Evo, opet o poligamiji, po treći put, i opet iz jednog posebnog čoška..ovaj put, psihoanalitičkog, svjestan svih mogućih poljedica 😀
Dakle, ‘vako:
“Ljubav nije najprije »prouzrokovana«, nekakvim posebnim predmetom, već je ona pritajeno čovjekovo svojstvo koje izvjestan »predmet« samo aktualizuje. …..Ona je gotovost koja se, u načelu, može ispoljiti prema svakoj osobi i svakom predmetu, uključujući tu i nas same.
Isključiva ljubav je po sebi protivriječna. Svakako, nije slučajno što neko postaje »predmet« očite ljubavi. Činioci koji uslovljavaju jedan takav osobit izbor suviše su brojni i suviše složeni da bismo o njima ovdje raspravljali. Važno je, međutim, da je ljubav prema posebnom »predmetu« samo aktualizovanje i usredsređivanje pritajene ljubavi prema jednoj osobi; nije tačno, kao što bi se idejom o romantičnoj ljubavi htjelo da prikaže, da postoji samo jedna osoba na svijetu koju čovjek može da voli, da je nalaženje te osobe velika prilika njegova života i da ljubav prema njoj ima za posljedicu udaljavanje od svih drugih ljudi. Ljubav koja se može doživjeti samo prema jednoj osobi upravo time pokazuje da nije ljubav već sado-mazohistička naklonost.
Osnovno potvrđivanje koje sadrži ljubav upravlja se ka voljenoj osobi kao otelovljenju suštastveno ljudskih svojstava. Ljubav prema jednoj osobi podrazumjeva ljubav prema čovjeku kao takvom. Ljubav prema čoveku kao takvom nije, kao što se često pretpostavlja, uopštavanje do kojeg dolazi »poslije« ljubavi prema posebnoj osobi ni uvećavanje iskustva sa posebnim »predmetom« ; ona je njihova premisa, mada se genetički javlja u dodiru s određenim pojedincima……
Pažljivo posmatranje pokazuje da je sebična osoba, iako uvijek brižno zaokupljena sobom, uvijek nezadovoljna, uvijek uznemirena, da je uvijek pokreće strah da nije dobila dovoljno, da je nešto propustila, da je nečeg lišena. Ona je ispunjena velikom zavišću prema svakom ko bi mogao da ima više od nje. Ako još pažljivije posmatramo , naročito nesvjesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u suštini nije sebi naklonjena, da sebe uopšte ne voli. Lako je riješiti zagonetku u toj prividnoj protivrječnosti. Korijen sebičnosti je u samom tom nedostatku naklonosti prema sebi. Osoba koja sebi nije naklonjena, koja o sebi nema povoljno mišljenje neprestano se nalazi u stanju nespokojstva u pogledu svog ličnog ja. Ona ne uživa onu unutrašnju bezbjednost koja može da nastane samo na osnovu istinske naklonosti i potvrđivanja. Ona mora da se brine za sebe, da bude lakoma, pošto u suštini nije bezbedna ni zadovoljna.” (piše Fromm)
dakleM, ovdje vidimo sve one psihološke razloge zbog kojih se žene kofrče i pozelene kada se, makar i kroz šalu, spomene poligamija….
3, 4, SAD! …očekujem paljbu, al stoički ću podnijeti 😛