Category: Uncategorized

DakleM , u ovom videu, vidite kako se mala maca iz Donjih Šakića poigrava sa krticom koju je ulovila.

 

Neke od pouka:

Jači je jači , i nema tu priče, da maca nije jača pobigla bi. ‘vako se ona poigrava sa njom, kako hoće. A tako je i u životu. Možemo mi pričat šta hoćemo jarrane, al jači diktira i njega se pita, tako je i u politici, u međunarodnom odnosima, a i u mahali.

Treba bit jak i sa štetočinama se moći poigravati i štetočine uklanjati, ako nisi jak , niđesi, i onda će te štetočine uhelačit, sav tvoj trud, kolko god da je!

Ako si štetočina, onda se sklanjaj i ne izviruj, jerbo će te maca ufatit i onda si nadrljo.

Treba pokosit travu da se štetočine u njoj ne mogu sakriti od maca.

DakleM, danas taj neki Dan škole…bila priredba i tako to…djeca pjevala igrala plesala recitacije gluma i tak.

Jedan od nastupa je najavljen kao “bosansko kolo” il je “Igre iz Bosne” , to kao folklor…..i to je zvučalo…dakle to bosansko kolo ovako:

 

 

Na kraju svakako , ispraćeno ovacijama uzbuđene publike.

 

Još, bio neki skeč u kom su kao djeca imala “smiješna” imena kao npr. Sakib, Nazif, Munvera i sl. ..i to je kao smiješno ….

 

Jadnog li naroda i jadne li nam budućnosti, ne mislim na djecu, nego općenito na svijet stanje i put kojim ide moj narod.

 

Od svega prigladnim i reknem ženi da mi ubije petero jaja…

„I reci : “Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”(Et-Tevbe, 105)

Neki prevodi vele : “Reci: Trudite se, pa će vaš TRUD Allah vidjeti ….”

 

Kontam, i pitam se …zašto je pažnja usmjerena samo na RAD , a ne na REZULTAT rada!? Zašto Allah s.v.t. ne kaže da ćemo vidjeti REZULTATE rada , nego nas samo podstiče na akciju i aktivnost, na trud i rad!?

I zašto nama ne poručuje da ćemo MI VIDJETI REZULTATE tog našeg rada i truda!?

Zašto nam ne poručuje da radimo za taj rezultat a ne samo rad radi rada!?

Kao da oni nisu toliko bitni?

Mislim, jesu bitni naravno, ali ovaj ajet nas podstiče samo na rad a da toliko ne brinemo o rezultatima, da ih ne išćekujemo i ne očekujemo, da ukoliko i izostanu , jel’, da ne očajavamo.

 

Ima tu još nečega, a to je ono, a moram opet postati, o čemu govori Fromm, u onom citatu iz prošlog članka:

 

“…rad kao stvaranje, pri kome se čovek sjedinjuje s prirodom u stvaralačkom činu. Što važi za ljubav i za rad, važi i za svaku spontanu radnju, bila ona ostvarivanje čulnog zadovoljstva ili sudelovanje u političkom životu zajednice. Ona potvrđuje individualnost ličnog ja, a u isto vreme ga sjedinjuje s čovekom i prirodom…..

Osnovna dihotomija svojstvena slobodi — rođenje individualnosti i patnja zbog usamljenosti — razrešava se, na višem stupnju, čovekovom spontanom radnjom. Pri svakoj spontanoj aktivnosti pojedinac prihvata svet. Ne samo što njegovo pojedinačno ja ostaje netaknuto ; ono postaje jače i čvršće. Jer lično ja je onoliko snažno koliko je aktivno. Ne stiče se istinska snaga posedovanjem kao takvim, bilo to posedovanje materijalnih dobara ili mentalnih svojstava kao što su emocije ili misli. Snaga se, takođe , ne stiče korišćenjem predmet a i manipulisanjem njima; ono što koristimo ne pripada nama prosto zato što ga koristimo. Nama pripada samo ono za šta nas istinski vezuje naša stvaralačka aktivnost, bilo to osoba ili predmet.

Samo ona svojstva koja proishode iz naše spontane aktivnosti daju snagu ličnom ja i tako uobličuju osnovu njegova integriteta. Nesposobnost za spontano delanje, za izražavanje onoga što odista osećamo i mislimo i nužnost — koja iz te nesposobnosti proizlazi — da sebi i drugima prikažemo pseudolično ja, jesu koreni osećanja inferiornosti i slabosti. Bili mi toga svesni ili ne, ničega se ne stidimo više nego činjenice što mi nismo mi, i ništa nas ne pravi ponosnijima i srećnijima no kad mislimo, osećamo i kazujemo ono što je naše. To u suštini znači da je važna aktivnost kao takva, da je va­žan proces, a ne rezultat. U našoj kulturi naglasak je upravo na obrnutom . Mi proizvodimo ne radi konkretnog zadovoljenja već u apstraktnu svrhu prodaje robe ; osećamo da kupovanjem možemo doći do svega materijalnoga i nematerijalnoga i tako prisvajamo stvari bez ikakvog ličnog stvaralačkog napora . Isto tako, smatramo naša lična svojstva i rezultat naših napora robom koja se može prodati za novac, ugled i moć . Tako naglasak prelazi sa zadovoljenja stvaralačke aktivnosti na vrednost gotovog proizvoda. Time čovek propušta jedino zadovoljenje koje mu može pružiti stvarnu sreću — doživljaj aktivnosti u datom trenutku — pa juri za utvarom koja ga razočarava čim poveruje da ju je uhvatio — za varljivom srećom koja se naziva uspehom.

Ako pojedinac spontanom aktivnošću ostvari svoje lično ja, te tako dođe u vezu sa svetom, on više nije izdvojeni atom ; on i svet postaju deo jedne strukturalizovane celine; on ima svoje zakonito mesto, a time nestaje njegova sumnja u sebe i u značenje života. Ta sumnja je potekla iz njegove podvojenosti i iz ometanja života; sumnje nestaje kad on bude u stanju da živi spontano, a ne prinudno ni automatski. On je svestan sebe kao pojedinca koji je aktivan i koji stvara, te shvata da život ima samo jedno značenje: sam čin življenja.”

 

Dakle, taj rad, kako stoji u ajetu, je naređen radi jačanja induvidue, radi rješavanja problema otuđenosti modernog čovjeka, radi postizanja sreće!

 

Islam nas podstiče i da djelamo spontano, kada god možemo i osjetimo potrebu na učinimo neko djelo, da ga i učinimo.

Ta se spontanost ne odnosi samo na djela nego i na emocije.

Pa u tom smislu Allahov poslanik a.s. kaže : “Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaze.” (Ebu Davud i Tirmizi) -( ne znam jel se ovo može i analogno koristiti i za sestre 😀 )

 

 

Nakon čitanja , odlično odlične knjige E. Fromma “Bekstvo od slobode” , koju preporučujem svakom slobodoumnom insanu koji je u potrazi za ispravnom dijagnozom današnjeg društva a onda i naravno za rješenjem tog stanja, ne mogu a da ne podjelim ove citate i sa vama, dragi moji voxxyz-ovci i z-ovce D

 

Ukrako, u knjizi Fromm raspravlja o lažnoj čovjekovoj slobodi za koju se borio još od srednjeg vijeka , želeći da se oslobodi okova autoriteta crkve i vladara, prije toga zavisnosti o prirodi. Oslobađajući se od tih okova, čovjek je zapravo stekao lažnu slobodu i otuđio se od svijeta. U potrazi za identitetom i pripadnošću nalazio se u raznim novim idejama i ideologijama poput fašizma i demokratije. Ali i to su sve ne ispravna rješenja koja ne mogu udovoljiti ljudskoj potrebi za pomirenjem i skladom sa životom i svijetom, prirodom.

Fromm na kraju kao rješenje predlaže spontanost, a koja bi zapravo značila , život bez maski, život bez pretvaranja i licemjerstva tj. “izrađavanje onoga što odista osećamo i mislimo”

Tema jeste široka, ali u ovome Frommovom pisanju, ja opet vidim, a vidjeće i onaj ko ima svjetla,  sve ono što i Islam od nas traži kao rješenje života , kao i sve ono što Islam vidi kao negativnosti…..da ne duljim, evo citata pa bujrun:

 

“U dece nalazimo još jedan primer za spontanost. Ona poseduju sposobnost da osećaju i misle ono što je zaista njihovo; ta spontanost ispoljava se u onome što govore i misle, u osećanjima koja se izražavaju na njihovim licima. Ako se zapitamo šta doprinosi tome da većinu ljudi privlače deca, odgovor, verujem, mora glasiti da ih deca, sem iz sentimentalnih i konvencionalnih razloga, privlače upravo tim svojstvom spontanosti. Ono ostavlja dubok utisak na svakog ko i sam nije sasvim mrtav  da to svojstvo ne bi mogao da opazi.

U stvari, ništa nije privlačnije ni ubedljivije od spontanosti, bilo da se nađe u deteta, umetnika ili u onih pojedinaca koji se ne mogu ovako grupisati prema dobu starosti ili zanimanju. Mi većinom možemo da zapazimo bar trenutke vlastite spontanosti, koji su u isti mah i trenuci istinske sreće. Bilo da je to novo i spontano opažanje nekog pejzaža ili otkrivanje neke istine do koje smo došli vlastitim mišljenjem, ili neko čulno zadovoljstvo koje nije ukalupljeno, ili naviranje ljubavi prema drugoj osobi — u tim trenucima svi znamo šta je spontani čin i možemo donekle da zamislimo kako bi izgledao ljudski život kad se ti doživljaji ne bi tako retko javljali i toliko zapostavljali.

Zašto spontana aktivnost rešava problem slobode? Rekli smo da negativna sloboda po sebi pravi od pojedinca izdvojeno biće, čiji je odnos prema svetu dalek i nepoverljiv, a čije je lično ja slabo i neprestano ugroženo. Spontana aktivnost je jedan način na koji čovek može da savlada strah od usamljenosti ne žrtvujući pri tom integritet svog ličnog ja; j r se u spontanom ostvarivanju svog ličnog ja čovek nanovo sjedinjuje sa svetom — sa čovekom, prirodom i sa samim sobom. Ljubav je glavna sastavnica takve spontanosti; ne ljubav kao iščezavanje ličnog ja u drugoj osobi, niti ljubav kao posedovanje druge osobe, već ljubav kao spontano potvrđivanje drugih, kao sjedinjavanje pojedinca sa drugima na osnovu očuvanja pojedinačnog ja. Dinamično svojstvo ljubavi leži upravo u ovoj polarnosti: ljubav potiče iz potrebe da se savlada podvojenost i dovodi do jedinstva — pa ipak se individualnost ne otklanja.

Druga sastavnica je rad; ne rad kao prinudna aktivnost radi izbegavanja usamljenosti, niti rad kao odnos prema prirodi, koji je delimično gospodarenje njome a delimično obožavanje proizvoda ljudskih ruku i robovanje njima, već rad kao stvaranje, pri kome se čovek sjedinjuje s prirodom u stvaralačkom činu. što važi za ljubav i za rad, važi i za svaku spontanu radnju, bila ona ostvarivanje čulnog zadovoljstva ili sudelovanje u političkom životu zajednice. Ona potvrđuje individualnost ličnog ja, a u isto vreme ga sjedinjuje s čovekom i prirodom.

Osnovna dihotomija svojstvena slobodi — rođenje individualnosti i patnja zbog usamljenosti — razrešava se, na višem stupnju, čovekovom spontanom radnjom. Pri svakoj spontanoj aktivnosti pojedinac prihvata svet. Ne samo što njegovo pojedinačno ja ostaje netaknuto ; ono postaje jače i čvršće. Jer lično ja je onoliko snažno koliko je aktivno. Ne stiče se istinska snaga posedovanjem kao takvim, bilo to posedovanje materijalnih dobara ili mentalnih svojstava kao što su emocije ili misli. Snaga se, takođe , ne stiče korišćenjem predmet a i manipulisanjem njima; ono što koristimo ne pripada nama prosto zato što ga koristimo. Nama pripada samo ono za šta nas istinski vezuje naša stvaralačka aktivnost, bilo to osoba ili predmet.

Samo ona svojstva koja proishode iz naše spontane aktivnosti daju snagu ličnom ja i tako uobličuju osnovu njegova integriteta. Nesposobnost za spontano delanje, za izražavanje onoga što odista osećamo i mislimo i nužnost — koja iz te nesposobnosti proizlazi — da sebi i drugima prikažemo pseudolično ja, jesu koreni osećanja inferiornosti i slabosti. Bili mi toga svesni ili ne, ničega se ne stidimo više nego činjenice što mi nismo mi, i ništa nas ne pravi ponosnijima i srećnijima no kad mislimo, osećamo i kazujemo ono što je naše. To u suštini znači da je važna aktivnost kao takva, da je va­žan proces, a ne rezultat. U našoj kulturi naglasak je upravo na obrnutom . Mi proizvodimo ne radi konkretnog zadovoljenja već u apstraktnu svrhu prodaje robe ; osećamo da kupovanjem možemo doći do svega materijalnoga i nematerijalnoga i tako prisvajamo stvari bez ikakvog ličnog stvaralačkog napora . Isto tako, smatramo naša lična svojstva i rezultat naših napora robom koja se može prodati za novac, ugled i moć . Tako naglasak prelazi sa zadovoljenja stvaralačke aktivnosti na vrednost gotovog proizvoda. Time čovek propušta jedino zadovoljenje koje mu može pružiti stvarnu sreću — doživljaj aktivnosti u datom trenutku — pa juri za utvarom koja ga razočarava čim poveruje da ju je uhvatio — za varljivom srećom koja se naziva uspehom.

Ako pojedinac spontanom aktivnošću ostvari svoje lično ja, te tako dođe u vezu sa svetom, on više nije izdvojeni atom ; on i svet postaju deo jedne strukturalizovane celine; on ima svoje zakonito mesto, a time nestaje njegova sumnja u sebe i u značenje života. Ta sumnja je potekla iz njegove podvojenosti i iz ometanja života; sumnje nestaje kad on bude u stanju da živi spontano, a ne prinudno ni automatski. On je svestan sebe kao pojedinca koji je aktivan i koji stvara, te shvata da život ima samo jedno značenje: sam čin življenja.”

 

tekst nema veze sa poligamijom, to je samo foluška bila 😀

Jednom sam nešto piso o tome kako se insan fino osjeća na zemlji , sa zemljom i sve to.

Opet kontam o tome, kako ovih dana sijem kopam i to.

Čovjek je i sam stvoren od zemlje, od njene biti, kako se kaže u ajetu, a ta bit su dakle hemijski elementi u nama, koji su i u zemlji također, a i kad nam nedostaju ili se poremete u organizmu, razboljevamo se, a nadoknađujemo i liječimo unošenjem tih elemenata u tijelo, bilo hranom ili lijekovima…opet se dakle spajamo sa zemljom, prirodom.

Kad je čovjek u tom kontaktu, neposrednom, nije zato ni čudo što se osjeća smireno, što osjeća da mu se pune baterije.

Tako da čovjeka možemo porediti sa zemljom….mnoge “prirodne” zakonitosti tj. zakoni u prirodi koje je Stvoritelj postavio, podjednako vrijede i za zemlju a i za čovjeka..npr. prošli put sam spominjo korov kako se lahko i brzo prima i raste, baš kao i loše i negatovne stvari kod čovjeka, dok za nešto dobro treba truda da taj plod bude kako treba.

Zato i Poslanik a.s. poredi ljude i njihove karaktere sa vrstama zemlje pa kaže:

“Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.” (Muttefekun alejhi)

 

Ljudska djela čine život, ne samo čovjek kao biće. Čovjek može biti živ, ali statičan i ta njegova statičnost ne čini život!

Život dakle čine djela i kacije, oni su ti koji tvore društvene odnose i procese i daju živost i smisao postojanju, a ne samo biološko egzistiranje insana.

Zbog toga Allah dž.š i poredi život sa biljem zemaljskim.

“Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka….” (Junus 24)

Jer je bilje ono što niče iz zemlje. Odnosno, čovjek koji je od zemlje tj. zemlja, daje plodove , tj. iz njegove nutrine kreće akcija i dobijamo plodove. kakvi će biti, ovisi i od same zemlje, ali i od toga kako se prema njoj odnosimo.

 

Zanimljivo je i to kako je Allah s.v.t. učinio da je zemlja većinom ZELENA, a poznato je da kažu ti neki naučnici da zelena boja opušta i daje smiraj kada se gleda u nju.

I vidi sad, insan je napustio ili napušta to zelenilo, prirodni dar i smiraj od Allaha, a pravi sebi sivilo u kom životari.

Sivilo i doslovno, od betona i asfalta, ali i duhovno….od reda, napravio je insan nered.

„Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse jedan dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili“.

(Ar-Rum, 41)….ta kazna može biti i ta otuđenost od prirodnog poretka i mira koja se manifestuje kroz duševni nemir, depresivna stanja, gubitak identiteta, poremećaj vrijednosti itd….

odužio sam…..ev još malo sličica sa hacijende…

 

Poraženi smo! Možda nismo još izgubili rat, ali nekoliko bitaka jesmo sigurno.

 

Jedne od tih izgubljenih su i ove.

Pričam neku noć sa čovjekom, starijim, ahbabom mi, i veli…imam nekoliko njiva tamo u selu, al neće niko da ih obrađuje, čak ni onu zadnju što je (neki ) kosio, neće ni on više.- Veli mi još kako u tom njegovom selu imaju samo DVIJE krave. Kako u prodavnici u selu, gazda prodavnice ne može napripremat jaja i hljeba!! …..dakle hjeba iz pekare i jaja onih što se nabavljaju jel…a to znači da niko haman u selu ne drži kokoške, a niti se više kuha domaći hljeb!

 

Meni fakat dođe da zaplačem nad ovim stvarima…i huja me uzme i tuga, bijes neki ..pa onda osjećaj poraza…

 

Druga bitke koju smo izgubili , a vezana je opet za sela, je ta da haman nema sela da u njemu nema kladionica i da se kocka svako živ, i djeca i žene i staro i mlado.

Veli jedan komadant bivši, kako u njegovom selu, svaki mjesec preko kladionice ode 40 000 KM , a dobitaka tj. ulaska u selo oko 6 000 !!!!

Prvi put veli nakon rata, pojavile se krađe po selu. Krade se svašta..svaki dan nekom nešto u sleu nestane. Dok nije bilo kladionica nije bilo ni krađa veli.

 

Plače mi se i nad ovim i huja me fata.

I fata me svaku put huja kada vidim da neko iz ovih ili onih razloga promoviše ili brani bilo kakvo društveno zlo i opačinu, bilo da je to alkoholizm kroz čašicu-dvije dnevno, bilo da je to pederizam, bilo da su kladionice ( mito i korupciju i dr. nema potrebe spominjati), bilo da je razvrat i kurvaluk itd…a sve to pod plaštom ko fol nekog napretka i ciciliziranosti demokratije i liberalizmai govana palaca da ne kažem čega još.

 

Pa ljudi moji, stvarno lažemo/te sami sebe…svima nama je jasno, čak i onima koji brane ove opačine, duboko u njima, kada sami sa sobom razgovaraju da su to sve ZLA i da zbog svih tih zala ljudski život je težak…zbog toga ljudi pate..pa jel može onda neko ko je normalan, ko se poziva na neki intelekt, ko se poziva na neku , ko fol, čistoću srca i ljubav prema životu…stati i promovisati, a kamo li činiti sva ta zla i opačine!?

Ne može! Ako to čini, ili laže sebe ili laže nas i svijet oko sebe!

 

U oba slučaja je lažov!

 

”Reci: ‘Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno (ono što je zlo i ono što je dobro) makar što te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli.” (El-Maide, 100.)

 

”Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?” (‘ Sad, 28)

 

Zato ba, dete živi bili, malo se ošamarite, dođite sebi, proovišite dobro a ne zlo, bilo koliko da je malehno po vama

“Ako površno posmatramo , čini na m se da se ljudi prilično dobro snalaze u ekonomskom i društvenom životu; ipak, opasno bi bilo prevideti da se duboko ispod te utešne spoljašnosti krije nesreća. Ako život, zato što se ne proživljava, izgubi svoje značenje, čovek pada u očajanje. Ljudi ne umiru mirno od fizičke gladi; oni ne umiru mirno ni od psihičke gladi. ”
E.Fromm

 

I zaista, ovaj me Frommov citat podsjetio na jednu vrstu ljudi, koji žive kao ptice u zlatnim kavezima.

Bez obzira na radost i ljepotu koju nose u sebi i bez obzira na zlato kojim su okružene, u kom obitavaju, bez obzira što ih se opskrbljuje najboljom hranom…oni su ipak u zatvoru, koji je više opet psihičke nego fizičke prirode, iako je i fizičke.

 

U ovo sam se uvjerio i nedavno i razgovoru sa jednom osobom. Iako im mnogi zavide na dunjalučkom uspjehu, ta osoba u sebi ipak osjeća taj psihički teret tog života, osjeća se kao ptica u zlatnom kavezu kojoj ne daju da leti.

Možda bi trebala naći sreću u tome da usrećuje druge svojom pjesmom, ne znam, možda ni svi nismo isti ….ustvari šta ja pričam…nismo svi isti! 😀

 

Ugl. to je poenta posta, da srećan život ne treba tražiti i ne može se ni naći u materijalnom, nego u duhovnom.

 

Jednom sam napisao, i evo ponavljam…zaista….da na ovome svijetu nema zikra ( spominjanja Uzvišenog na sve načine) , a onda i da nema dragih nam ljudi, čije nas društvo čini veselim, sretnim i ispunjenim, sa  kojima se osjećamo živima..sa kojima život dobija to neko značenje…..ništa od ovoga svijeta ne bi čovjek ni imao….

 

Živite a ne životarite! 😉

Imam dakle moralnu dilemu.

Naime, ko se sjeća (a ko ne sjeća evo linka nek se podsjeti) , moje priče zašto sam prestao kupovati kifle…eh sad…nije tog bilo već neko vrijeme, jes mu mali dolazio.

Ali nedavno se i on opet počeo pojavljivati i prodavati.

