Jedan od ajeta u Kur’anu koji spada u one kontroverzne po značenju i oko kojega se ulema razišla u dva tabora, ah..oko čega se nije razišla….
Ajet sure Jusuf 23. وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِۦ ۖ وَهَمَّ بِهَا لَوْلَآ أَن رَّءَا بُرْهَٰنَ رَبِّهِ
Većina uleme, kažu oko 55% , kaže da je nije poželio, ovi drugi akžu da jeste. Većina nikada nije bila dokaz u Islamu.
Ulema koja kaže da Jusuf a.s. nije poželo Zulejhu to argumentira obrnutom logikom. Prvo su skontali da je Jusuf a.s. poslanik i da je on superčovjek i da ne priliči moralu poslanika da ima tako niske požude posebno ne prema nekoj nemoralnoj ženskoj. Onda su to kroz ajet dokazivali tako što su rekli da ide tačka nakon što se kaže d aje ona njega poželila, a nastavak ide bez tačke.
Ulema koja kaže da je Jusuf a.s. poželio Zulejhu čita ajet kompletno i onda po tim pravilima arapskog, koje ja ne znam, ugl. jasno je po njima da se kaže da je i on osjetio požudu i strast za Zulejhom (ako se tako zvala), i ne vide nikakav problem u tome.
Prva ulema griješi u temeljima kada smatra poslanike as. nadljudima, superljudima, a oni su ljudi kao i mi, samo što su NAJBOLJI od nas. A kao ljudi imaju i sve ono kod sebe što ima i svaki čovjek, pa tako i želje, strasti.
A kud ćeš veće želje muškarcu nego za ženama!
To se i u ajetu kaže kad se navodi prva žudnja, baš žene: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene,…” (Ali Imran 14)
A i naš miljenik a.s. kaže da mu je od dunjalučkih stvari najdraže ..pogađate šta: žene.
Tako da nikakav problem nije, niti je nešto čudno da čovjek ima žudnju i želju za ženom…još u takvoj situaciji kad ti se nudi lijepa, zgodna, napaljena žena, a vi sami u sobi…ko bi odolio?! ..ja sumnjam , osim da mi se Allah ne smiluje, jedino bi odolili najbolji ljudi – poslanici a.s…
Jedino kada poslanike a.s. prihvatimo kao ljude kao što smo i mi, samo najbolje, možemo ih i prihvatiti kao uzore na ispravan način.
Jer kako d ami bude uzor supermen? ..nikako….jer u startu znam da nisam kao on niti je on kao ja i odmah znam da je ono što on čini, za mene nedostižno, a akda znam da je on “bešerun mislukum”, čovjek kao i vi, kako poslanika a.s. opisuje Kur’an, onda znam i to da mogu slijediti njegove postupke…
A što su ovi skočili da “brane” Jusufa a.s., čime zapravo čine i učinili su medvjeđu uslugu islamu, pa zato jer je problematična riječ HEMM (هَمَّ) koja se spominje.
A taj HEMM je – najjači i posljednji nijjet, odluka, da se neko djelo izvrši, gdje između njega i samog izvršenja djela ne stoji ama baš ništa, nikakva prepreka, osim samog izvršenja. Dakle ne radi se o nekom bezazlenom razmišljanju, promišljanju, maštanju, kontanju i kalkulisanju da se učini djelo, nego je to najčvršča odluka da se samo djelo izvrši!
Zato su ovi skočili da kažu da je to nemoguće..e pa logično je i baš se uklapa u sve, da je moguće i da se zbilo, i da ga je na samom kraju, njegova bogobojaznost spriječila da izvrši to nedjelo. Tako da ispada da ova ulema indirektno kaže da je sama ta pomisao i odluka griješna, grijeh po sebi, a da poslanici ne čine grijehe. Iako i ta ista ulema, kao i ova druga se slažu da same želje, misli, maštanja, kalulisanja i ostalo, nije grijeh.
Grijeh je sami akt,čin, djelo, kojeg u slučaju Jusufa a.s. nije bilo. Zato je ova druga ulema sasvim cool u vezi toga i kažu, šta ima veze, jest poželio kako se i kaže u ajetu ali nije počinio grijeh, nije ništa uradio. tako da je čist od svega.
A to se slaže i sa hadisom Poslanika a.s. :
”Uzvišeni Allah odredio je šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću.
A ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” (Muttefekun alejhi)
Meni samo idu na živce ulema i daije koji sve to tako lijepo znaju i kažu, ali ti onda opet na kraju slože priču da ako samo i prismrdiš mislima, a kamo li nanijetiš nešto, da si haman najgori od gorih, ili najgorih…
Tako da nema sikirancije bolan, ako nam se u mislima javljaju svakakve budaleštine i šta ti ja znam..nema potrebe da na sebe tovarimo nekakve osjećaje krivice…kao što sam i rekao..srce je bolan “blentavo” u svašta se upetlja..a njegov Gospodar ga okreće kako On hoće …iz Njemu znatih razloga..
Na nama je da ne prelazimo granice djela, a misli, želje, maštanja, nisu granice, nego je to sam život našeg bića..život u životu..poseban svijet za koji možemo aBda imati i nagradu, a nikako kaznu…
et’ ne znam jesam li sve reko što sam htio…ako mi šta naumpane dodaću naknadno…a vjerovatno hoće, jer nemerem nikako kucat brzo kao što mi misli lete pa odlete i prelete u daleke daljine, dalekim ljudima…
ovo sam konto za jubilarni 500., al nek nisam, nek je baš 501.
