Neko me jednom upita, kako bi što kraće, u jednu dvij riječi, opisao Stvoritelja, kako ga ja lično doživljam.
Nije baš lahko odgovoriti, ali sam odabrao da kažem – Milostivi Gospodar.
Mislim da je u ovome sadržano puno toga.
Ljudi moji……….ja bi samo plako uz Ramazan…nekako mi se emocije izmješaju, kad vako ležim il sjedim sam, pa mislim o svemu i svačemu….nekako i kad mislim o nekim stvarima o kojima inače razmišljam i mimo Ramazana, nije ko u Ramazanu mislit o njima…sve je nekako nježnije, suptilnije, emotivnije, sve se nekako jače doživljava…ka što sam i ono nedavno pisao, da se u Ramazanu percepcije pojačavaju i svijet doživljava jače, stvarnije …šta ja znam…tako nekako.