Članak 292. (Esmeralda)

Fakat su ove serije zlo i to veliko….

Haj što su po sadržaju glupe ko noć, što je gluma očajna, što nemoš ništa pametno vidjet nit naučit….negooo..

Bolan, ljudi gledaju u sva ta bogatstva i te snobovske živote i bolan nebio, ljudi malo po malo ( posebno br'te mili žene) ali ljudi pođu žuditi za tim..

Za vilama , za autima, za skupom garderobom, za silikonskim ljubavnicama i ženama( redosljed je namjeran) , za bajkovitim ljubavima, za ugodnim životom bez rada, za slugama itd. itd…

I skontaj ti..znači mi se bomardujemo sa ovim još od Dinastje i Dallasa , pa preko Marisol i Esmeralde, pa sad do ovih Ezela i neam pojma više kako se zovu..aha,Odbačena, Zabačena,Podbačena, Odgurnuta,  Ostavjena, Postavljena, Osvećena, Onesvještena, ….ti sto dvjesto!!

 

….i znači narod se tim takvim životom bombarduje, a jedni su od najgledanijih programa na TV-u , te serije, i normalno je a će početi žujeti za tim…a u nekom momentu poželi i kaže ” A što ja nemam to” , “Što moja žena nije ovako dobra i napucanako ove” “Što moj muž nije vako nježan i dobari svaki dan mi ne kupuje cvijeće i dragulje” “Što moj momak nema veliku firmu i dobro auto” itd. itd….

Znači sa jende strane gleda u to što nema i neće nikada ni imati, a za tim silno žudi i želju ima, a sa druge strane živi životom  jednog prosječnog ili ispodprosječnog radnika koji rinta za 400km crkavice…i normalno je onda da takav insan ne može biti nikako dobar ( u glavi )…on je i emocionalno i psihički rastrojen i razapet između toga dvoga. Normalno je onda da će padati i u depresije, da će se odati i alkoholu i nasilju u porodic,kriminalu, i i svakakvim oblicima ponašanja koji nisu društveno prohvatljivi.

 

Žalosno mi je kada vidim i da se neki vjernici isto ovako ponašaju, da samo žude za dunjalukom i a im u očima možeš vidjeti opijenost i zaljubljenost ovosvjetskim nasladama. Pa ona radi dunjaluka pođu ostavljati ahiret….umjesto da višak utroše na Allahovom putu, oni ga spiskaju na bespotrebne stvari…

Nije problem toliko u tom trođenju, koliko u tome da je njima ovladala ta opčinjenost i žudnja za takvim životom.

Iako je Poslanik a.s. rekao i dao uputstvo i za ovu stvar, pa tako nam  dao lijek za naša srca i duše kada je u pitanju žudnja za ovim svijetom…

 

“Gledajte u one koji su ispod vas (u bogatsvu i stvarima dunjaluka) a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!” (Muslim)

“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)

 

Ovo naravno ne znači da vjernikne smije biti bogat, stvar je da to bogastvo bude u ruci a ne srcu…poznata stvar.

Članak 291. (‘samljenost)

Usamljenost, nije isto što i biti sam.

Insan može biti sam a da se ne osjeća usamljen i obrnuto, može biti okružen sa masom a da se osjeća usamljen.

 

Biti usamljen znači da nemaš nekoga ko te može razumjeti i kada ćutiš.

 

Ne , nije to da imaš nekoga ko će ti pružiti nježnost, ljubav i strast, niti da razumije i vidi da si ljut, zabrinut, sretan..to može svako…..

 

Nekoga ko razumije ono što želiš reći i kada to ni sam ne znaš.

Neko ko će te podržati u nečemu što voliš i želiš makar te on sam i ne shvatao u toj stvari …..ili ti barem neće odmagati.

Neko ko ti neće podapinjati na tvom putu sreće, jer shvata da te to ispunjava.

Neko ko će te prihvatiti i pomoći ti da budeš bolji.

Neko s kim možeš biti satima i šutjeti a opet sve reći i još da ti bude fino…

 

Šta ja znam..ne ide mi ovo ‘vako pisanje…znam samo da usamljenost boli, ali bukvalno boli…fizički…sad pročito ev’

 

To su negdje otkrili tako da vele da se ta usamljenost u mozgu proživljava u istom djelu koji je zadužen i za fizičku bol, pa tako mnogi depresivci zaista osjećaju i fizičku bol, kao da su satrveni i samljeveni….

Kao kada nam draga osoba,bliska, koja nas je na neki način ispunjavala , ode i ostavi tu prazninu pa se osjetimo usamljeno, pa čak nas zaboli i u prsima…eh to je.

I ne , nije to samo kada ostaneš bez voljenog u smislu M-Ž ljubavi….ta osoba možebiti bilo ko, može čak biti i pas, mačka, konj….

 

“Allaha nam,” – rekoše oni – “ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!”

 

Ljudi se danas slabo razmiju..i ne žele da razumiju druge. Otuđeni i okrenuti sebi.

Ljudi ne žive život i ne stiču životna iskustva kojima bi onda lahko shvatali druge a onda time i lahko uspostavljali te duboke ljudske veze. Kako ćeš nekoga razmjeti ćuteći ako nisi proživio što i on ili bar slično!?

Knjiga, čitanje…to je drugi način koji nam širi vidike i spoznaje i približava nam iskustva drugih koja sami ne možemo doseći.

Kako neko ko ne čita može onda da razumije drugoga, ako niti je sam prošao takvo iskustvo, niti mu je kroz knjigu pisac na lijep, dubok, literaran način, približio stanje drugoga!?

 

Pusti kraju beskrajne novinske članke, koji samo zatrpavaju nebitnim i netačnim informacijama koje nas preokupiraju i stvaraju lažnu sliku svijeta.

 

Nađi sebi slične sebi i vidječeš da bol nestaje…..

 

 

‘nako , usput razmišljam……….