim u gornju čaršiju, vidim neke nene sjede i ližu sladoled…haj reko nekame tudena..

ev čitam fromma otad haman vazdan…još malo i ode malo na havu, a ev’ , nakon kiše , sunce sine što vele

Članak 201. (zamršenost)

quantum

 

Postoji nešto u kvantnoj fizici, što se naziva “kvantna zamršenost” .

Ukratko, radi se o tome da kada se elementi koji su stvoreni zajedno čak i fizički razdvoje na beskrajnu udaljenost, oni se i dalje ponašaju kao da su dijelovi jedne cjeline. Ono što se dešava jednom elementu, to se dešava i drugom.

Ako uzmemo da su sve stvari, i žive i mrtve,  stvorene od jedne cjeline , one koja je eksplodirala prilikom Big Banga, a onda daljnjim procesom od te pramaterije formirali se i svi ostali elementi u Univerzumu, pa i ovi koji tvore naša tijela, ..dakle zbog radi te povezanosti istom pramaterijom…cijeli Svemir je zapravo u konekciji, sve utiče na sve i svakoga. Tako naše misli, riječi, djela i ponašanje utiče na okolinu, ne samo na ljude nego i prirodu pa i na cijeli Svemir.

Ovaj video objašnjava to prosto i ukratko:

 

Eh sad…tu povezanost, koju imaju materije stvorene u jednoj cjelini, imamo i u slučaju npr. jednojajčanih blizanaca. Gdje se oplodnjom JEDNE jajne ćelije JEDNIM spermijem, formiraju kasnije u procesu diobe ćelija , dva posebna bića.

Nije potrebno sada da navodim sve slučajeve o kojima smo svi čuli ili čitali, kada se dva jednojajčana blizanca koja su i hiljadama kilometara daleko, u isto vrijeme razbole, u isto vrijeme imaju glavobolje ili trenutke radosti, sanjaju isti san i sl.

Sve ovo je dokaz i ovog pređašnjeg, da ono što je stvoreno od jednog (u ovom slučaju jedne jajne ćelije i jednog spermija) , ostaje povezano na tom duhovnom planu, koji je još uvijek neobjašnjiv a koji se manifestuje i fizički.

 

Sljedeći primjer takve povezanosti, jeste povezanost zaljubljenih, ili bolje rečeno ne nužno zaljubljenih,ali onih koje nazivamo “srodnim dušama” na ovome svijetu, koje se iskreno zavole , bilo kojom vrstom ljubavi. Nije to nužno povzanost i bliskost između muškarca i žene, niti je nužno ta vrsta ljubavi. Tu povezanost mogu imati i osobe istoga spola a sve u formi izuzetne prijateljske bliskosti i povezanosti. To ide dotle da bliske osobe čak osjećaju isto, misle isto, pa i govore iste riječi.

Ibn Kajjim u “Uvođenju zaljubljenih u vrt ljubavi” veli sljedeće:

“Podudaranje stanja izmedju zaljubljenog i osobe koju voli

“Jedan od dokaza postojanja ljubavi jeste i podudaranje stanja izmedju zaljubljenog i osobe koju voli.Ti se desava posebno ako se radi o ljubavi kojoj je uzrok podudarnost u osobinama.Cesto se desi da se onaj koji voli razboli kad i njegova voljena osoba,postupa kao i ona,ali jedno od njih ne zna o stanju drugog.Desi se da voljena osoba izgovori rijeci koje potpuno,u istom obliku izgovori i onaj koji je voli. 

Poslušaj odgovor Allahovog Poslanika s.a.v.s. Omeru ibn El- Hattabu r.a. Kad mu je Omer r.a. rekao na dan Hudejbije : “Zar mi nismo na istini, a nas neprijatelj u zabludi?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori mu: “Svakako da jesmo” Omer, r.a., zatim rece: “Pa zasto onda da ponizavamo nasu vjeru?”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: “Ja sam uistinu Allahov Poslanik i On ce me sigurno pomoci, i ja Mu necu nepokoran biti.” Omer, r.a., upita: “Zar nam nisi obecao da cemo posjetiti Kabu i da cemo tavafiti oko nje?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: “Jesam li ti obecao da ces to uraditi ove godine?” Omer, r.a., odgovori: “Ne.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece mu: “Ti ces sigumo posjetiti Kabu i tavafit ces oko nje.”

Omer, r.a., zatim ode kod Ebu Bekra, r.a., pa ga upita: “Ebu Bekre, zar mi nismo na istini, a nas neprijatelj u zabludi?” Ebu Bekr, r.a., odgovori mu: “Svakako da jesmo.” Omer, r.a., ponovo ga upita: “Pa zasto onda da ponizavamo nasu vjeru? I zasto da se vracamo, a Allah, dz.s., jos nije presudio izmedu nas i nasih neprijatelja?”

Ebu Bekr, r.a., rece mu: “On je zaista Allahov Poslanik, On ce  ga sigurno pomoci, i Allahov Poslanik Mu nece nepokoran biti.” Omer; r.a., upita: “Allah nam je obecao da cemo posjetiti Kabu i da cemo tavafiti oko nje, Ebu Bekr, r.a., upita ga: “Je li ti obecao da ces to uciniti bas ove godine?” Omer, r.a., odgovori: “Nije” Ebu Bekr, r.a., rece mu: “Ti ces sigurno posjetiti Kabu i tavafit ces oko nje.”

Vidimo da je Ebu Bekr, r.a., odgovorio je potpuno na isti nacin kao i Allahov poslanik, s.a.v.s., bez ikakvih izmjena. To je ta podudarnost između voljene osobe i onog koji voli. Ovo predanje biljezii se u Buharijevom Sahihu.

U nekim bitkama desavalo se da Omer, r.a., prvo dođe kod Ebu Bekra, r.a., postavi mu neko pitanje, a zatim ode kod AIlahovog Poslanika, s.a.v.s., postavi mu isto pitanje, i on mu odgovori na isti nacin….Ono sto zelimo na ovom mjestu istaknuti jeste to da se moze desiti podudarnost stanja izmedu onoga ko voli i voljene osobe…..”

 

Ova podudarnost između ljudi i njihova bliskost je produkt bliskosti duša.

Iako sam pokušavao , nisam našao (ako ko ima neka stavi u komentar pliiiz 🙂 ), a slušao sam na mnogo predavanja, da duše koje su prilikom stvaranja bile blizu jedna druge u tom momentu, su one koje su bliske na dunjaluku ako se sretnu. Kada se bliske duše sretnu, omirišu se , i ako se prepoznaju postanu bliske, kako navodi Ibn Kajjim r.h. i drugi. Otuda i njihova podudarnost u svim navedenim stanjima, jer su pri stvaranju bile blizu u toj pracjelini.

 

Sve ove identičnosti i podložnosti istovjetnim ponašanjima i zakonima, i u materijalnom i duhovnom svijetu, nivou, upućuju nas na to da je sve to stvoreno od Jednog , istog Stvoritelja, koji je uspostavio te zakonitosi u Univerzumu.

Pa neka je Uzvišen Stvoritelj, nema drugog osim Njega 🙂 <3

 

 

Članak 200. (ništa)

Neču pisat ništa….bar ne za jubilej ovaj 200ti. Pisaču dakle nešto.

 

 

Dakle, ko-va: ….Vele ovi kvantni fizičari, daaa, kad razložimo materiju na najsitnije njene dijelove, da onda vidimo da nema NIŠTA! Dakle, materija se sastoji od ničega.

Jedni od njih vele da je to ništa energija.

Imam Gazali , još davno reče nešto tako slično , pa veli : ” Materijalni svijet je nastao od duhovnog svijeta”

Što bi se moglo kasti da je sve stvoreno iz ničega. Ne samo u prapočetku nego i sada..ovo, što vidimo i gledamo, dakle i ja i ti, kad bi nas se razložilo, došlo bi se do ništa, ničega. Stvoreni smo i sad se sastojimo od ničeg, i po kvantnim fizičarima.

 

Meni se posebno u jednoj emisiji svidio govor jednog naučnika….al neam pojma mu ime, al nije ni Sagan ni Nil Tyson ni  Krauss …nebitno sad…uglavnom čovjek veli otprilike ovo :

“Kada razložimo materiju na najsitnije djelove, vidimo da ustvari nema ničega, praznina, zapravo, vidimo da je to samo jedna INFORMACIJA

 

Kontam, koja bi to mogla biti informacija, mada sam u momentu znao svoj odgovor, al da se preispitam još rekoh…a ta informacije je :

-” da ta najsitnija čestica materije BUDE, da postoji, da biva.

Dakle Neko je rekao ničemu, nepostojanju da BUDE nešto i ono BI nešto.

“I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Jasin, 82.)

 

Pa neka je Uzvišen Onaj koji stvara iz ničega , i mene i tebe i …..

On je Allah, Stvoritelj, Onaj koji iz ničega stvara (el-Bāri’)

(Hašr, 24.)

Samo Jedan opstoji sam po sebi, a sve ostalo opstoji i postoji po Njemu. On je taj koji svojom milošću, moći i mudrošću daje i održava stvoreno, dok On sam nije ovisan ni o kome ni o čemu.

Kada ne bi bilo Njegove milosti, mudrosti i moći kojom daje i održava stvoreno, sve bi nestalo i propalo.

To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.”(El-Enam, 102-103)

Članak 198. (vodopije)

Nedavno, kad sam odlučio da malo okrešem voćke na ovom šurino-ženinom mi imanju , malo se edukujem po YT i internetu jel, kako to ide i šta se sječe i to sve..

I tako i uradim.

Ono što je zanimljivo ba, imaju te grane tzv. vodopije! Lahko ih je prepoznati. Rastu vertikalno i izgledaju mlado, svježe kore i zdrave. Kada ih porediš sa ostalim granama, samo bi rek'o insan – mašaallah , vidi dobre grane!

Zovu ih vodopije jer vuku u sebe vodu iz stabla.

Gledajući malo po komšiluku, vidim taj narod te grane bično ostavlja, jer svojim izgledom daju nadu i optimizam, da će drvo a onda i plod, posebno na tim granama,  biti dobar i zdrav..baš kao i te grane. Narod baš zadive svojim izgledom.

 

Ali, to je obmana bolan! Te grane su paraziti , štetočine na stablu!

Samo vuku vodu u sebe i zato i izgledaju tako vitalno, ali sve na uštrb onih rodnih grana. Zato i plod bude manjkav, bilo količinski bilo kvalitetom.

Te se grane trebaju sjeć’ !

Od njih nema nikakve fajde, naprotiv, samo šteta.

 

Kad bi sad to jedno stablo uporedili i uzeli kao jednu zajednicu, veću ili manju, ljudi, onda možemo te grane štetočine, vodopije, gledati kao neke ljude, ili manje grupe u široj zajednici, a koje svojom pojavom, govorom ili djelovanjem,  izazivaju divljenje i pažnju. Neznalice ih uzimaju kao nosioce onoga što treba da dade, zdrav društveni plod.

Ali od takvih, kao i od vodopija, nema ploda. A zbog njihovog štetnog djelovanja i opstrukcija, ni oni plodovi koje ostali pojedinci i društvo daju , nisu kvalitetni kako bi mogli i trebali biti.

Ako je takvih mnogo, društvo izgleda baš kao drvo sa slike.

Lahko nam je za grane…njih samo cap carap i o'sječemo ih….a šta sa ljudima!?

Nečemo ih siječi, bukvalno, ali ih treba siječi na način da ih se , kao prvo, obilježi, ukaže na njih, a onda ih sasječi na način da im se onemogući štetan uticaj u društvu.

Svi imamo, u okviru naših mogučnosti tu obavezu, ako želimo bolje sutra.

 

“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (El- Bekare , 204-206)

 

vodopija

 

 

Članak 197. ( Faraon )

U Kur'anu se govori o dvije osobe, koje su povezane sa egipatskom civilizacijom i njihovim vladarima. To su Jusuf a.s. ( Josip) sa svojom porodicom , i Musa a.s. ( Mojsije)

Moderna znanost, odnosno egiptologija , kaže da se titula „faraon“ pojavljuje tek za vrijeme Nove države i vladara Tutmozisa III , faraona iz XVIII dinastije, koje je vladao od XVI do sredine XV vijeka p.n.e.

Do tada, nazivi i titule za vladare Gornjeg i Donjeg Egipta su bile „ Nesut“ ili „ Nisut“ što bi otprilike značilo „ Vladar papirusa“ odnosno „ Biti“ , a što znači „ Vladar pčela“ ……

Dakle ovi bi nazivi pojednostavljeno značili Vladar.

Prema podacima kojima raspolažemo Jusuf a.s. je živio u vremeni između 1900 i 1800 . p.n.e.

A Musa a.s.  od 1520-e, do 1406 g.p.n.e.(ovo je najraniji datum, dok drugi ovore oko 1300-1200 g.p.n.e.)

Kada Kur'an govori o Jusufu a.s. , nikada ni na jednom mjestu, za vladara Egipta, ne kaže da je FARAON, nego koristi izraz Melik ( Vladar, kralj) ili Rabb ( Gospodar) …a što je u potpunosti u skladu sa naučnim, istorijskim, egiptološkim saznanjima.

Dok, kada se govori o Musau a.s. , tada se za vladara Egipta koristi izraz FARAON ( Firawn)

I ovo se također slaže sa naučnim saznanjima.

A šta je u Bibliji?

Post.12: 17-18

„Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. I faraon pozva Abrama pa reče..“

Iako je Abraham živio i prije Jusufa a.s. …dakle u vrijeme kada titule vladara nisu bile FARAON.

ili

Postanak 41:14 „Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.“

itd.

Dakle Biblija ne pravi ovu istorijsku razliku, i uvijek koristi naziv FARAON, što navodi za zaključak, da je ovo pisano od ljudi, koji nisu imali saznanja o ovim istorijskim detaljima, niti su bili nadahnuti Sveznajućim Duhom ( Bogom) ….bar što se tiče ovih citata.

 

O ovome se saznalo teka nakon što je dešifrovano davno zamrlo i izubljeno hijeroglafso pismo, koje nije bilo poznato ni u vrijeme Muhammeda a.s. a niti u vrijeme nastanka današnjih Biblijskih tekstova.

 

Logično se nameće zaključak da je o ovim detaljima Muhammed a.s. mogao biti obavješten samo od Onoga koji je obavješten i ima znanje o svemu.

 

A taj je Jedan. 🙂

Članak 195. (Panare indijanci)

Nekad sam bio jaaako jako aktivan u debatama sa kršćanima anamo na fb-ku , al sam se prošo toga. Dok sam bio u tom filmu, mnogo sam stvari naučio, pročito, uradio tekstova, prevoda itd. ..i tu ima nekih zanimljivih..neke ću staviti i ovdje aBda…a evo jedan od takvih 🙂

……………………………

Panare su ubili Isusa jer su bili opaki!

 

U nemogućnosti da pokrste Panare indijance iz doline Kolorada da prihvate Isusa kako spasitelja, misionari su odlučili da napišu knjigu na njihovom maternjem jeziku, i to se uradilo 1975-76 g. Pisanje knjige je predstavljalo određeni problem jer jezik Panare indijanaca nije imao riječi za mnoge pojmove sa kojima kršćanstvo barata. Panare su živjele u izoliranom području i zaobišle su ih mnoge stvari, kuge, ratovi, pa su za njih biblijske drame izgledale kao priče za malu djecu, bajke..

 

Onda su misionari odlučili i skontali da trebaju Panarama nametnuti teret krivnje, i da će ih to motivisati za obraćenje. Misionari su izašli sa novom idejom i rješenjem…prevod ali nešto izmjenjen Novi Zavjet, koji će uvući Panare indijance u ubistvo Isusa. Bez Judine izdaje, Rimljana, suđenja, i Pontius Pilata…Tekst koji slijedi je iz engleskog prevoda te VERZIJE NZ:

 

The Panare killed Jesus Christ

because they were wicked.

Let's kill Jesus Christ, said the Panare.

The Panare seized Jesus Christ.

The Panare killed in this way.

The laid a cross on the ground.

They fastened his hands and his feet

against the wooden beams, with nails.

They raised him straight up, nailed.

The man died like that, nailed.

Thus the Panare killed Jesus Christ

(Norman Lewis, The Missionaries: God Against The Indians, 1988, McGraw-Hill Publishing Company str. 210)

 

Ako ovo ne bi nametnulo krivnju, šta onda bi?! A kada se govori o Božijoj osveti za zla djela, onda su napisali sljedeće:

 

„God will burn you all,

burn all the animals, burn also the earth,

the heavens, absolutely everything.

He will burn also the Panare themselves.

God will exterminate the Panare by throwing them on the fire.

It is a huge fire.

I am going to hurl the Panare into the fire, said God.

…..

God is good.

‘Do you want to be roasted in the fire?’ asks God.

‘Do you have something to pay me with so that I won't roast you in the fire?

What is it you're going to pay me?“

(Ibid)

Članak 194. ( glava- opet)

Nisam mislio o ovome, al dok sam obavio neke poslove, naumpade mi ovo, pa dok nisam smetno….

Dakle, naumpade mi opet onaj što hoće da glavu presadi na neko drugo tijelo. Eh…vako…

 

Dakle, on na to tijelo nosi od sebe tu glavu…dakle sa njom ide mozak, kao i čula, sluha, vida, mirisa i okusa…svi dakle ti senzori tih čula kao i njihov taj nervni sistem i veza sa mozgom ide u paketu od jednog tog čoeka.

 

Na drugoj strani ima to tijelo, od nekog drugog insana. To tijelo dolazi u paketu sa svim svojim dijelovima, a u što spada i sav taj digestivni sistem, sa crijevima i sve to dole do izlaza..jel.

 

Eh sad…svima nam je, da se ne lažemo, poznato to , da svakom insanu ne smrdi njegova stolica ( čitaj “govno” ) . Milsim, smrdi ona, al nije nepodnošljiva, i može insan u hali sa svojim ostat kolko hoš..sa tuđim Bogami teško…il nikkako.

 

Sad me interesuje, hoćel tom što će presadit glavu na to drugo tijelo…smrdit njegova stolica, jer će ona biti produkt tuđeg tijela a ne njegovog, i onda će njegovo čulo mirisa to registrovati kao strani-tuđi “miris” ..tj. smrad?

 

Da li će on morat bižat iz ćanife da što prije izajde, pa i kad je u svojoj kući, il će se moć razrahatsleisat ?

Ja sumnjam da hoće…a vi?

Članak 193. (susret)

– Danas sam im'o susret, zapravo 2 kom. Jedan prvi put, a drugi je bio prvi put smo drugi put prvi put …k'o onaj što je slušo onu pjesmu

Dakle prvi put sam se susr'o sa inšpektorom…fin neki insan, nako, umiljat, bebi face, bez obzira na bradu , valjalo bi ga oženit…sliko nas je pa ćete imat ekskluzivne slike..reko je stavit na blog,….. ako ne slaže.

 

– Gotov je i sok od koprive, prva tura, i mogu vam rei da je ekstra ekstra ukusa …osvježavajući pra'o…zdrav svakako:

 

20150421_152348[2] 20150421_225011[1]

 

 

Poznato je da je Kur'an nadnaravno čudo…posebno jezičko…ono koje se i danas može iskustveno doživjeti i uvjeriti u to. O čudima koja su data drugim poslanicima as. možemo samo čitati i vjerovati u njih. Njih su samo mogle iskusiti lično i doživjeti, one generacije koje su im svjedočile. Dakle sa Kur'anom, kao posljednjom objavom, to nije slučaj, jer se , kako sm i rekao , njegov anadnaranost može iskusiti i danas i tako sve do Sudnjega dana.

Mnogo je primjera te preciznosti…a mene evo nešto sada jedan primjer, a naveću inšaallah kasnije i druge, zainteresovao….ponovo 🙂

 

Naime, kada Kur'an govori nekada o nekim stvarima, onda koristi izraze koji i sami izgovorim odnosno, svojom zvučnošću opisuju stanje ili događaj o kom se govori, iako postoje i drugi izrazi za to…nor. ako je nešto trajalo dugo, vremenski, npr. dolazak nekoga, onda se koristi izraz “džaaaaaaaaaa'e” dakle 6 dužina, i samim tim upućuje da je onaj koji je dolazio prešao dug put.

Ili kada govori o tome kako će se stanovnici džehennema muiti pri pokušaju da izađu iz njega, koristi se izraz muzahzihihi, koji je teško izgovoriti na arapskom, korise se različita slova H koji imaju posebna svoja ishodišta.

 

Kada se u suri Jusuf govori o ženi, koja je htjela zavesti i navesti na blud Jusufa a.s. ( po nekima Zulejha joj bijaše ime), a kasnije ga i nepravedno optužila, i kada se govori o njenom priznanju tog “zločina” , Kur'an  koristi riječi  “hashasal-haqq”  sada će istina na vidjelo izaći…koji je također potežak za izgovoriti pravilno..a on nas upućuje na to, da je PRIZNANJE , neke greške, bilo koje, insanu teško..posebno javno to učiniti kao ona. Teško je slomiti svoj nefs, ponos, gordost i svašta nešto i istinu, koja ne ide nama u korist priznati.

Kur'an odgaja vjernike da uvijek svjedoče pravedno, makar to svjedočenje bilo i na njihovu štetu ili štetu njihovih bližnjih

 

et’ toliko, nabrzake…i dedera poprav'te to da metnem slika kakvih!

Članak 192. (odbacivanje)

Hjooo arrane, onaj što mu hoće presadit glavu, jer se boji da će umrt u mukama, vele drugi naučnici nešto kao : “ne bi mu ja bio u koži, viš kažu kad mu tijelo pođe odbacivat glavu! Tek tad će bit na mukama nesnosnim”

 

Zamisli jarrane, da ti tijelo pođe odbacivat glavu?! hej ba!!..mislim na fizički način….

‘vako uglavnom glava odbacuje tijelo, ili srce, rijetko kad obrnuto, pa insan živi teškim životom…jerbo nije u skladu sa onim prirodnim , normalnim…jer glava odbacuje srce u kom je svjetlo, nur, a nur srca je uputa , pa onaj ko okrene glavu od upute tj. srca, taj će teškim životom živjeti….recimo, biće alkos, nerkos, il će bit vazda u nekakvim strahovima, nezadovoljstvima, razočarenjima, ugl. ako ne bude fizički patio, patiče mentalno, duhovno…čovjek šta god zavoli od ovoga svijeta više od  Onoga koga najviše treba voljeti, to će mu postati patnja, iskušenje i kazna još na ovome svijetu.

 

Srce nikada ne odbacuje čovjeka, samim tim ni glavu, ono uvijek opominje čovjeka i nada se da će svjetlo obasjati njegov razum..zato ga i opominje cijelog života

Allah Allah Allah Allah Allah

 

 

Članak 191. (kopriva)

Danas malo dan k'o fol odmora, al sam susto…al opet nije to sustanje k'o na poslu…

Išli smo danas malo brat mlade koprive za soka….šetnja folovi…malo sliko taj ženin kraj, nek imam za uspomenu i tako to…kasnije se malo družio sa “kravljim govnetom” što bi rekla ova moja maJa raja..

 

danas mi je tražen muštuluk….jedan me jaro vidio na spisku jednom, još samo se čeka jedan muhur, a drugi mi javio da je dobio usmenu obavijest da stižem aBda……al tek kad bude zvanično , onda ću pisat i o tome 🙂

Koprive se sjeku samo vršice, to vam je ovih na vrhu 3-5,6 listova, kasnije se pokisele u 2 l vode, 2 kg. šećra, 2 limuna ( može i 3), ko voli da malo kisi doda se i limuntosa, a može i malo mente radi mirisa…to da odstoji jedno 12 h , procjedi se i voala…imaš jedno 3l sirupa, prirodnog i zdravog, domaćeg dakle…..jah , ide najmenje 60 vršica koprive…a ko voli malo jači , da se kopriva jače osjeti može i više, ja sam nekad znao staviti i 80-100 , ili se ostavi da odstoji duže od 12 h

 

imam i selfi sovcama

i ova ide uz ovo sve

 

Članak 190. ( šubhe)

Klanjam večeras sunnete jacijske i umal’ ne pokvari namaaaz smijehom, dlaka je falila. Naupalo mi nešto. A evo i šta.

 

Danas mi se desi, kad sam s posla izlazio, i nako stojimo u redu onom da se otkucamo za izlaz, i pričam sa jednim ahbabom, i haj sve izašli  mi i nakon jedno 65 metara, meni najednom krozglavu proleti ona jeza , ko kad prneš pa pomisliš da se se usro a neđe si na ulici il neđe haj to sad nebitno:

Uuuuuuu rekoh – nisam se otkuco! ..pa onda sumnja, – ma jesam, ma možda i nisam, ……uopšte nemam te scene u glavi nikako. Imam sve kako stojimo u redu, pričamo, stražar nas pregleda, izlazimo..sve to ima , al neam pojma da sam izvadio novčanik i otkuco se na satu!

I kontam , haj kod dođem kući pitaću ovog jaru na fb-ku, sjećal se on. Doš'o, pitam ga, veli jesi sjećam se…uh reko dobro je, sad mogu mirne savjesti umrt.

 

Al nije meni ovo prvi put, dešavalo se meni to još par puta…jednom znam da sam se vratio i za svaki slučaj opet otkuco, jednom pit'o ovog što je bio sa mnom isto tako….. i haj štaš……zgodinama to dođe 🙂

 

I pričam sa ovim jarom i veli mi on, da ima jednog prijatelja koji tako, kad hoće negdje iz kuće van….uslika šporet i onda kad mu dođe šubha jel ugašen šporet il nije , pogleda sliku 😀 …ja oplako ….

A naumpade mi i onaj vic, veli …krenuli Mujo i Fata malo izać u grad prošetat a Fata ponjela peglu sa sobom. Pita je Mujo – što će ti pegla? , veli mu Fata : Ma da ja ne bi mislila jesam li je ugasil il nisam! ….kmeeeeeee muaaahahahahah …oplako jopet..

 

I klanjam ja to i šejtan l.a.,  mi nanese te msli…al izduro sam kako treba , elhamdulillahi 🙂

Članak 189. ( majmun majmunski pogani )

+18 ….ovaj post može sadržavati riječi progodne samo za čitaoce straije od 18 godina

 

Ima kod nas jedan slučaj, mislim ima takvih slučajeva kolko hoš nažalost, al sad mi ovaj jedan aktuelan, a evo šta.

 

Dakl čovjek, ako se može reći da je čovjek, imo ženu…dok su bili u braku vele da je znao i izudarat….kasnije je otjer'o ….i haj što je otjero…što otad kako je otjero, što je stalno bihuzuri….đe god može i kad može da o njoj nešto ružno rekne, bez povoda ikakvog, on se nje sjeti , …..ma makar bilo šta da je uvrijedi…da širi o njoj loše stvari i pokušava da je omrzi drugima…..ne da joj mira…i njene prijatelje pa i rodbinu bihuzur čini…

A svi znamo da je on konj tu, budaletina i majmun majmunski kome je soha priko leđa jedini lijek.

 

Pa konju bolesni, ako si je oćero i ako ti ne valja, što hoš majmune više od žene, pusti je na miru, šta ti imaš više s njom..živi svoj život a pusti druge da žive svoj…doduše i ona blentava, muke danas nać za 50 KM da ga mu neko lekciju iz anatomije očita , al haj….al ne konta on, da svako ima prag do kog može trpit neke stvari, i što je taj prag veći, kad se preko njega pređe onda je on nadrljo ko biiili , što se rekne.

 

Mešćini da se tu radi o klasičnom mentalnom bolesniku….da on ne može podnijeti da nema više koga da maltretira i da se iživljava na njemu..a to je klasični profil sadističkog karaktera. Ono što je isto tačno, da sadistički karakter je neodvojiv od mazohističkog. Tj. Svaki sadista je i mazohista ujedno. Njega je vjerovatno ćaća zlostavljo kao malog, možda i seksualno, ko zna..pa se zato on sada nastvalja iživljavati na drugima…a duboko potisnuta postoji želja da i on sam bude zlostavljan od drugoga. Mada se u ovim karakterima ne radi nužno o zlostavljanju, nego o vladanju i kontrolisanju nad drugim, ovo ponašanje pokazuje da se radi i o zlostavljaču.

Il je on u nju još ludo zaljubljen al se ponaša ko p*zda pa ne može sebi oprostiti da je ona sada nečija druga

Treba ovo društvo potaknuti, kad već neče država da rješava te svinje od ljudi, da takve žigošemo u društvu, da ih odbacimo, nek djeca trče za njima po mahalama i gađaju ih kamenjem , nek ih babe i nene pljuju kad pored njih nailaze, nek mu mesar pokvareno meso zamota da se sasere sav…svaki dan mu bušit gume na autu i razbijat šoferšajbu…nek nemože konj spavat nikako kasnije…što se mene tiče nek se i obisi

 

Takvi i drugi slični ljudi i čine ovaj život teškim i nesretnim….što manje takvih poganaca, ljepše i sretnije društvo inšaallah

 

et’  to

Članak 188. ( talijano manđare parlare žabaro)

E!

Kod nas ti u firmi organizovali kurs talijanskog jezika, za šefove i sve rukovodioce obavezan, a za nas buraniju ko hoće. Ja se prijavio….što ne bi, šta fali…nek je đaba samo 😀 …pa bolan taki kurs je najmanje 30-50 km mjesečno…..jes da je malo bzze , puno ljudi, neorganizovano, nekulturno, nezainteresovano, nedisciplinovano…nemoš ni pola čut ni pofatat…al haj…šta ima veze….bilo šta , makar i trun znanja je hajr…jelde?

 

 

ok , ok , znam da  NEKE ! 😀 riječi nisam kako treba rek'o , al dobro je….nek se kotrlja

Članak 187. (lokacije)

Evo lokacija , odakle sam sve im'o posjetioce na blog u periodu od 1.2. do 14.4. …neš mi zanimljivo to pa haj reko ko hoće nek se prepozna i nek se taguje..naravno iz jednog grada može biti više posjetilaca, a i naši gradovi npr. Zenica obuhvata više gadova i ostali naši isto tako:

 

Zenica – Sarajevo – (not set) al neđe u Africi oko Obale Slonovače il blizu – Graz – Stockholm – Vienna – Prijedor – Innsbruck – Mueang Phitsanulok District ( neđe Tajland ) – Tuzla – Doboj – Samara – Munich – Ljubljana – Trento – Mostar – New York – Milan – Antwerp – Skopje – Brussels – Barcelona – Zagreb – Treviso – Jeddah – Denver – Columbia – Bad Aussee – Liezen – Brčko – Sao Paolo  – Dortmund – Paris – London  – Seoul – Washington – Houston – Fort Belvoir – Sandton – Dubai – Buenos Aires – Rosario – Brisbane – Melbourne – Wiener Neustadt – Fortaleza – Recife – Petropolis – Edmonton – Winnipeg – Winterhur – Rotterdam  …..iiiiiiiiii još oko 100- tinjak gradova koje mi mrsko kucat, al ima tu dosa nekih Kineskih, iz SADa , Brazila i neam pojma još oklen , al to su mešćini sve oni spameri naki..a evo i slike pa se bocnite 🙂

 

posjete