Ćevapi …hmmmmmmm….da insan samo napiše tu riječ, dovoljno za post i sve bi se reklo 😀
Nego spomenu ih Pirsićka pa reko da kažem koju o ćevapima.
Ja se ćevapa sjećam još od malena. Kad bi silazi u muzičku školu, mama r. bi mi često davala da uzmem sebi ćevape , da ne idem gladan u školu 😀
Bilo je ćevapa uzet svuđe, u raznim restoranima, hotelu i to, ali što se tiče baš ćevapćinica odnosno ćevabdžinica ili što bi ‘rvati rekli – ćevapnica ( grohotom se smijem ev’ ) , bilo ih je samo par u gradu, ali naširoko poznatih. Kod Ramiza r. , Tenić i Bosna kod šiptara (valjda se i tad tako zvala).
E tu kod šiptara bi ja dolazi najčešće.
U staroj kući, silazilo se ‘vako 2-3 stepenice s ceste ( ima neko arhitetkičko ime za to al ja ne znam) .
Okolo drvene niske klupe i drveni stolovi, a sa druge strane stolova, malehne drvene okrugle stoličice-štokrlice.
Najljepše mi je tu bilo vidjeti jednu sliku na zidu ,a na njoj je bio Nasrudin hodža koji je uzjahao magarca ali naopako 😀 .
Baš bi volio gledat u tu sliku i ‘nako bih u sebi misliti : – kad ostarim , volio bih biti kao ovaj dedo stari, sa sijedom bradom i ćibukom u ruci, na glavi turban a dole stare bosanske čakšire one široke.
Ćevapi su bili tako dobri i ukusni da te momentalno bace u ekstazu čim ih omirišeš, a kad probaš onaj ćevap, sve ti se okrene od sreće i dragosti.
Nije prije bilo ni viljušaka,nego se serviralo ‘nako, samo sa čačkalicom i na nju nabodeš ćevap i jedeš.
Nije bilo ni raznih zerzevata ovih , majoneza, kečapa i senfova, sosova…nego samo luk.
Zanimljivo je kako uvijek kada jedeš ćevape sa lukom, uvijek drugi primjete da si jeo luk, a nike ne primjeti ćevape 😀
Kasnije se pojaviše mnoge ćevabdžinice, i iako su i danas dobri, sa ukusom se ne mogu porediti sa onim odonda.
Tako i ja po pomodarstvu, kad bi mi prahni ćevapi, odi bi u te nove, danas nadaleko poznate i zaboravih na te stare, koje su doduše i zaostale u svemu za ovim novim, posbeno po pitanju tog marketinga, uređivanja enterijera, održavanja inventara i to. neke su promijenile i lokaciju.
Ali nedavno sam posjetio dvije te stare ćevabdžinice i jeo u njima iiii , mogu vam reći da su me pravo vratile u prošlost i reko sam sebi da ću od sada što više ići na te “stare” ćevape.
Jedni jesu bili malo preslani ali je ukus bio ekstra. U ovih drugih su ćevapi haman upola manji nego kod ovih novih ćevabdžija, ali je ukus ( po meni) bolji, onaj stari. A i ta veličina ćevapa je ta prijeratna.
Jednom sam radio blizu jednog ćevabdžije i on bi kad napravi ćevape donesi meni na degustaciju, jer se ćevapi prave od miješanog mesa, ide dakle različito meso i različit omjer, pa bi ja probavaj koji su bolji 😀 , lijepa su to i sretna vremena bila.
On mi reče i ovo, a nisam prije na to obračao pažnju, da kad negdje odeš na ćevape, prvo vidi kakav je roštilj, ako je plinski ili strujni, nemoj jest, jer neće valjat, odnosno neće bit to što bi trebalo , ako je na ugalj e onda naručuj.
Inače, nije što sam ja iz Travnika, ali brte mili, nema boljih ćevapa od travničkih.
Često se svađalo oko toga, ali čitajući na forumima nekad, ipak su i sarajlije priznale da su najbolji travnički.
Jeo sam ja i te neke poznate zeničke kod Salčinovića mešćini, i kod Želje, i banjalučke, ali jeo sam i više nikad. Nije što ne valjaju, nego što se razočaram u ćevape kad tako jedem neđe drugo.
Sjećam se jedne prilike na ekskurziji, pa svratili u Drvar, i mi ko djeca da jedemo i odemo na ćevape. Hem što su ćevapi +0 , hem nam ih serviralo uz HLJEB ba, uz krišku hljeba 😀 , niđe veze.
U Sa. mogu pojest pitu, al ćevape nikad.
Kod nas su ti i porcije mašaallah 😀
Dakle, imaš školsku porciju ( petica) u kojoj dobiješ pola pitice ( tako mi zovemo lepinu) i 5 ćevapa (2-2,5KM).
Onda dođe mala porcija – pola pitice i 10 ćevapa ( 3, 3.5, 4 KM ovisi đe – jedino su na Vlašiću i po dupolo skuplje porcije, valjda deru ove turiste)
Onda ide cijela i 10 -dakle cijela pitica i 10 ćevapa.
Onda ide srednja – cijela pitica i 15 ćevapa.
I Velika 😀 porcija – cijale pitica i 20 ćevapa.
Cijene srednje i velike neam pojma ali su možda oko 5,6 KM, možda i 7 , nisam to jeo od nepamtim kad, nije d ane mogu pojest, ali ne prežderavam se, načešće naručim malu ili školsku a pođahkad i cijelu i 10.
Ovo na slici je mala porcija, slikana ranije ne sad, dakle nije od onih starih.
Pa et’ bujrun na ćevape, travničke ja koje drugo, kad budete u prolazu 😀
