Članak 118.

Prohladan zimski dan,

Sunce obmanjuje djecu i lakome.

 

Lijepo mi je,

samo mi umorna lica ljudi

i njihov primitivizam kvari ćejf.

 

Žalim ih,

možda i ne bi trebao.

 

Nemam daha, ne mogu disati.

Al’ mi uzdaha zato ne fali.

Author: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

6 thoughts on “Članak 118.”

  1. Ja sam ostala bRez teksta, jel ovo pokušaj pjesme ili šta?

    Onda đe ti je naslov iza broja?!

    Izgleda te hanuma odavno oklagijom nije dofatila 😀 😛 nije tebi dobro dostu 😀

  2. ma nije pjesma, a k’o da i je, neam pojma, možda i jes….došlo mi..nako, idem s posla i tako gledam, nos mi začepljen, sunce ubi, al ono zubato, socijalistika raja žuri kući i tako to.. .naslov, neam..neka broja …a jesi ti dosadna više saaatom oklagijom ljudi moji ccc 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *