Zadovoljenje strasti, koje su prirodne i usađene u čovjeka, na neadekvatan način, vodi do patološkog stanja i takvo udovoljavanje ne doprinosi ljudskom napretku, niti civilizacijskom a niti na ličnom planu.
Do pojave tih patoloških oblika strasti ne dolazi samo ako se one zadovoljavaju na hedonistički način, nego i suprotno,zapravo ako se općenito ne rješavaju adekvatno.
Ljudi koji doživljavaju vrhunce doživljaja ali na nedakvatan način, koji mjenjaju radost za kratkotrajne užitke, euforije i uzbuđenja, nakon toga dožive osjećaje tuge, nezadovoljstva, što kasnije može odvesti i u bijes i mržnju. Vrhunac je bio doživljen, ali se nije održao. Sve je po starom. Njegova unutrašnja snaga je splahnula i izgubila moć, a sjećanje na osjećaj vrhunca doživljaja se pretvorilo u novu strast i želju, koja ako se nastavi neadekvatno rješavati vodi u začarani krug.
A sve zbog nepravilnog i neadekvatnog poimanja i rješavanja stanja i zbivanja. Mnogi su razumski svjesni da je put kojim trebaju ići ispravan, ali ne znaju i ne shvataju kako nisu uspjeli, i zašto se euforija ne može održati i prenijeti na druge.
Htio sam nešto pametno reći, ali dok sam ovo otkuco odletiše mi misli :/ , elem, ugl. Dok ovo pišem mislim na vjernike i različita stanja kod nas, i pojavu devijacija, a potaknut Fromom 🙂
Ovo je dakle isto kao stvar ljubavi i voljenja, mnogi mijenjaju ljubav i voljenje za strast i seksualnu privlačnost. Tako i mnogi radost života u islamu, a koji počiva na ljubavi i dobroti i koji je čvršći i dugotrajniji a i i ispravniji, mijenjaju za jake osjećaje euforije koja jeste izuzetno jaka dok traje, ali nakon vrhunca neminovno splahne, a osjećaj praznine nakon nje je izuzetno težak i opasan, jer se ta želja za ponovnim doživljajem tog vrhunca udovoljava na različite neadekvatne i neispravne načine, pa čak i takvim stanjima kakvo je zadovoljenje sadističkih nagona, a što nije nimalo rijetko u današnjem svijetu koji pothranjuje takve nagone.
Druga strateška greška je kada se taj osjećaj radosti pokušava postići na način da se teži postići savršenstvo na ovom svijetu, u svemu, biti savršen komšija, suprug/a, roditelj, radni kolega, vođa, prijatelj, rođak itd. To je nemoguće, utopija i fatamorgana koja je nedostižna, trk za njom umara čovjeka i na kraju opet rezultat može biti koban.
Život u iluzijama, željama, snovima zapravo ne doprinosi uopšte boljitku na kvalitetan način, to se može postići tek kada prihvatimo realnost i krenemo u objektivno rješavanje situacija. Do tada , to je sve tapkanje u mjestu i zavaravanje samog(ih) sebe da je sve ok i da se ide naprijed. A sve je to radi toga jer se ono što se trebalo izgraditi , a to je radost, zamijenila sa uživanjem u islamu. Iskrena radost biti musliman, neće dozvoliti da se bude ohol, dok uživanje hoće.
«Neka se za to Allahovoj blagodati i milosti raduju,» Junus 58
Kaže Poslanik a.s. « a moja RADOST je u namazu»
” Radujte se, vas Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata…»
Radujte se u islamu i ne mjenjajte je za uživanje!
Eto, toliko sam uspio sklepat, svašta mi je po glavi, ne zamjerite.