Dobro nam je poznato koliko islam daje pažnje prema odnosu insana prema majci. Dovoljno je podsjetiti na neke hadise :
“‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ On reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’, a on tek tada reče: ‘Tvoj otac!'“ ( muttefekun ‘alejhi)
“Džennet je pod majčinim nogama” ( daif, po nekima hasen, podupiru ga druge predaje sa sličnim značenjem)
Da li je takav odnos i prednos majke nad ocem samo zbog toga što je majka ta koja je nosila u svojoj utrobi djete, dojila ga i pazila dok je bio nejak?!
“Majčinski princip je princip neuvjetovane ljubavi. Majka voli svoju djecu ne zato što joj se ona sviđaju već zato što su to njena djeca (ili djeca neke druge žene). Zbog toga se majčina ljubav ne može steći dobrim vladanjem ni izgubiti počinjanjem grijeha. Majčinska ljubav je milosrđe i suosjećanje (na hebrejskom rachamim, od korijena rechem, »krilo«).
Nasuprot tome, očinska je ljubav uvjetovana, ona ovisi o tekovinama i dobrom ponašanju djeteta. Otac najviše voli ono dijete koje mu najviše sliči tj. koje želi za nasljednika svog vlasništva. Očeva se ljubav može izgubiti ali moguće ju je ponovo steći pokajanjem i novim pokoravanjem. Očeva ljubav je pravda.” (E. Fromm)
Ta je prednost upravo zbog te neuslovljene emocije i ljubavi koju majka nosi u svome srcu prema djetetu i zbog koje se neumorno i nesebično daje i pregara…
Allahu Milostivi, smiluj se mojoj majci i uvedi je u Džennet svojom milošću……amin