-Na današnji dan se desilo to što se desilo, mnogi znaju i pamte, a mnogo više je onih koji ne znaju, ne žele da znaju ili su…zaboravili.
Tim povodom danas sam bio u Tuzli na svečanoj konferenciji udruženja čiji sam član – Prosvjetitelj – muallim Srebrenica” općinski tim Travnik.
Drugi put sam u tom kraju – svjesno, ono prvi put ne računam. ‘nako mi je sav taj kraj..nisam baš navikao na ravnice i malehna brda okolo, još nekakvo sivilo i to sve…ugl sva ta atmosfera oko Tuzle i tih okolo gradova mi je malo sumorna. Vjerujem da je to i zbog vremena i sivila boja i blata, a i zbog toga jer nisam hodao po tim gradovima i uživao, više nekako sve u trci i radno. Valjda će bit neke nafake pa da se i ‘nako ode malo obići taj kraj inšaallah.
– Odavno mi se vrti jedna ideja u glavi, a tiče se društvenog aktivizma i humanitarnog rada. Uvijek su u toku neke akcije prikupljanja pomoći, što za liječenja i operacije, što za pomoć u nabavci namirnica onim najugroženijim ili izgradnju domova. Ono što se uvijek primjeti je da se relativno teško i sporo sakupe sredstva za te projekte, ili bilo koje druge. Uvijek je teško odvojiti insanu 1KM za takvo nešto, a za čokoladu, kahvu, sladoled mnogo lakše, a nekima i za cigare ili pivu ili kladionicu.
U našem udruženju, osim tih humanitarnih projekata, imaju i drugi projekti tako npr. postoji projekat kojim se pomaže natalitet povratnika u RS-u, na način da se svakom novom bračnom paru i svakoj novorođenoj bebi, obezbjede sredstva u iznosu od po 500km, koje bi trebale da budu pomoć u tim prvim danima.
Objektivno, to su mala sredstva i nedovoljna da bi se u nekoj značajnijoj mjeri pogurao i potpomogao natalitet povratnika, jer potrošiti 500KM je čas posla.
Ali zamislite da se svakom bračnom mladom paru i za svaku rođenu bebu, obezbjede sredstva od poooooo, pa recimo 5.000 KM ili 10.000 KM …e tu već možemo pričati. Ali problem je naravno kako ta sredstva obezbjediti. I ne samo za te stvari, nego i za neke hitne operacije. Evo ovih dana se skuplja u mom kraju za operacije očiju jedne djevojčice. Potrebna sredstva su relativno mala, 12.000KM , ali i za to sakupiti, treba mnogo vremena.
Moje razmišljanje je išlo u tom pravcu, kako što brže i što više obezbjediti sredstava , i da to bude kontinuirano.
Moje bi prijedlog bio da se animira 100.000 zaposlenih građana BiH , dobrovoljno, kroz prethodno dobru reklamnu kampanju kojom bi se građani upoznali sa time u što bi davali te pare i kome, i da onda, svaki od tih 100.000 zaposlenih, svake hefte, ilitiga sedmice, izdvoji po 1KM. To znači 100.000KM svake hefte x 4 hefte u mjesecu = 400.000 KM mjesečno. Sa tim sredstvima je moguće ostvariti jako velike i značajne projekte.
Problem je kako sve to izorganizovati i pronaći modus operandi, kako bi se ta sredstva prikupljala itd..
Pa et’ ako ko ima kakav pametan prijedlog, rado bi čuo…hvala 🙂
Ovo što si zamislio je jako teško postići, ali nije nemoguće. Radila sam 4 godine razne akcije, između ostalih humanitarne i tu sam vidjela sve manjkavosti i propuste oko istih. Prvo moram istaći zašto ovakve stvari ne uspjevaju, iako su neki i pokušali, krene i strane. Prvo problem je što ljudima nije važno šta se radi, već ko to radi. I dosta ih je izgubilo povjerenje. Prvo strah od direktne zloupotrebe. ( Meni se znalo desiti da me zezne glavni organizator oboljelog za pare, a i ljudi se svašta naslušali i nagledali). Drugo je stranačka zloupotreba, tj. da to neka stranka ne bi stavila kao svoje stranački poen. Zato onaj ko to radi treba da bude neutralan stranački, da ima ugled i dobre veze u zajednici, tj. jak kredibilitet.
Ali eto, kažem pošto sam osjetila da su se ljudi zasitili više i humanitarnih davanja svako malo, pokušala sam to sistemski da riješim kod nas. Imala sam istu ideju kako si i rekao samo ne od vrha ka dole, već kontra, s razlogom. Međutim, za to ti prvo treba pravna podloga. Ja sam to odradila u okrivu organizacije, mada predlazem odmah da se registruje fondacija. Projekat sam podijelila u tri faze. Prvo je bilo istraživanje i priprema za DV, drugi Donatorska večer, i krajnja faza je je bila da firme i njihovi uposlenici otvore nalog u banci tj. potpišu da će svakog mjeseca banka skidati sa njihovog žiro računa određeni iznos na račun Fonda. Neke firme su rekle da su spremne odvojiti mjesecno 20 KM a uposlenici uglavnom govorili o sumi od 5 KM. Projekat sam realizovala prošle godine u februaru. Imala sam tim od 18 volontera + stručni angažmani. Prva i druga faza su uspješno završene i treće je krenula . Međutim, u nastavak realizacije malo sumnjam, jer se to nešto sve i držalo na okupu dok sam bila u Bosni. Pratim i dalje, dobivam info i sad uspjevam preko nekih ljudi da to funkcioniše ali osjeti se da fali glavni pokretač. Zbog ovakvih stvari, između ostalog mi je teško pao odlazak iz BiH. Uglavnom, sad zamjenica radi samo sa Komisijom i dvije osobe a i nema istu viziju projekta. Jest i da je više od pola posla urađeno ali treba tu još truda i zalaganja da bi se došlo do krajnje faze. Problem je što je ovo projekat koji zahtjeva puno posla i rada uz odricanje naknade za svoj rad, a i najlaše je reci ne znam.
Iako me koštao ovaj projekat i mojih para, živaca, slobodnog vremena ustvari mjesec dana sam radila 15/24 ja bih sve to ponovila. Rezultat je 5000 KM za jednu noć, par otvorenih naloga , nekoliko riješenih zahtjeva tj. pare su opravdale svoju svrhu. Ima tu još punooo koristi, sve u svemu 99,9% sam zadovoljna kako je prošlo sve. 🙂
Ukoliko te još nešto detaljnije interesuje, tu sam. Rado ću ustupiti sve info koje imam.
Prosto te ne mogu zamisliti na nekom kongresu nešta. Ne ide. 😀
‘ta ti znaš 😀
da tebe Allah nagradi na tom radu i trudu, a i na ovom komentaru i savjetima…svjestan sam svih tih problema, i da bi se ti neki izbjegli sam npr. zamislio da taj iznos bude minimalan 1KM , to ej suma koju mnogo ljudi zanemaruje i ne mari mnogo za nju, pa čak i ako je daje, zato je moje težište na omasovljavanju. Nešto slično imamo u našem džematu, gdje se značajna sredstva skupe sa tom po 1KM od redovnih džematlija i onih koji dolaze ne džume kad nas. Što se tiče otvaranja trajnih naloga, mislim da većina bi to zaobišla upravo radi te minimalnosti iznosa. Problem jeste , najveći, to povjerenje , naše udruženje je u prošloj godini implementiralo skoro 1 milion sredstava, nije sve u kešu, protok gotovog novca je bio negdje oko 200.000, ali ipak, je on najbitniji faktor u većini aktivnosti. Imamo izvrsnu saradnju sa IZ i sa zvaničnim vlastima u mnogim općinama, koje nas otvoreno pomažu, iako bi to još trebalo malo omasoviti, više radi sticanja tog povjerenja. Zbog svega toga, očekivamo u narednom periodu da ćemo postati No.1 u medijima što se tiče terorizma i ostalog 😀 , jer okupljamo ugl. vjernike, i sa bradama i bez brada, mnogo je ratnih heroja, oficira, bivših i sadašnjih ugl. i sada smo a u buduće inšaallah još više, postaćemo bitan faktor na terenu, što se tiče ovh NVO
Amin, također. Čestitke i za vaš trud i zalaganje! Milion KM prometa nije malo. 🙂
Ne znam kakav je kod vas svit 🙂 ali mislim da je naš mentalitet svugdje isti. Tokom istraživanja u razgovoru sa ljudima više ih je istakalo da je “previše tih podijela i davanja a i na kraju ne mogu uvijek i davati. Na svakom ćošku neke akcije, svako malo neko traži, treba”. Narod je manje-više oguglao na to. Prevelike su cifre u pitanju. Drugo svim kojim smo razgovarali iz javnih ustavnova su rekli da ih mrzi ići svaki mjesec uplaćivati u banku i da su voljni da taj iznos bude i veći (5-10KM) ali da samo potpišu nalog jednom i znaju da su mirni. Svaki mjesec im direkt skida banka. Na osnovu rezultata tih anketa sam se odlučila na naloge i direktno otkidanje sa plata. Jer se samo tako može održati kontinuiran i dugoročan priliv sredstava.. Istraživanje obuhvata 400 anketiranih privatnika i njihovih uposlenika, ali i u razgovoru sa “običnim” svitom. Mi kad smo krenuli sa medijskom kampanjom, ljudi su uplaćivali novce na žr. kao donaciju. Drugo, naglasili smo uvijek da i obični građani mogu otvoriti nalog u banci u mjesecnom iznosu 1KM. Jer jedna KM mjesečno za nekog je kao nekom 100 KM i u mojim očima tad 1i 100 imaju istu vrijednost. Ako u mojoj općini njih 25% odluči davati 1 KM mjesečno, to je 25000 mjesečno na račun Fonda. Ali treba kampanju raditi isto.
Obrati pažnju ako budeš radio ovaj projekat za pomoć oboljelim, da prvo se provjeri da li osoba ima pravo na pomoć od Fonda zdravstvenog osiguranja. Mi smo bili i pokrenuli isto akciju i slali prijedlog kao službeni zahtjev Fondu zdravstvenog osiguranja da od 2KM od premije koje se uplaćuju odvoje za liječenje teško oboljelim i da se mladi nezaposlenih na USK kojih je u 2013 godini prema podacima Biroa USK bilo 16 769 oslobodi plaćanja premije, al hej ko bi direktorici svaki mjesec isplacivao platu veću od 4000,00 KM . Zvala sam svako 2 sedmice, samo mi kažu nema direktora, kasnije mi poslali odg da neće uvaziti naš zahtjev. Mi mislili ici kampanjom u tome počeli protesti.
Postoji šansa da ti ideja uspije sa jakom medijskom kampanjom kako si rekao, tj uključivanjem svih stakeholdera i pritiskom na sve medije, ali to bi moglo uspjeti i prikupiti se velika suma novca opet ali dok je aktuelna kampanja. Šta poslije. Naši ljudi brzo zaborave. Sjeti se poplava, protesta…
U svakom slučaju, sretno! 🙂
hvala ti na savjetima, ja ću svakako još oko toga skontati pa delegirati prijedlog na “viši” nivo