RAZ nije nikakva skraćenica, a mogla bi biti kao npr. Razrahatleisani Alkemichar Zumbulalin.
raz-, ras-, raš-, raza, su prefiksi u našim jezicima koji imaju zanimljivo značnje, a za ovaj tekst sam koristio njihovo značenje sa wikipedije…
“U glagolima označava dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline; lomljenje, raspadanje, rasipanje čega (razaslati; razbiti; razbježati se; rastjerati; razdioba), radnja oprečna radnji izraženoj osnovnim glagolom (razmrsiti; razoružati), širenje čega, uvećavanje obujma, opsega, veličine čega (razbujati se; razrasti se), dostizanje punog intenziteta nekog procesa (razbuktati se; raspričati se), nastanak stanja (razbješnjeti se; razdražiti se), oduzimanje čega, lišavanje čega, prestanak stanja (razbaštiniti; raspopiti), unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi (razblažiti; razvodniti; razbuditi; razdaniti se)” (Wiki.)
Kada govorimo o inteligenciji I RAZumu, onda tu dolazi često do izjednačavanja ovih pojmova, a koji nisu identični.
Fromm ovako opisuje ova dva pojma I naglašava RAZliku međ njima:
“Inteligencija je čovjekovo oruđe za ostvarivanje praktičnih ciljeva, a sa svrhom da se otkriju oni aspekti stvari čije poznavanje je nužno za to da se njima manipulira. Sam cilj, ili, što je isto, premise na kojima “inteligentno” mišljenje počiva ne ispituju se, već su pretpostavljene I mogu, odnosno ne moraju biti u sebi racionalne. To se posebno svojstvo inteligencije može jasno vidjeti u ekstremnim slučajevima, kao u onom paranoidne osobe. Njezina pretpostavka, npr. da su se svi ljudi urotili protiv nje, iracionalna je I lažna, no njezin misaoni proces, građen na osnovi te pretpostavke, može sam za sebe pokazati izvanrednu količinu inteligencije. U svojem pokušaju da dokaže svoju paranoidnu tezu, ona povezuje opažanja I stvara logične konstrukcije koje su često toliko uvjerljive da je teško dokazati iracionalnost njene premise.Primjena čiste inteligencije na rješavanje problema, naravno nije ograničena samo na takve patološke fenomene. Naše je mišljenje većinom nužno zaokupljeno s postizanjem praktičnih rezultata, s kvantitativnim I “površinskim” aspektima pojava, bez istraživanja valjanosti impliciranih ciljeva I pretpostavki I bez pokušaja da se shvati priroda I kvalitet samih pojava.
RAZum uključuje I treću dimenziju, dimenziju dubine koja seže do suštine stvari I procesa. RAZum nije rastavljen od praktičnih ciljeva, a nije ni oruđe za neposrednu akciju. Njegova funkcija je da zna, da RAZumije, da zahvaća, da se odnosi prema stvarima shvaćajući ih. On prodire kroz površinu stvari da bi otkrio njihovu suštinu, njihove skrivene odnose I dublja značenja, njihov “RAZlog”. On nije..dvodimenzionalan, nego “perspektivan”….tj. on zahvaća sve zamišljene perspektive I dimenzije, a ne samo praktički relevantne. Biti zaokupljen suštinom stvari ne znači biti zaokupljen nečim “iza” stvari, nego bitnim, općim, univerzalnim, najopćenitijim I izrazitim crtama pojava, oslobođenim od svojih površinskih I slučajnih (logički nevažnih) aspekata.” (Fromm, dakle..)
Tako bi mogli reći da imamo UM i RAZum, a UM bi mogli podvesti pod intelekt, pamet, akoji je različit od RAZuma, koji je širi pojam, koji predstavlja UM u njegovom dubljem , većem, intenzivnijem stanju, zapravo RAZum je onaj koji, kako smo vidjeli, ulazi u suštinu I dubinu stvari I RAZumijeva ih suštinski.
Ljudi ima RAZličitih po ovom pitanju , najbolja je kombinacija kada čovjek posjeduje dovoljno I uma I RAZuma. Međutim, česte su krnjavosti, veće ili manje, bilo u sferi intelekta, uma ili RAZuma.
Tako neko ima intelekta, pameti, ali mu fali RAZuma, dubine,da shvati bit, a klasičan primjer ovakvih su ateističke dogmate iz redova naučnika, koji sasvim bistro shvataju procese u prirodi,donose logičke zaključke ali se zadržavaju na tom površinskom nivou koji im omogućuje manipulisanje radi praktičnih rezultata.
Kada pogledam na polje islama, vidim dosta pogrešaka u shvatnaju ovih pojmova, koji se često identificiraju kao jedan, mijenjaju, pogrešno prevode I shvataju, I to nije samo kod ovih naših daija,nego često I kod mnogo učenijih ljudi, RAZumnih, rekli bi.
Tako bi pojam ‘AQL , koji se koristi u Kur’anu, mogli identificirati sa intelektom, inteligencijom, umom, a ne RAZumom kako se često I uglavnom prevodi, jer upravo s toga jer se ne pravi RAZlika između UMa,pameti (inteligencije) I RAZuma.
Mnogo puta se u Kur’anu ovaj pojam spominje I pozivaju oni koji imaju pameti (aqla) da RAZmisle o dokazima.
Čak , uvijek kada se nude dokazi, govori se o ovim inteligentnima pa ih se često pita, zašto ne RAZmisle ako pameti imaju!?
… zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44) … za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164) … i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73) Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118) itd.….(u ajetima korišten pojam ‘aql)
Na drugoj strani, pojam koji glasi ULUL-ELBAB, prevedan kao, RAZumom obdareni, bi bio upravo taj RAZum, dakle oni koji, i ono što , shvata/ju suštinu, bit, dubinu, koji prodiru do srži pojma.
A upravo I sam korijen riječi je riječ LUBB , što znači SRČIKA, srce, duh, jezgro, tj. ono što je u srži nečega, bit.
Dok AQL, dolazi od IQAL, a to je povez oko marame koji sprečava da ona pane sa glave ili se vežu kamile da ne odu.
Dakle I u samim pojmovima vidimo suštinsku razliku I dubinsko značenje koje odgovara RAZlikama pojmova intelekta (um, pamet, aql) I RAZuma (lub).
Zato se u ajetu u kom se koristi pojam “RAZumom obdareni – ulul-elbab) I govori o tome, kako je njima dovoljno posmatranje pojava I RAZmišljanje o njima, bez previše iznošenja dokaza, jer su te pojave same po sebi njima dovoljne da dopru dublje , do same srži, I da dođu do istine o Stvoritelju.
“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za RAZumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje RAZmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Ali Imran 190, 191)
“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim RAZmislili i da bi oni koji su RAZumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)