Day: March 2, 2015

Kada čitamo Kur’an i hadise, lahko se može zapaziti da Allah dž.š. i Poslanik a.s. često potiču vjernike da sami razmisle o nekom pitanju, o pojavi, bilo prirodnoj bilo društvenoj. Mislim da nije neophodno navoditi primjere toga. Nedavno sam prisustvovao predavanju čiji je naslov bio ” Poslanik a.s. pita, ashabi r.a. odgovaraju” , znači , da materijala ima dovoljno.

Dakle, opći zaključak bi bio da islam potiče na individualno razmišljanje.

 

Taj način razmišljanja i donošenja zaključaka i stavova doprinosi opštem razvoju i individue a i društva općenito, pa je to jedan od najvećih uzroka napretka civilizacija, bilo islamske bilo neke druge, a to i istorija potvrđuje.

 

Gušenjem, zabranama i destimulacijama individualnih promišljanja a nametanjem kolektivnih , dolazi do dekadence društva i civilizacije (pojedinaca svakako), bez obzira na njen tehnološki napredak u tom momentu. To također dovodi i do dezorjentiranosti i dezorganiziranosti društva, koje nikako ne vidi rješenje i izlaz sa dna.

 

Možemo reći da je to jedan od zakona koje je Allah dž.š. postavio na ovome svijetu kao uzrok za napredak ili pad. I kada bi analizirali zaista pad islamske civilizacije, vidimo da je on počeo onda kada se počela gubiti individualnost a počela prihvaćati kolektivnost u razmišljanjima, sve do fanatičnog slijeđenja, branjenje i nametanja kolektiviteta kome se pripada i koji se slijedi.

 

Danas je možda nešto malo bolje stanje, jer se pojavljuju sve više pojedinci koji iskaču iz kolektiviteta i nude neka nova razmišljanja i rješenja, iako su vrlo često takvi odbačeni, napadani pa čak i  apostazirani, od još uvijek preovladavajućeg stava kolektivnog mišljenja.

 

»Budući da društvo, sa svojom razvijenom organizacijom,ima do sada nepoznatu moć nad čovjekom, čovjekova ovisnost o njoj raste do tog stupnja da je gotovo prestao živjeti svoju vlastitu duhovnu (geistig) egzistenciju… Tako smo ušli u novi srednji vijek. Općim činom volje sloboda misli je stavljena izvan upotrebe, jer mnogi napuštaju mišljenje kao slobodne individue i postaju vođeni kolektivom kojem pripadaju…Žrtvovanjem neovisnosti misli mi smo — a kako bi moglo
biti drugačije – izgubili vjeru u istinu. Naš intelektualno-emotivni život je dezorganiziran. Pretjerana organizacija naših javnih poslova kulminira u organizaciji bezmisaonosti.« A.Schweitzer

 

 

dok još nije zabranjeno…….

 

 

Europsko-sjevernoamerička povijest, usprkos preobraćenju na crkvu, je povijest osvajanja, ponosa, pohlepe. Naše najviše vrijednosti su: biti jači od drugog, biti pobjednik, osvojiti druge i izrabljivati ih. Te se vrijednosti poklapaju s našim idealom »muškosti«: muškarac je samo onaj tko se može boriti i osvajati, a onaj tko nije dovoljno jak da se služi svojom
snagom je slab, tj. nije muškarac.

Nije nužno dokazivati da je povijest Europe povijest osvajanja,izrabljivanja, nasilja, podređivanja. Teško da ima razdoblja koje nije obilježeno tim osobinama, od čega nisu izuzeti ni jedna rasa, ni jedna klasa, a što često uključuje genocid (kao na primjer nad američkim Indijancima). U tome
nisu izuzeci ni takvi religijski pothvati kao što su križarski pohodi. Da li je to ponašanje bilo samo izvanjski ekonomski ili politički motivirano i da li su trgovci robljem, vladari Indije, ubojice Indijanaca, Englezi koji su primorali Kineze da dopuste uvoz opijuma u svoju zemlju, začetnici drugog svjetskog rata kao i oni koji se pripremaju za sljedeći – da li su svi oni u svojim srcima bili kršćani? Ili su, možda, samo vode bili grabežljivi pogani dok je velika masa stanovništva ostala kršćanska? Kada bi tome bilo tako, mogli bismo se osjećati mnogo lakše. Ali na žalost tome nije tako. Vode su zaista često bili lakomiji od svojih sljedbenika, jer su trebali dobiti više, ali svoje planove ne bi mogli ostvariti da ta želja za osvajanjem i pobjedništvom nije bila dio društvenog karaktera masa.