Članak 317 . (vrijeme i jabuke)

Danas smo ja i sqwo obrali jabuke.

Mašaallah rodile.

 

jabuke

Naumpade nam i punica, koja ih je i zasadila. Da je Allah nagradi džennetom i oprosti joj grijehe…

I …onako…nekako mi oko srca toplina odmah, kad mi naumpane sva ta Allahova milost kojom obasipa ljude mnogo više nogo su zaslužili, i to na svakom koraku.

Pa insanu se dobra djela pišu čak i nakon smrti, ako učini dobro djelo kao ovo, tj. tu neku trajnu sadaku ili nešto što će ljudima koristiti…

Malo mi je krivo na sebe što još nisam zasadio eto tako tu neku voćku, ….još recimo negdje pored puta, pa da dok god postoji da se ljudi sa njome počaste…

Definitivno (što bi reko Senči) ću morati aBda , zasaditi neku voćku…

 

Al da ne bude sve baš lijepo, potrudio se jedan trun što mi upade po sred oka i ev’ tek mi večeras izađe čovječe , i boli me oko k'o da me neko spuco!

 

Večeras se i sahat pomjera. ( zamišljam bukvalno ev’ sahat kako se pomjera 😀 )

Vrijeme se vraća u nazad.

Kontam da mogu vratiti vrijeme u nazad..šta bi insan promijenio u svom životu….

Možda bi svašta…..znam samo da bih bolje učio strane jezike, na vrijeme upisao fax, bolje čuvao zube…

Al’ et'…imamo samo jednu šansu …samo jednom sijemo na ovome svijetu..pa treba gledati da što bolje to uradimo..

Ako ne možemo promijeniti prošlost, vratiti vrijeme, možemo ne ponavljati iste greške u buduće….

 

Haj da ne idem u crnjake…ugl. ovo mi se mota…jah, sad mi naumpade i ovo…

U vezi ostavljanja nečega dobrog, korisnog i lijepog iza sebe…zašto to ne bi bio ( izmeđ'ostalog) i ovaj blog?

Da se nekada neko okoristi ili barem nasmije i oraspoloži?!

 

Što da ne!

Treba svaku priliku iskoristiti bolan bolan ccccc …