Zadovoljenje strasti, koje su prirodne i usađene u čovjeka, na neadekvatan način, vodi do patološkog stanja i takvo udovoljavanje ne doprinosi ljudskom napretku, niti civilizacijskom a niti na ličnom planu.
Do pojave tih patoloških oblika strasti ne dolazi samo ako se one zadovoljavaju na hedonistički način, nego i suprotno,zapravo ako se općenito ne rješavaju adekvatno.
Ljudi koji doživljavaju vrhunce doživljaja ali na nedakvatan način, koji mjenjaju radost za kratkotrajne užitke, euforije i uzbuđenja, nakon toga dožive osjećaje tuge, nezadovoljstva, što kasnije može odvesti i u bijes i mržnju. Vrhunac je bio doživljen, ali se nije održao. Sve je po starom. Njegova unutrašnja snaga je splahnula i izgubila moć, a sjećanje na osjećaj vrhunca doživljaja se pretvorilo u novu strast i želju, koja ako se nastavi neadekvatno rješavati vodi u začarani krug.
A sve zbog nepravilnog i neadekvatnog poimanja i rješavanja stanja i zbivanja. Mnogi su razumski svjesni da je put kojim trebaju ići ispravan, ali ne znaju i ne shvataju kako nisu uspjeli, i zašto se euforija ne može održati i prenijeti na druge.
Htio sam nešto pametno reći, ali dok sam ovo otkuco odletiše mi misli :/ , elem, ugl. Dok ovo pišem mislim na vjernike i različita stanja kod nas, i pojavu devijacija, a potaknut Fromom 🙂
Ovo je dakle isto kao stvar ljubavi i voljenja, mnogi mijenjaju ljubav i voljenje za strast i seksualnu privlačnost. Tako i mnogi radost života u islamu, a koji počiva na ljubavi i dobroti i koji je čvršći i dugotrajniji a i i ispravniji, mijenjaju za jake osjećaje euforije koja jeste izuzetno jaka dok traje, ali nakon vrhunca neminovno splahne, a osjećaj praznine nakon nje je izuzetno težak i opasan, jer se ta želja za ponovnim doživljajem tog vrhunca udovoljava na različite neadekvatne i neispravne načine, pa čak i takvim stanjima kakvo je zadovoljenje sadističkih nagona, a što nije nimalo rijetko u današnjem svijetu koji pothranjuje takve nagone.
Druga strateška greška je kada se taj osjećaj radosti pokušava postići na način da se teži postići savršenstvo na ovom svijetu, u svemu, biti savršen komšija, suprug/a, roditelj, radni kolega, vođa, prijatelj, rođak itd. To je nemoguće, utopija i fatamorgana koja je nedostižna, trk za njom umara čovjeka i na kraju opet rezultat može biti koban.
Život u iluzijama, željama, snovima zapravo ne doprinosi uopšte boljitku na kvalitetan način, to se može postići tek kada prihvatimo realnost i krenemo u objektivno rješavanje situacija. Do tada , to je sve tapkanje u mjestu i zavaravanje samog(ih) sebe da je sve ok i da se ide naprijed. A sve je to radi toga jer se ono što se trebalo izgraditi , a to je radost, zamijenila sa uživanjem u islamu. Iskrena radost biti musliman, neće dozvoliti da se bude ohol, dok uživanje hoće.
«Neka se za to Allahovoj blagodati i milosti raduju,» Junus 58
Kaže Poslanik a.s. « a moja RADOST je u namazu»
” Radujte se, vas Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata…»
Radujte se u islamu i ne mjenjajte je za uživanje!
Eto, toliko sam uspio sklepat, svašta mi je po glavi, ne zamjerite.
Poslije froma nisam citala do zadnjih par recenica. Strasimire ti si lud skroz naskroz from ti dohako 🙂
ccc, jesi bezobrazna 😀 hahaha, ccc …al nema veze, doće cica na kolica što vele 😀
Hmm slažem se u većini stvari. Ali poučena iskustvom da se to malo istrenirati, a baš večeras čitam u nekim novinama da su nedavne studije pokazale isto to. Sve je do toga kako si sebi postavio početnu sliku stvari, tj. očekivanja i postavke iluzija. Ako prihvatiš stanje realno kakvo jest i svjestan si posljedica i poznaješ sebe toliko da znaš kako ćeš reagovati na iste onda taj osjećaj “pada” neće biti toliki. Mada i to ide sa godinama i zrelošću. Recimo, ranije ja bih poslije stanja efurije i zadovoljstva koje je rezultat pojedenih hrpu badema u cimetu u pola 2 ujutru imala poslije te negativne osjećaje, ali sad recimo nemam nikakvih problema sa tim:D
Što se tiče tih što su se uživili u savršene uloge, daleko im kuća od moje bila. Uvijek kad sretnem takvog čovjeka, npr. onog što misli za sebe da je dovoljno pametan sjetim se citata iz Dostojevskog “Očigledno je da je taj čovjek sebe smatrao pametnim, kao svi ograničeni i glupi ljudi”.
to što si se loše osjećala nakon izjedanja badema, je zbog osjećaja krivice što si ih sama i toliko pojela 🙂 ……ovi što sam napisao da streme ka savrđenstvu, nisam mislio na one koji misle da su savršeni, naprotiv, većina tih misle da nisu savršeni ali su uporni u tome da budu, problem je kod takvih što pregore u tom trudu, razočaraju se, padnu u depresiju i sl. na kraju…nekada taj kraj dođe ranije, nekada kasnije…et’ to