Sjedim u hladovini i odmaram od motike i čujem komšiju kako veli, a govori sa komšinkom nešto u vezi kopanja kanala za vodu, kuda će i kako će i kaže on, a to je istina : “ma prolij vodu i gledaj kuda će, voda sama sebi nađe put” … oni vazda iskopaj a voda ode svojim nekim, drugim putem.
Naumpade mi kako se u Kur'anu često govori o tome kako Allah vodom oživljava i kako od vode stvara živo.
Mislim da ne bih pogriješio ako bi rekao da je voda sinonim za sam život.
Sam život se može zamisliti kao jedna rijeka koja se kreće, koja izvire iz dubine i kraćim ili dužim tokom ide ka svome kraju, ušću. Neke su mirne, neke divlje, neke opet u svojim prvim kilometrima divlje da bi kasnije postale mirne, plovne. Neke su bistre, neke mutne, neke nose sa sobom mnogo drugih manjih voda, u nekima je puno života, uglavnom ovim bistrijim, čišćim, a neke su opet mrtve, zagađene, jer kroz svoj tok prime dosta otrova…
Voda kao život…..
Čovjek opet, od zemlje, a u prelijepom hadisu poslanika a.s., on poredi vrste insana kao vrste zemlje koje se natapaju vodom, gdje poredi zemlju kao ljude, a vodu sa znanjem i uputom. Ja bih ovdje napravio metaforu ljudi kao zemlje a vode kao života.
Mnogi ljudi se opiru životu, opiru se toj vodi, pokušavaju da je ukrote, skrenu kako oni žele i naprave od tog života bujice, nekada divlje, nekada mutne koje nose i uništavaju sve pred sobom, ne daju životu da nađe put kroz njih, a život je takav da ih sam zove ispravnim putem….
Neki pokušavaju da zadrže tu vodu, a nisu to u stanju, jer će voda ili otići, naći sebi put ili će ispariti, a ako se i zadrži, ustajaće se, usmrditi…
Voda će naći sebi najbolji i najljepši put isklesati samo ako joj pustimo i dozvolimo da ide, da sama sebi napravi put, ako joj se ne opiremo, ako ne ustanemo protiv nje…kao i život sam…ako se suprotstavljamo životu, njegovoj prirodi, onome što je život u punini, i život će se usprotiviti nama i nanijeti nam udarac, na kraju će nas svakako pobijediti i napustiti..bar što se tiče ovoga svijeta…
Prepustimo se životu, spojimo se sa njim i živimo ga onako kako osjećamo da on jeste u svojoj fitri…
…a zar voljeti ne znači živjeti i zar život nije dat zbog ljubavi?
“Sve kretnje, bilo u visim ili nizim svjetovima, rezultat je volje i ljubavi.
S njom i radi nje pokrece se ovaj kozmos.
Ona je osnovni razlog djela i njihov cilj.
S njom i radi nje stvoreni su svjetovi.
U kozmosu se ne desi ni jedan pokret a da nije rezultat volje i ljubavi koja je njegov uzrok i cilj.
Sustina ljubavi jeste kretanje duse onog koji voli prema svom voljenom.
Ljubav je ustvari neprestano kretanje.Vrhunac je ljubavi obozavanje, poniznost, skrusenost i potpuna pokornost voljenom.
Ljubav je istina s kojom, i radi koje su stvorena nebesa i Zemlja, ovaj i onaj svijet.” ( Ibn Kajjim)
‘nako kontam od sebe sebi i od sebe vama, s ljubavlju i životom …. ožednio sam 🙂
