Nakon posta o kiflama, nako sam malo sa nekom bračom prič’o i diplio, i zaključili smo da je , nažalost, mnogo i onih koji praktikuju islam, a koji ne poznaju dovoljno osnovne propise u islamu, a to obuhvata i propise vezane za čistoću.
Zato sam odlučio da napišem, zapravo da prepišem, ovaj post a koji će nastaviti da tretira istu temu a radi se o poglavlju iz knjige;
“Bašća namaza” (Hadiqatus-Salah) , autora, poznatog bošnjačkog velikana i čuvenog pravnika hanefijske pravne škole, Hasana Kjafije Pruščaka a koje je sa arapskog preveo dr. Muharem Štulanović.
DakleM………
—————————————————
”
ISTINDŽA’ (Pranje -čišćenje analnog i prednjeg otvora nakon velike i male nužde)
Kao uvodni dio abdesta smatra se pranje nakon velike ili male nužde, kako je već spomenuto. To je sunnet. Istindža’ je traženje odstranjivanja nečisti, koje izađe iz stomaka kao što je mokraća, izmet, sperma i sluz koja joj prethodi kod polnog snošaja, ili sluz koja se luči nakon napornog mokrenja ili krv koja poteče iz dva prirodna otvora.
Ne mora se obavljati čišćenje nakon puštanja vjetra, jer on nije nečist, iako izlazi iz stomaka.
Čišćenje onoga što ne izlazi iz stomaka na dva prirodna otvora za izbacivanje fekalija, ne naziva se istindža’.
Može se očistiti kamenom, drvetom i zemljom, Time se briše čmar, dok se ne očisti, bez obzira na broj brisanja, jer se za udovoljavanje ovog sunneta uzima u obzir otklanjanje nečisti, a ne broj pokušaja. Ako se ostvarila čistoća nakon samo jednog potiranja, to je dovoljno, i obratno; ako se ne očisti sa tri potiranja nastavlja se još.
U ljetnom periodu prvo se, zbog predrostrožnosti da se ne uprljaju testisi koji su spušteni zbog ljetne vrućine, potire prema nazad (idbar), drugi put se potire prema naprijed (ikbal), i treći put prema nazad, ponavljajući čin čišćenja.
“Idbar” je dakle, povlačenje predmetom kojim se čisti nazad, a “ikbal” suprotno tome.
Zimi se prvim potiranjem ide prema naprijed, a drugim nazad, zato što su testisi skupljeni a potiranje naprijed je efikasnije u čišćenju, zatim se potire nazad-naprijed, forsirajući čistoću i čišćenje.
Žena uvijek prvo potire prema nazad da se ne bi uprljao njen polni organ.
Pranje vodom nakon potiranja kamenom je od adaba. Potom se operu ruke, a zatim popršće otvor vodom što više i opere ga unutrašnjim dijelom jednog, dva ili tri prsta ako je potrebno, na jagodicama prstiju, kako nečistoća ne bi zapala iza nokata.
Obavezno pranje je ako se nečistoća raširi oko čmara više od veličine dirhema, po njima dvojici ( Ebu Hanife i Jusuf), dok se kod Muhammeda ( hanefijski pravnik, učenik Ebu Hanife) računa zajedno sa onim što je u samom otvoru. Sa čistoćom onoga što se čisti, čista je i ruka.
Mekruh je:
Obavljati istindža’ desnom rukom, osim u krajnjoj potrebi.
Zatim, obavljati je sa kosti ili hranom ljudi i životinja,balegom, iglom, keramikom, ugljem i nečim vrijednim po mjerilu ljudi, kao što je krpa kadife ili sl., jer to isključuje poštovanje zbog zabrane pomenutih stvari……”
Ja bih još ovome dodao, a to sam naučio iz nekih drugih ćitaba ili dersova, da treba obratiti pažnju na zadnji dio čmara i potrati taj dio pokretom od sredine otvora prema vani i obratiti pažnju na utor koji pravi koža i sam taj krajnji, zadnji dio čmara, a u kom može ostati nečistoće.
Ne bih ja o ovome pisao , da ovo nije nešto sa čime se svakodnevno srećemo i što nam je potrebno svaki dan.
I…Allah se smilovao našim precima, našoj ulemi, koja nas niej ostavila a da niej i o najsitnijim detaljima pisala i prenijela nam znanje o tome. 🙂
Pa eto, i ja se nadam da će ovo nekome koristiti inšaallah, a onaj ko je već znao , da se podsjeti.
😉
