Članak 281. (predznak sudnjega dana)

Vidimo ovih dana su aktuelna dešavanja u vezi izbjeglica sa Bliskog istoka, koje u velikim grupama traže spas u zemljama EU.

Ono što svi zapažamo je to da se radi o pretežno muslimanima koji su ti koji bježe a da su zemlje u koje traže spas ugl. kršćanske, ne nominalno ali da svakako kulturološki i civilizacijski pripadaju kršćanskoj tradiciji.

Sa druge strane podaci govore da same arapske zemlje (muslimani) vrlo malo ili nikako ne primaju i ne žele da prime te ljude ( neke su primile 0 izbjeglih), iako su većina izbjeglih arapi i većina muslimani.

 

Kako da se insan ne zapita : Šta je to sa današnjim muslimanima?!

 

Ako pogledamo u istoriju, onda možemo vidjeti da su kroz istoriju naši preci, muslimani, zapravo se sasvim suprotno ponašali od današnjih.

 

Od samih početaka, od izgona iz Mekke u Medinu, gjde medinski muslimani dočekuju i prihvataju prognane muslimane i daju im i žele više nego sebi!

Sa njima djele dom, hranu, poslove, pa čak i žene rastavljaju i one se udaju za izbjegle muslimane!

Kasnije vidimo i muslimane španije kako spas nalaze kod muslimana drugih krajeva, i to ne samo muslimani nego i jevreji!

Zatim muslimani balkana koji hidžru čine u Tursku itd.

 

I nisu samo muslimani u drugim muslimanima vidjeli one koji će biti milostivi prema njima i prihavtiti ih i pružiti pomoć i spas od nevolja. I drugi su to činili pa i kršćani, ne samo jevreji.Ood samog početka kada kršćani Šama, današnje Sirije, staju uz muslimane i bore se protiv Bizantije jer u muslimanskoj vlasti vide pomoć i spas od tiranije Bizanta.

Kršćani Španije koji traže pomoć od muslimana sjeverne Afrike zbog stalnih napada i nemira, od Musa b.Nusajra koji onda šalje vojsku Tarik b. Zijada koja u Endelus uvodi red, mir, suživot ( Convivencia) i prosperitet u svakom civilizacijskom smislu..itd.

 

A danas?

Danas je stanje sasvim suprotno i drugačije kao što vidimo.

I pored toliko silnih daija, profesora i učenjaka, muslimani nisu u stanju da stvore društvo ako ne mogu državu, koje će biti aktivno, o kojem će se pričati i koje će nuditi nadu obespravljenima, u koje će neko tamo željeti doći i živjeti.

Nešto grdno ne štima u glavama muslimana.

Nije kriv islam, svakako, islam je savršen muslimani nisu, krivac je pogrešno i krivo shvatanje islama, pogrešno življenje islama, pogrešni temelji,  bavljenje marginalnim, postavljanje mentalnih okova kojih nije bilo, ali sve to dolazi , nažalost, od onih koji bi trebali da budu vođe u tome, dakle daije, ulema!

Postoje pojedinci koji su svakako izuzeti od ovoga ali koji su zbog svojih stavova koji su reformistički, obično osuđeni od većine.

 

Potrebna je jedna velika reforma shvatanja islama za koje se zalažu neki od učenjaka, i ta reforma zapravo ne bi bila nešto novo, nego upravo povratak na ono staro, na ono prvo, ispravno poimanje i shvatanje islama a koje će rezultirati kao i u boljim generacijama, ispravnim akcijama.

Ova većina, iskorištava emocije muslimana i pogrešno im tumači i predstavlja islam , usađuje im pogrešne temelje na koje se ne može izgraditi sigurna i lijepa kuća, a sve to predstavlja kao ispravno, autentično i ono na čemu su bili oni bolji.

 

Opet, na kraju kažem, nije sve tako crno, posebno posljednjih godina se primjećuju promjene ali su one još male da bi dale značajnije rezultate.

Biće bolje inšaallah.

 

Nisam spomenuo Tursku , koje je primila 2 miliona izbjeglih, sasvim pristojno ih smjestila i obezbjedila, potrošila i troši milijarde, a to opet nije toliko pompezno predstavljeno u medijima kao npr. doček i podjela sendviča u nekim gradovima EU.

Mediji su čudo, kad bi muslimani samo znali :/

 

I još za kraj.

To da će doći do promjene u glavama ljudi, muslimana i kršćana gdje su u ona vremene uloge bile sasvim suprotne, gdje su jedni nudili narodima teror a drugi pravdu i sigurnost, je najavio i Allahov poslanik a.s. :

Muhammed, a.s. je opisao Evropljane – kršćane, (Ar-Rum) za koje kaže da će “pred Sudnji Dan biti najbrojniji narod.”

“Imaju slijedeća svojstva:
– najblagostiviji su ljudi u vrijeme smutnje,
– najbrže pritiču u pomoć u nevolji,
– najbrže se vrate nakon što budu potisnuti
– najbolji su u odnosu prema beskućnicima, siročadi i slabima,
– i peto njihovo lijepo svojstvo je: Ne podnose i sprječavaju nepravdu vladara.”
(Hadis bilježi Muslim, Knjiga o smutnjama)