Posmatram djecu i uživam u njihovom doživljaju života.
U njihovoj sreći i radosti… u njihoj brigi i tugi,….. u njihovom ushićenju, mašti , željama i nadanjima…
I sve je to tako životno, tako iskreno i puno ljubavi u svemu što rade, govore i osjećaju. 🙂 …žive slobodno i neokovani strahovima
Pravi život, onakav kakav bi svi ljudi trebali da imaju i osjećaju uvijek i do ebeda.
Šta se to desi sa ljudima, pa se ogrnu debelim slojevima kostima i maski, izgube nadu i radost, sve što rade ugl. rade bez te dječije ljubavi u svemu?!
Možda zato jer sami sebe okuju i zatvore u strahove.
Strah od neuspjeha, od bola,od smrti….od života.
U takvom zatvoru, naravno da nema i ne može biti ljubavi prema životu, općenito, a onda niti ljubavi prema ljudima, prema svima ostalima.
Tako dobijemo ovaj sebični svijet.
L’Amour Est L’Enfant De La Liberte , kako pjeva pjesnik…. – ljubav je dijete slobode.
Najveća sloboda je sloboda od robovanja ovome svijetu, od robovanja stvorenom…
….a zar strahovi i želje nisu stvorenja?