Članak 524. (adet ibadet?)

Evo u ovom videu se može vidjeti klasični vehabistički mentalni sklop i shvatanje islama i šerijata iako možda ovaj brat svjesno i ne podržava u cjelosti vehabizam, ipak se u njegovom govoru jasno i glasno vidi, čuje, vehabistički način razmišljanja i, rekao bih , nametanja vjere, kao i mijenjanje propisa.

A radi se o tome da on, jedan adet, običaj, jednog naroda, u jednom vremenu, predstavlja i pokušava unijeti kao propis i praksu islama, za sve muslimane i sve narode u svakom vremenu, po njemo oživjeti i vratiti se praksi selefa jel.

Dakle radi se o jednom klasičnom neshvatanju i nerazumjevanju toga šta je adet a šta ibadet, Šta vrijedi nekome, negdje i nekada, a šta nekome drugome, negdje drugo u nekom drugom vremenu ne važi.

Ovakvu praksu čak ni arapi više nemaju, u Mekki i Medini čak…možda tu i tamo da se ajvi slučaj, ali to je jednostavno stvar običaja jednog naroda i ne postoji niko ko bi smio takvo nešto nametnuti svim muslimanima, bilo gdje da su i bilo kada da su,kao vjersku praksu i propis.

A upravo ovakvo nakaradno shvataenje i nametanje običaja je karakteristično za vehabističke umove koji običaje jednog naroda nameću drugima, i to rade tako vatreno i žestoko. Danas je prepuno toga u praksi da se više mnogi ne mogu ni snaći niti kontaju šta je od te prakse adet a šta ibadet, sve se umiksalo a kod vahabističkih umova svi haman običaji arapa su postali ibadet …e jašta više !

 

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

2 komentara na “Članak 524. (adet ibadet?)”

  1. Zahvaljujem na temi. Mi vjerovatno nismo svjesni s kojim problemom se susreću muslimani danas…a to je da šteta nanesena sa “minbera” prevazilazi štetu cunamija. Daije propovjedaju, u Allahovo ime, da su običaji njihovog sela kosmički zakon. Tehnikom urlanja (dok je kažiprst uperen u plafon, naravno), i uz teške zakletve Allahom, ljudi se pakuju u označene pakete koji idu direktno u Džennet ili Džehennem, sa “potpisom” Uzvišenog Allaha.
    A Allah nam jasno kaže: “لَّيْسَ بِأَمَانِيِّكُمْ وَلَا أَمَانِيِّ أَهْلِ الْكِتَابِ ۗ مَن يَعْمَلْ سُوءًا يُجْزَ بِهِ وَلَا يَجِدْ لَهُ مِن دُونِ اللَّهِ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا (*) وَمَن يَعْمَلْ مِنَ الصَّالِحَاتِ مِن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُولَٰئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ وَلَا يُظْلَمُونَ نَقِيرًا”
    “Neće biti po željama vašim, niti po željama sljedbenika Knjige. Ko uradi zlo, biće kažnjen zbog njega i neće sebi naći mimo Allaha zaštitnika, niti pomagača. A ko čini dobra djela – muškarac ili žena, a on bude vjernik – pa takvi će ući u Džennet, i neće im se učiniti zulm ni zareza na hurminoj košpici.”

    1. tako je bro…potpisujem…a tema je fakat značajna , ne znam je li iko od uleme današnjice pokušao da napravi nekakav spisak, da pokuša ući i rastresti ovo područje kroz koje nam se podvaljuju ti, kako kažeš, običaji sela svakog od govornika

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *