Članak 371. (pomračenje uma)

Znači ‘vako ..svi znamo, dakle notorna je činjenica, da su , posebno kada se obilježavaju kakvi ovi besmisleni datumi i kada se fešta, umjereno i neumjereno alkoholizira (mada ne postoji umjereno alkoholiziranje, to je pojam koji su alkoholičari uveli da bi opravdali svoje opijanje), da su posljedice svih tih fešti često pogubne, od toga da dolazi do svađa, tuča, ubistava, pogibija na cestama, seksualnih odnosa zbog kojih se često dan poslije, djevojke kaju, pa je bilo i sluajeva samoubistava , slučajeva silovanja, višestrukih silovanja, sa dakle čestim krajnjim smrtnim ishodima. Bilo je i razvoda brakova, i svega čega smo svi svjedoci i svi znamo za barem jedan ovakav slučaj.

 

Odgovorno tvrdim, da od prvog dana postojanja čovjeka, čovječanstva, pa do dana današnjeg, pa i do kraja ovoga Svijeta, kad god on bude, svo to “uživanje” kojeg alkoholičari na tim feštama doživljavaju i radi kojeg brane tu opačinu, NIJE VRIJEDNO niti JEDNOG JEDINOG izgubljenog života, uzrokovanog time !

Niti je vrijedno jedne suze jednog djeteta koje je ostalo bez roditelja ili suze roditelja radi djeteta!

 

Ko smatra drugačije, moje je mišljenje da nije čovjek !..u najmanju ruku, njegov um je pomračen mnogim koprenama….

Neke se koprene mogu skinuti, ali neke nažalost, i kad se skinu, na kraju vidiš da u sredini, ispod njih nema ništa..kao luk kada skidaš sloj po sloj..na kraju vidiš da je u sredini prazno…

Author: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

4 thoughts on “Članak 371. (pomračenje uma)”

  1. ” ALKOHOL ”
    Ja sam silan i ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    U meni su silne moci,
    Ja sam strasan junak noci,
    I po danu cuda stvaram:
    Musko, zensko, sve obaram,
    Razne boli svijetu davam,
    Staro, mlado, unistavam.
    Bogatasu otmem blago,
    Otmem milo, otmem drago.
    Jedno lisim zdravlja, vida,
    Drugo opet svakog stida.
    Pronevjere silne pravim,
    I tolike u zlo stavim.
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Ko okusi moje “slasti”,
    U nevolju mora pasti,
    Jedan gutljaj I opoj,
    Na vijek si onda moj!
    Oca guram protiv sina,
    Noz mi pruza mati, strina,
    To je meni bas po volji,
    Pa ih draskam: Bodi!Kolji!
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Ja ubijam djecu malu,
    Ja ne poznam nik’vu salu,
    Ja zavadim zenu, muza,
    Moc se moja svuda pruza,
    Ja otvaram sve tamnice,
    U njih trpam nemilice:
    Oca, majku, snahu, strinu,
    Sina, seku, svu rodbinu.
    I ludnice punim svuda,
    Strasna, grozna pravim cuda.
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Vidi dijete u ranama,
    I bogalja tog pred nama,
    I nakaze one druge,
    To su moje sve zasluge.
    Moja- djela- to su znaj,
    Tuge, jadi, i vapaj!
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Ja sam silnik ovog svijeta,
    Ne moz´niko sa mi smeta,
    Kad imade na sve strane,
    ”Mocnih”,”silnih” sto me brane.
    Ja ne poznajem nik´va zvanja,
    I zakon se meni klanja,
    I zakon se mene boji,
    Jer zla moja on ne broji.
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Ko se samnom druzis stane,
    Crni danak njemu svane.
    Sve mu otmem: zivot, srecu…
    Ni smrtnu mu nedam svijecu.
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!
    Ko bi na me ruku digo,
    U sto zala on bi stigo,
    Svi vinari, svi pivari,
    Dosli bi mu ko zandari,
    Da ga svezu, da ga tuku,
    U tamnicu da uvuku.
    Podleci mi mora svako.
    Ja sam silan I ohol,
    Ja se zovem alkohol!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *