E, juče ti se ja ošišo..žena se pravo obeselila, a raja na poslu mi prilazi sa 50m udaljenosti da me pita “jesi se to ošišo”. Mislim šta tu ima čudno ljudi moji, da se insan ošiša il ne ošiša bzze fakat, al haj…hu tač kolač , dočeka me i mlađa ćer. (mislio sam sliku stavit jer sam se sliko kod brice na stolici, što zbog uspomene šta zbog ednog zidnog detalja, možda kasnije dodam, ako se predomislim)
– nešto sam i nako konto a u vezi ovog prošlog posta o tim socijalnim mrežama i to….ui pravu je mrOv u svim onim komentarima, to je obuhvatalo ono moje “svi mi nešto ovo ono” , al to da volimo bit online to niko neče da kaže a svi volimo, koji smo tu..da ne volimo ne bi ni bili al niko se ne usuđuje reči to a ovo drugo vazda se govori….mogla bi se knjiga o tome napisat svemu, a i pišu se….
Meni je naumpo poslanik Junus a.s., kada je napustio svoj narod pa ga riba progutala..u tom vidim tu neku , št ati ja sad znam kako se zove taj književni fol metaforu il šta već, dakle….on a.s. je napustio narod, napustio društvo i interakciju sa njima ( razlog je sada nebitan) , izdvojio se, osamio, pa je pao u tminu! Kao što i danas ti koji , po meni ekstremni slučajevi, zanemare u potpunosti ili velikom većinom, ovaj pravi društveni život, padnu u neku vrstu tmine. Soc. mreže su fakat i ne mislim da je rješenje izbjegavanje, zbog mnogih razloga. Pogotovo za one koji imaju šta kvaltetno ponuditi društvu. Možda čak je i odgovornost takvih koji mogu a neće mnogo veća ako ne učestvuju i ne nude alternativu komunikaciji i diskursu na socio mrežama i puštaju raznorazne probisvjete i urlače da nameću društvene stavove i formiraju mnijenje , a uticaj soc. mreža danas je jači od svih ostaih zajedno.
– čoek da je sa ženom vazdan, opet bi ona rekla MALO , nikad nisi sa mnom 😀 , al fakat jes to tako, ko nije doživio doživiće …zato Dugme pjeva onu ” kad sam sa njom čitav dan, ona hoće dan i noć” ….nek zato žene zahvale Bogu što im muževi nisu pekari .
– zaboravio sa obavijestiti da sam odabrao od Fromma , knjigu pod rednim br. 2 ” Bjekstvo od sobode”, odlična kao i sve druge, a povezana upravo i sa ovim temama oko otuđivanja društva, razlozima, kroz psihoanalizu aktera….evo jedan citat:
“…Ovako je istorija čovječanstva istorija sukoba i borbi. Svaki korak ka većoj individuaciji ( proces odvajanja čovjeka od prirode) prijetio je ljudima novim nesigurnostima…. Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.
Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …
INDIVIDUACIJA , fromm koristi ovaj pojam kao taj proces “oslobađanja” čovjeka i odvajanja od primarnih veza sa prirodom i kolektivom, koji jeste doprinio jačanju individue ali je za posljedicu imao sve veće otuđenje čovjeka…proces koji je zapčet u srednjem vijeku, renesansom, Luterom i Kalvinom pa do današnjih vremena…kada čovjek čita o ovome , kao i u onoj drugoj knjizi, kao da From govori o našem vremenu, kada još nije bilo društvenih mrža i virtuelnog života, a ne o vremenu nakon II WW pa do osamdesetih…
Ovaj citat možda i nudi odgovor, na pitanje zašto ovoliki uspjeh interneta. Možda su , u nemogućnosti da se u stvarnom životu ljudi vežu emotivno jer su svi postali isuviše okrenuti k sebi, materiji i dr.., u netu vidjeli i našli tračak nade, koji jeste ulična svjetiljka, a ne Sunčeva svjetlost, pomočna štaka , ali zapitajmo se, ako bi odbacili tu štaku, da li bi društvo uspjelo da hodi svojim nogama , čiji su išići već podobro atrofirali, ili bi se skljokalo na gu*icu i išlo puzeći…pitanje i odgovora može biti mnogo naravno….ovo samo nako razmišljam usput, dok se spremam da večeram jogurta i hurmi, probajte ako niste 🙂 ..i nije apologetika nego pokušaj sagledavanja stavri iz što šireg kadra radi dobijanja što bolje slike problema, a onda će i rješenje svakako biti kvalitetnije inšaallah