U životu bi bilo lahko samo pojednostaviti stvari i reći to je to a to je to i onda živjeti u takvom jednostavnom, crno-bijelom svijetu..ali nema ništa šarenije od života i on je sve! samo nije crno-bijel ! ….
Žalim ljude koji svijet vide crno-bijelim…i žalim ih ali i ljut sam na takve, posebno kada pokušavaju meni i drugima nametnuti ti svoju siromašnu sliku svijeta i života…
Bez stvari oko nas bi bili zapravo slijepci..
Biti slijep nije samo ne vidjeti očima, ili srcem, dakle nemati unutrašnju sposobnost vida, nego i kada nemaš u šta gledati, kada ništa oko sebe ne vidiš, ti si zapravo slijep jer bez obzira kako ne vidiš, bitno je da ne vidiš, i onda si znači slijepac.
Onoliko koliko ne vidiš si slijep ili, onoliko koliko vidiš stvari oko sebe, koliko vidiš boja, toliko nisi slijepac.
Koliko je bitno onda okružiti se, koliko god možeš, lijepim stvarima i insanima, jer ako u to budeš gledao tako ćeš i u sebi izgraditi lijepo, sretno i zadovoljno svoje ja i tako ćeš i doživljavati svijet oko sebe.
U protivnom, budeš li se okružio ružnoćom oko sebe, tako ćeš i svijet percipirati i sebe takvog na kraju doživljavati.
Ovo je bar sljepoća na koju možemo, poprilično, uticati.
I da, treba se klonuti ovih crno-bijelih ljudi s početka i pokušati im dokazati da je odavo izmišljen tv u boji da ne spominjemo digitalnu sliku i ostale karafeke…
‘nako kontam.
Dobro kontaš ?
Trudim se, iskustvo je na mojoj strani (čitaj godine):D