Članak 289. (naslijeđe)

O ovome sam htio davno pisati, počeo, pa stao, pa mi se obrisalo ..SAMO 😀 , al malo me i trta ( vjernici koji razumiju akaidske mes’ele će razumjeti zašto) da ne bi napisao i rekao nešto što ne mislim i što ne želim reći, jer, da se ne lažemo i nisam neki pisac 😀 a i KrajiškiNJI sam bio obećao …

 

Daklem, ovako..post će vjerovatno biti malo duži, ali neka ostane zapisana i ova misao…

 

Islam tj. šerijat je savršen sistem života koji u sebi sadrži savršene zakone za sva vremena i doba i koji odgovaraju ljudskoj prirodi ( bez obzira što neko to i ne shvata ) i u to vjeruje svaki vjernik.

Tako je islam kao primarnu obavezu muškarcu odredio privređivanje i skrb za porodicu, dakle brigu o materijalnoj i sugrnosnoj strani života, a ženi je odredio primarnu ulogu majke i domačice.

Ovo ne znači da je zabranjeno niti da muškarac odgaja djecu i skuha ručak, čak što više, a niti znači da je ženi zabranjeno da radi van kuće, da bude zaposlena, jok!

Tako je u islamu određeno i da muškarac mora u potpunosti da izdržava i obezbjeđuje kako djeci tako i ženi svu potrebnu ospkrbu od hrane, doma, odjeće i obuće itd. a žena nije dužna da troši ni jedan jedini fening na te stvari. Ona može da od muža ultimativno zahtjeva da joj sve to obezbjedi čak i ako u svom novčaniku posjeduje milione! Dakle oni su samo njeni !!! (ako ih je npr. zaradila ili naslijedila, dobila kao poklon isl. ) . Makar on ne imao posla, ona mu može reći , idi kopaj, meti cestu, čisti septičku ,  ALI ZARADI I DONESI!

Ukoliko muž škrtari, ona može samoinicijativno da uzme te njegova pare i da se podmiri po potrebi.

Ovo gore ne znači da ona ne može da dadne svoje pare ukoliko on nema, može naravno, ali nije obavezna, pa može ili dati ili ne dati, može ga tužiti kadiji, tražiti razvod braka ako želi , jer muž ne može da udovolji njenim potrebama i sl…

Sve ovo, a ovo je vrlo bitno, funkcioniše i funkcionisalo je u islamskom tj. šerijatskom sistemu, koji je svojom socijalnom pravdom i sistemom, obezbjeđivao muškarcima poslove a ženama obezbjeđivao uslove da mogu da se posvete svojim primarnim ulogama, obezbjeđivao im socijalnu zaštitu,kao i sudsku.

 

Danas imamo sasvim suprotno stanje. Nećemo ići dalje, evo ostajem u svom gradu.

Žene su ne samo što rade i to većinom, nego su čak i jedini hranitelji porodica. Jedino su one u obitelji zaposlene i sve što zarade u novcu za kučni budžet, to je od njihovih plata. U mom gradu je vrlo proširena industrija tekstila, kože i obuće i tu je zaposlen ogroman broj žena , većinom, možda i do 80% , kad auzmemo i to da su po trgovinama većinom žene zaposlene, po ugostiteljskim objektima, po kladionicama ( nije šala ovo, koliko ih ima) , po administraciji, po telekomu i pošti, školama, vrtićima  itd. itd. , slobodno mogu reći da barem u mom gradu  većinu zaposlenih čine žene. S obzirom na veliku opću nezaposlenost, onda ti dođe da više muževa ne radi a ne žena.

Lično znam koliko hočeš takvih slučajeva.

To bi onda značilo i to da ovo društvo generira jednu naopaku situaciju, gdje su žene muškarci a muškarci žene tj. žene su skrbitelji porodica a ne muškarci, dok su muškarci domačice ( barem nominalno praktično ugl ne).

Koliko je to psihološki problem to je posebna priča, gdje djecu umjesto majke u pkolu ispraća nesretni otac koji se osjeća nesposobno i beskorisno itd. …

Helem da ja nastavim..

 

Islam je u svom savršenom sistemu propisao i to da prilikom raspodjele zaostavštine, muškom djetetu pripada 2x više nego ženskom djetetu.

Eh sad, nekom će se ovo učiniti nepravedno, ali govorimo o onom prvom sistemu u kom žena apsolutno nije dužna da troši išta na porodicu dok muškarac jeste.

Dakle zamislimo situaciju gdje imamo brata i sestru ( govorimo sada o šerijatskom sistemu) gdje on izdržava porodicu ( ženu i dvoje djece npr.) i on sav svoj imetak mora potrošiti na njih, dok njegova udata sestra ( muž i dvoje djece) nije dužna od svog imetka da išta troši, nego ga jednostavno može ili gomilati ili trošiti na suknjice, majičice sebi i šminku, čak za sve potrebno djeci,  muž njen je taj koji sve za djecu kupuje i obezbjeđuje.

Da li bi bilo pravedno istu količinu novca ili imanja dati i bratu i sestri?!

I ja evo kaem da nije pravdno, pravdno je da on dobije više jer on svoje mora trošiti na još troje, a ona svoje ne mora trošiti osim na jedno – sebe.

 

Eh sad, do glavnog dijela.

Ovaj propis o nasljeđivanju je dakle apsolutna pravda i nijedan vjernik ga ne negira.

Međutim, stvar je u tome da taj propis svoju funkciju ispunjava tek u islamskom tj. šerijatskom društvu, koji ženi obezbjeđuje da je zaštičena i osigurana sa te imovinske strane.

Mnogi od vjernika, pa i nekih učenih, pozivaju na to da se neki propisi islama, a koji ne ovise o državi tj. koji se mogu primjeniti i primjenjuju, pa tako pozivaju i to da se raspodjela nasljedstva vrši po šerijatskom zakonu kod nas, a onda se familija samo dogovri i tako se na sudu kaže i upiše.

Smatram da je to velika greška, jer , kao što sam rekao, ovaj propis svoju funkciju i namjeru sa kojom je dat, ispunjava tek u šerijatskom SISTEMU, koji je dakle uvezan sa nizim drugih zakonskih propisa i društvenih odnosa.

 

U našm sistemu koji sada živimo, a koji sam opisao gore, u kom su u mnogim mjestima žene te koje “dodnose hljeb” u kuću, koje su skrbnici svojih porodica, a da ne napominjam i samohrane majke koje ova država ne štiti adekvatno, bila bi velika nepravda prema njima da se primjeni ovaj propis i da im se da pola onoga što dobije brat od takve žene!

Jer su oboje u istom halu i potrebama, oboje su skrbitelji svojih porodica i nepravda je dati nekome manje a nekome više.

Šerijat je čista pravda, kao što je rekao Ibn Kajjim r.h.:

“Cjelokupan šerijat je pravda. Sve ono što izlazi iz okvira pravde i ide prema nepravdi i nasilju nije od šerijata. Zatim je dodao: Kamo god se nalazi pravda, tamo je i šerijat.”

 

Inače, ovo me potaklo da kažem i ovo, da iako je sav šerijat savršen i potpun, pravedan,  i iako se većina propisa mogu sa lahkoćom primjenjivati i u neislamskim sistemima, postoje neki propisi čije ispunjenje i potpunost zahtjeva da se primjenjuju samo u cjelokupnom šerijatskom sistemu.

 

Slično je i sa šerijatskim brakom. Mislim na one slučajeve gdje se neko vjenča samo šerijatski bez ovog po pozitivnim zakonima.

Jedna od svrha vjenčanja je i ta (  i u islamskoj državi) da brak bude lagalan a time i da uživa zaštitu države. Jer ko će sutra toj ženi pružiti zaštitu ukoliko je ahmak ostavi i nju i djecu , bez ičega na ulici. A slučajeva znam lično. Uz to sve kad uzmemo i “problem” suđenja pred tagutom, radi kojeg se mnoge vjernice koje su doživjele ovakvu sudbinu ustručavaju kroz državne mehanizme tražiti svoja prava, onda dobijemo socijalne slučajeve i uništene živote i u narednoj generaciji a možda i više.

Rješenje je dakle oba braka ili da država prizna kao zakonite vjerske brakove, kao što je to u nekim zapadnim zemljama, gdje je dovljno samo crkveno vjenčanje.

 

Boli me i to što ne vidim kod naših hodža, uleme i daija , ovakav koncept razmišljanja..ok, svi smo mi vjernici za islam i šerijat, i svi vjerujemo da je to savršeno od Savršenog..ali nije šerijat dat ljudima radi samoga sebe, nego radi ljudi. Ljudi su ti koji su centar zbivanja…pa zbog toga i nije uvijek pod moranje da se neki propis provede ako on neće ispuniti svoj cilj ..pa tako i Poslanik a.s. u tom smislu kaže:„kada opkoliš neku tvrđavu pa oni zatraže da se predaju pod uvjetom da im presudiš Allahovim propisom, ne čini to, nego im reci svoje mišljenje, jer ne znaš hoćeš li potrefiti Allahov propis ili ne.“ (Muslim) ..a sve iz bojazni da se ne nasene nepravda i ljudima a i šerijatu, pa da se šerijat optuži za nešto što on nije….dakle postoji i pravna osnova za ovakvo razmišljanje…ali :/

 

Et’ odužio sam, sve greške i uteksu ću inšaallah ispraviti …jednom 🙂