Jednom sam nešto piso o tome kako se insan fino osjeća na zemlji , sa zemljom i sve to.
Opet kontam o tome, kako ovih dana sijem kopam i to.
Čovjek je i sam stvoren od zemlje, od njene biti, kako se kaže u ajetu, a ta bit su dakle hemijski elementi u nama, koji su i u zemlji također, a i kad nam nedostaju ili se poremete u organizmu, razboljevamo se, a nadoknađujemo i liječimo unošenjem tih elemenata u tijelo, bilo hranom ili lijekovima…opet se dakle spajamo sa zemljom, prirodom.
Kad je čovjek u tom kontaktu, neposrednom, nije zato ni čudo što se osjeća smireno, što osjeća da mu se pune baterije.
Tako da čovjeka možemo porediti sa zemljom….mnoge “prirodne” zakonitosti tj. zakoni u prirodi koje je Stvoritelj postavio, podjednako vrijede i za zemlju a i za čovjeka..npr. prošli put sam spominjo korov kako se lahko i brzo prima i raste, baš kao i loše i negatovne stvari kod čovjeka, dok za nešto dobro treba truda da taj plod bude kako treba.
Zato i Poslanik a.s. poredi ljude i njihove karaktere sa vrstama zemlje pa kaže:
“Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.” (Muttefekun alejhi)
Ljudska djela čine život, ne samo čovjek kao biće. Čovjek može biti živ, ali statičan i ta njegova statičnost ne čini život!
Život dakle čine djela i kacije, oni su ti koji tvore društvene odnose i procese i daju živost i smisao postojanju, a ne samo biološko egzistiranje insana.
Zbog toga Allah dž.š i poredi život sa biljem zemaljskim.
“Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka….” (Junus 24)
Jer je bilje ono što niče iz zemlje. Odnosno, čovjek koji je od zemlje tj. zemlja, daje plodove , tj. iz njegove nutrine kreće akcija i dobijamo plodove. kakvi će biti, ovisi i od same zemlje, ali i od toga kako se prema njoj odnosimo.
Zanimljivo je i to kako je Allah s.v.t. učinio da je zemlja većinom ZELENA, a poznato je da kažu ti neki naučnici da zelena boja opušta i daje smiraj kada se gleda u nju.
I vidi sad, insan je napustio ili napušta to zelenilo, prirodni dar i smiraj od Allaha, a pravi sebi sivilo u kom životari.
Sivilo i doslovno, od betona i asfalta, ali i duhovno….od reda, napravio je insan nered.
„Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse jedan dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili“.
(Ar-Rum, 41)….ta kazna može biti i ta otuđenost od prirodnog poretka i mira koja se manifestuje kroz duševni nemir, depresivna stanja, gubitak identiteta, poremećaj vrijednosti itd….
odužio sam…..ev još malo sličica sa hacijende…
Masha'allah :)))