Kaže mi žena da se foliram s grčem..ufatio me grč i ja joj pokazujem vidi, a ona veli “šta se foliraš” 😀 hhhh
– vjernik ne bi trebao biti otuđen od društva, dakle usamljenost JOK….samoća ok, ali usamljenost nikako. Ne samo da ne bi trebao nego i ne bi mogao biti,ako neke stvari čini onako kako treba. Govorim o instituciji džemata u islamu. Džemat je taj koji insana treba da drži u bliskosti sa drugima i da tu zadovoljava svoje potrebe za interakcijom sa društvom. Ovo naravno se može ispuniti samo onda kada se institucija džemata pravilno shvati i primjenjuje, a ne na način kako je u večini džemata u nas, tj. da džemat služi da se dođe i otklanja i svako sebi, uz redovne sumnjičave i poglede od nepovjerenja upućenih nekima od nekih.
Treba brte mili taj džemat da bude mnogo više od toga, da se prije i poslije namaza sjedi, muhabbeti pa će se iz toga razviti ideje, akcije i drugo, a sve to će voditi zbližavanju srca.
Ono što Fromm spominje “Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.” …dakle ovdje govori o onoj promjeni ne samo unutar sebe, jer ta promjene neće donijeti društvene promjene, nego na aktivno učešće u društvu kojim će se uticati na promjene društvene strukture ( ovdje sam pisao o tome ) . Dakle potreban je društveni aktivizam!
Nije problem što je neko na netu često, problem je što ga nema u stvarnom životu nigdje. Mnogo je lijepih primjera ljudi koji su jako aktivni i live i online. Nekada bi insan rekao po objavama da su non-stop na fb. ali nisu, a i da jesu, to im ništa ne škodi jer ispunjavaju i onu zdravu društvenu ulogu.
Fromm nastavlja..:
“Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …dakle, ako se ne uspije u tim promjenama, ako tokovi industrijskog društva i dalje budu jači i uticali ne daljnje otuđivanje ljudi, dolazi , a došlo je već a kriza se samo produbljava, do ozbiljnih karakternih promjena, gdje čovjek u težnji da zadovolji svoje potrebe, pa i potrebu za interakcijom sa drugima, pribjegava alternativama ( društvene mreže), ili se predaje u potpunosti, a to su već teža stanja i društvene devijacije.
Socio mreže su ustvari posljedica, a ne uzrok. Proces otuđivana je počeo davno sa lažnim oslobađanjem u industrijskom društvu. Soc.mreže su ponudile lakšu alternativu jer u stvarnom svijetu, koji je prepun vukova, ljudi pohlepe i egoizma, ljudi ne mogu lahko ostvariti iskreni kontakt, na mreži makar i prividno to mogu i tu možda leži i odgovor o uspjehu i popularnosti virtualnih mreža.
Nako kontam ( što ne znači da je ispravno kontanje) , nisu ni naši preci, očevi dede i nene, bili baš toliko plaho bliski. U društvu kakvo je bilo ovdje, gdje je ruralno stanovništvo dominiralo, možda i do 90% , koje je uz to bilo i strogo patrijarhalno, gdje je očeva strogost jednog prosječnog čovjeka sa sela kao i neemocionalan odnos prema ukućanima bila podrazumjevana i standarno ponašanje. Zamislite jedan dan tih ljudi, ustajanje u ranu zoru, žena sprema jelo za njih 10-12, otac nakon doručka odlazi u šumu, njivu li rad na prugu, majka za to vrijeme pere sprema šalje ocu ručak..povratak umornog oca i obavezna tišina u kući nakon njegovog dolaska, a radi odmora, majka sve to pokorno dočekuje i ispunjava što treba….sve to se odvija u jednoj ili dvije prostorije…nije tu bilo, po meni, neke zdrave emocionalne komunikacije i odnosa. Jedino što bi istakao a to je zapravo pravi problem, jesste, da je bio zdraviji odnos neđu samom djecom, koja su odrastala u međusobnoj igri i nestašlucima, dok sve drugo i nije bilo toliko sjajno.
– ev’ kaže mi žena da smo ludi 😀
– danas sam ušo na fb i blog dakleM tek oko pola 9 uveče, od jutros znači od oko pola 7 😛 …i ok sam, ništa posebno, samo što ne mogu sve pofatat i stić odgovoriti pa ako neđe nekom trebam nek se javi..a ovo kažem samo zato da se ne brinete, jer znam da ste se brinuli đe sam i što me nema, da mi se nije šta deslio i to…nije, sutra će, šef mi lajko jedan post, vjerovatno samo da javi da me prati, a nemam ga u prijateljima 😀 , a sutra mi i ide težak artikal…el fatiha ….odo sad još malo lajkat i još jedam Mg spucat do Hausa…bilo danas burno prao… i nisam vjerovatno sve napiso što sam mislio, otišlo mi..al nema veze haj