Članak 155. (Majčinska ljubav)

Dobro nam je poznato koliko islam daje pažnje prema odnosu insana prema majci. Dovoljno je podsjetiti na neke hadise :

‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ On reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’, a on tek tada reče: ‘Tvoj otac!'“ ( muttefekun ‘alejhi)

 

“Džennet je pod majčinim nogama” ( daif, po nekima hasen, podupiru ga druge predaje sa sličnim značenjem)

 

Da li je takav odnos i prednos majke nad ocem samo zbog toga što je majka ta koja je nosila u svojoj utrobi djete, dojila ga i pazila dok je bio nejak?!

 

“Majčinski princip je princip neuvjetovane ljubavi. Majka voli svoju djecu ne zato što joj se ona sviđaju već zato što su to njena djeca (ili djeca neke druge žene). Zbog toga se majčina ljubav ne može steći dobrim vladanjem ni izgubiti počinjanjem grijeha. Majčinska ljubav je milosrđe i suosjećanje (na hebrejskom rachamim, od korijena rechem, »krilo«).

Nasuprot tome, očinska je ljubav uvjetovana, ona ovisi o tekovinama i dobrom ponašanju djeteta. Otac najviše voli ono dijete koje mu najviše sliči tj. koje želi za nasljednika svog vlasništva. Očeva se ljubav može izgubiti ali moguće ju je ponovo steći pokajanjem i novim pokoravanjem. Očeva ljubav je pravda.” (E. Fromm)

 

Ta je prednost upravo zbog te neuslovljene emocije i ljubavi koju majka nosi u svome srcu prema djetetu i zbog koje se neumorno i nesebično daje i pregara…

 

ummi

 

Allahu Milostivi, smiluj se mojoj majci i uvedi je u Džennet svojom milošću……amin

0

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

3 komentara na “Članak 155. (Majčinska ljubav)”

  1. Amin.! Ispade po Fromu da ja ljude volim tom očevom ljubavlju 😮 Čak i ovu djecu od sestre, što ih volim više od sebe. Zanima me baš hoće li to biti i sa vlastitom djecom. Javim vam, jedne godine. 😀

    Ja nisam vjerovala da je ljubav slijepa, do unazad par godina. Slušajući matere kako se dive svojoj djeci kako su naljepša, sve kontala ma znaju da nisu i da im to govore zbog samopouzdanja. Kad jedan dan gledajuci slike, upitam sestre čije je ovo ovako ružno dijete na slici, kaže ona pa naša Hana. Ma reko’ nemoguće to dijete otkako se rodilo do danas je uvijek bilo prelijepo. Tad kako sam sebe uhvatila u iluziji, ne vjerujem više ni sebi.:)

    Prijavi komentar

  2. 😀 , meni su sve bebe, kad se tek rode ružne , prvih par dana brte, otečene smežgurane vake-nake dok ne dođu sebi malo …iskreno da kažem
    u voljenju i ljubavi i nema nekih pravila….al kad budeš imaa svoje inšaallah , tada ćeš osjetiti ovu bezuvjetnu o kojoj i Fromm govori

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *