Hej Ti , stani!
Da da,Ti!
Sunce. Moje Sunce!
Stani, vrati se!
Ne idi od mene!
Ne ostavljaj me!
Zar ne vidiš da mi trebaš!?
Ostani.
Želim s Tobom da trčim poljima,
Da šetamo pored velike rijeke u prohladna jutra,
i obalom mora.
Da se penjemo uz planine
i topimo snijeg,
i da se, smijemo.
……
Kako misliš, ne možeš?……..
Znam da ima još onih koji te trebaju ali,
ali trebam te i ja.
Treba mi tvoja toplina, tvoj sjaj, tvoj osmijeh…pa ni tvoja žestina mi čak ne smeta, podnosim je! ….
….
Znam da ćeš se vratiti opet, ali,
Kada odeš, ostane mrak, dođe studen a ja,
ja strahujem od onoga što je u tmini.
Zato ne idi, molim te.
….
Nije mi utjeha da ćeš se vratit, želim biti uvijek s Tobom.
Ili ! Hej!
Krenuću sa tobom, povedi me?!
…….
Ma ne strahuj za mene, neće mi biti ništa.
Zar ne znaš?!
…..
Pa da sam i ja nekada bio zvijezda, kao i Ti.
Da sam plovio nebom bez okova, a sad sam ovdje.
I znaš, jednog dana ću opet biti kao i Ti.
I moja i Tvoja vječnost su se rodile u istom trenu,
na istom mjestu.
Zato se ne plaši za mene i povedi me sa sobom.
Jer samo sa tobom se osjećam,
živ.