Vidim, neki koje poznajem kupuju kod njega, meni naravno ne pada napamet….ali ne znam sad, da li tim prijateljima i prijateljicama, kažem da ne kupuju kod njea ili da šutim!? :/

 

Ok, nako…moguće je da se i promjenio….ja lično sumnjam…možda mu je to i jedini izvor prihoda…ne znam ….

 

Ugl. mučim se et’ oko toga ovih dana…..nije da ne mogu spavat i to…al kad god ga vidim, to mi na umu..a nekad i vako kod kuće

Sve mogu razumit, dakle sve …haman ……, al da “vehabije” drže lijepo ispeglane i lijepo složene zastave Irana….nove!? …e to ne mogu da razumijem 😀

 

Ko se i koliko trun jedan razumije u sve te stvari, odnose , zna kolika je to glupost i da je to nešto  NE MO GU ĆE !

 

Plačem , ali suza nema :’D

 

Prije je moguće ono “krme u Teheranu” nego Iranska zastava u “vOhabita”.

xD

 

 

Srbi opet po BiH vrše progone, teroriziranje Bošnjaka – muslimana.

Pravo da vam kažem, to je meni normalno stanje, jer od njih drugo i ne očekujem. Ko očekuje od njih nekakvo civilizacijsko ponašanje prema ostalim narodima sa kojima žive, taj je po meni malo mahnit.

Sve je to dakle defaultno stanje i nije iznenađujuće…vjerovatno uvertira za nova klanja, progone, slivanja i pljačke muslimana balkana.

Očekujem da se to možda proširi i na teritorij FBiH.

 

Problem smo mi i naša reakcija na to.

Dok jedni se snebivaju i dozivaju nekakve političare bošnjačke (neki i Omera r.a.) , što je vjerovatno neka alien vrsta ili neka izumrla , ugl. ne postoji danas, drugi samo nariču ko babe narikače….jedni se ubiše u svom mazohizmu i postaju po fb-ku povazdan vijesti o terorisanju bošnjaka, a sve vidiš da je to iz neke želje da nas (muslimane) neko žali i sažali se, pa kaže kao …jaooo baš ste vi fini muslimani ovi srbi su stvarano zločasti hm hm ccc …..jedni opet samo traže krvice od IZ i reisa do političara, novinara itd.

 

Krvi smo , naavno samo MI , prije svega mislim na vjernike…ko nam je kriv pa nemamo mi naše akademike koji bi javnost upoznavali sa “problemom vehabija” umjesto tamo neki orjentalisti bošnjakog imena koji poziva na ISTREBLJENJE….. Il što nismo mi sada u poziciji ministara i premijera pa da mi držimo policiju u rukama a ne četnici itd. Sve se to moglo da se radilo drugačije, da se nije aktivnost svodila na djeljenje letaka i pravljenje akika i milijardu puta održanih dersova o abdestu, a nijedan o načinu učešća u vlasti ali afirmativno….i općenito tog problema međ vjerničkom populacijom i odnosu prema društvenom aktivizmu i pravljenju države.

 

Ali ja sam optimista 🙂 ..jer kako rekoh ovo je sve normalno stanje…to je zapravo Allahov zakon na Zemlji – sunnetullahi.

 

Ne tako davno mlade muslimane su progonili komunisti, ubijali ih, zatvarali, šikanirali na razne načine, pa su kasnije ti mladi muslimani kroz politiku došla na vlast Allahovom voljom.

Isto tako su i ti komunisti ranije bili proganjani od vlasti Kraljevine Jugoslavije i fašističkih režima, pa su poslije toga došli na vlast.

Sjetimo se npr. mnogo ranije da su i Benu Israil bili terorisani i proganjani od strane faraona i egipatskog “nebeskog”naroda , pa su na kraju bili spašeni i oni su dobili vlast na zemlji.

A nakon toga npr. prvi muslimani su bili terorisani , ubijani i progonjeni od strane mnogobožaca, pa im je ALlah nakon toga dao vlast.

 

Dakle , predviđam u skorijoj budućnosti, da će oni koje nazivaju pogrdno “vehabijama” , a koje progoni danas “nebeski narod” a i lizguze “nebeskog naroda” iz reda balijskog naroda,  doći na vlast 😀

 

Al ozb. ….a raja nek se ne boji ba, nego nek se druži sa tim ljudima, neka ih upozna.

Problem je što ljudi sve te vjernike svrstavaju u isti koš, pa one totalno radikalne grupe npr. haridžijske, nazivaju “vehabijama” , kao i npr. mene ili bilo kojeg drugog a koji sa ovim prvima nisu baš u fazi, nego su oni jedni drugima možda i najveći protivnici.

Ja znam da bi ove haridžije, a to su vam oni dole ISISovci, kad bi došli na vlast, prije ubili mene, nego npr. dodika (malo je namjerno)

 

Dakle treba se malo više obrazovati a ne prepustiti konformizmu, posebno ovi koji se smatraju naprednim i učenim, modernim europljanima u odnosu na nas zaostale vjernike iz srenjeg vijeka 😀

 

et’ to

Prije nekih teških tema, a pročito sam sve od danas ove, mrsko mi nešto komentarisat..šta ću kad su svi pametni nešto, šta se ja imam petljat tu 😀 ..nego , naumpade mi opet onaj što hoće presadtit glOvu na tuđe tijelo.

 

Vele, neče oni njemu spajat sve te živce, to je nemoguće, nego će namazat nekakvom masom, koja dođe kao ljepilo, , dakle namazaće tu moždinu na toj njegovoj glavi i vamo na ovom drugom tijelu i onda to zaljepit i nadat se da će valjda se onda ti živci pospajat kako treba.

 

Ovi drugi naučnici vele, de ba, more mu se svašta desit..npr. da ne mogne disat. jer možda mu se ne spoje ti nervi iz glave koji šalju impulse mišićima i plućima i tako da ne mogne disat….haj to inekako..ne mogne disat, umrće i gotovo…al pazi ovo sad..

 

Mogu mu se neki ti nervi i ne spojit a neki se možda mogu i pogrešno spojit!!! :O

 

Zamisli sad , dakle hipotetički, a odrasli smo, nemoj se snebivat, jer sve je moguće..da se npr. spoje iz glave ti neki živci sa nekim vamo drugima, pa npr. da kada bude , tj. kad bude trebo imati erekciju, da mu se digne npr. ruka. Il obratno, kad bude htio dignuti ruku, npr. desnu, da mu se digne “nešto” drugo!

To bi stvarno bila neugodna situacija ba.

Zamisli, a nismo djeca, da umjesto jutarnje erekcije, njemu se digne noga u zrak, i salije mu se krv iz noge i onda mu utrne noga i odumre , pa mu je onda moradnu amputirat skroz!

 

Gluho bilo i ćoravo…et’ to su samo neki mogući scenariji, možda vi imate i neke drastičnije?!

Pratim, ponekad, ali izbjegavam što više, raznorazne rasprave po ovim medijima između BRAĆE a i sestara, muslimana.

Nema dakle teme a da se ne krene u raspravu, pa i na svađu na kraju.

Niko neće i nemože da otrpi, ako mu neko nešto kaže.

Svako MORA da na svaku odgovori i da njegova bude ZADNJA…nemoj slučajno da ko prešuti neku uvredu ili da ono, ironično ili cinično na uvredu odgovori kao u folu , neču ja ništa tebi reč jer ti si tako i takva a ja nisam, a i  time zaprvo isto tako vrijeđa tog drugog.

 

Tako mi naumpade to, dok sam učio ovaj ajet i pomisli…vidi, subhanallah, kako Jusuf a.s. reaguje, odnosno NE REAGUJE , na očite laži i potvore, a mogao je, bio je u poziciji da se postavi nad braćom svojom, da im saspe sve u lice, da ih nazove lažovima, smutljivcima..imao je pravo na to…ali jok burazere…on, a sve da bi sačuvao tu bratsku ljubav, prešuti, iako je u sebi pomislio …nije dopustio da to iz njega izađe…otrpio je:

 

” “Ako je on ukrao”- rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. “Vi ste u gorem položaju” – pomisli u sebi – Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.” ( Jusuf , 77)

 

Otrpimo i mi bolan nekad, prvo na sebe mislim, kad ti ko šta kaže jer postoje i veće vrednote koje treba očuvati…zajedništvo i bratska ljubav…

 

et’ to mi naumpade

Znam da je još rano, i da nije vrijeme za priču o djedu mrazu, niti polemiku o njemu..za ili protiv.

Ja sam protiv, samo et usput da kažem, kad već govorim o tome.

Nego gledo neke slike i naletim na ovu.

 

I sine mi! Znao sam vazda da vučem neke traume iz djteinjstva, a kad sam sliku vidio, odma mi je sinulo i bilo jasno.

 

Ujedno, prilažem ovu sliku kao dokaz i argument za negacijsku ekipu.

 

….ne znam odakle da krenem, svašta mi se smotalo po glOvi…..’vako dakle….

Islam je vjera sredine, srednjeg puta, u svemu. Dakle Islam pomiruje sve elemente svijeta i života.

Obožavanje, odnosno robovanje Allahu dž.š., znači da je čovjek oslobođen od robovanja bilo čemu drugome…od svog ega, mišljenja, ideja, ljudi, materije itd. itd…

Tim robovanjem samo Allahu dž.š. , čovjek je zapravo slobodan, odnosno posjeduje svoju individualnost, a tom slobodom postiže i pomirenost sa svijetom oko sebe, kao i pomirenost unutar sebe. Postiže balans, intelektualni i emocionalni.

Zbog te pomirenosti, čovjek na svim poljima doživljava uspjeh i napredak, kako lični, tako i društveni.

Prve generacije muslimana su ispravno sve ovo shvatale i primjenjivale, i zbog toga su i zabilježile neviđen civilizacijski uspjeh i napredak, na svim poljima.

 

Sada se pitam, kako to da su današnji muslimani, ali ne mislim sad općenito (mada se može i općenito gledati), nego na one koje drugi doživljavaju kao nekakve reprezente islama, i to uglavnom neopravdano, a sve samo zbog njihovog spoljašnjeg manifestovanja islama i žestoke i fanatične forme i rječitosti, a koji su danas sljedbenici najradikalnijih i najekstremnijih grupa među muslimanima, kako ti muslimani zapravo ne ostvaruju nikakav napredak, niti na jednom civilizacijskom polju, nego naprotiv, uništavaju i ono civilizacijskih tekovina koje su izgrađivane stoljećima prije njih?!

Ovaj problem se isto tako može posmatrati i na mikro planu, i kod ne baš tako eksremnih pojedinaca , širom dunjaluka.

 

Jedan od uzroka toga je možda i sljedeći.

Vidmo da su ti ljudi uglavnom previše odani formi, čak je njihov doživljaj islama čisti formalizam. Uzrok tome je to što su se oni okrenuli isuviše razumu. Odnosno, razumom pokušavaju da kontrolišu emotivnu stranu ličnosti, i sve ostale duhovne manifestacije ljudskog karaktera.

Prevelikom kotrolom tih psihičkih, duhovnih elemenata, ugušili su ne samo emotivnu stranu ličnosti, nego i intelektualnu stranu, izgubili su kreativnost i mogućnost inoviranja i time prouzrokovali i svoj drušveni pad i zaostalost.

Razum, koji bi trebao da bude aktivan i kreativan, da donosi nove ideje i napredak, je postao rob čuvanja strasti i emocija. Tako se i sam, od njihovog gospodara, pretvorio u roba i time postao nesposoban za spontano i slobodno djelovanje.

Oni pokušavaju stvoriti bezgrešnog čovjeka i društvo, što je nemoguće,  i svu energiju usmjeravaju u tom pravcu, što je utopija.

Strast se može obuzdati ne samo razumom, nego i emocijom. Npr. ljubav prema Allahu dž.š., može obuzdati seksualnu strast i spriječiti čovjeka da počini grijeh (mogu i neke druge vrste ljubavi). Ali ovi ne pridaju ovoj dimenziji ličnosti i njenom razvoju toliko pažnje, njima je bitniji razumski, formalni aspekt.

 

Jer , iako su misaoni procesi razumski, oni nisu samo njegov rezultat. Oni su rezultat cjelokupnog čovjekovog karaktera. Prevelikom kontrolom te psihičke dimenzije, ili duhovne, gušimo automatski i taj intelektualni dio.

Zbog toga ovi o kojima govorim ne uspjevaju.

To ujedno znači i to da je njihovo predavanje , odnosno pokoravanje i robovanje samo Bogu, zapravo uveliko krnjavo, i da su oni robovi nečeg drugog…u protivnom, doživjeli bi uspjeh kao i prve generacije.

Njihova krnjava pokornost ih nije dovela u balans i pomirenje ni sa samim sobom na individualnom nivou a ni sa svijetom i prirodom.

To sve znači da treba se odgajati, u Islamu, ali u paketu tj. kao kompletna ličnost, ne zapostavljati ni jedan aspekt, u protivnom imaćemo krnjavost a time i devijacije…

 

“O vjernici, uđite u islam u potpunosti…” (Bekara, 208)

 

Zamisli scenu ‘vaku.

Ti se nalaziš sa jedne strane stakla u sobi a u drugoj sobi prekoputa tog stakla tebi najdraža osoba.

Staklo je ono izolirajuće neko, ne čuje se kroza njeg ništa, ali se vidi.

Ta tebi , najvažnija i najdraža osoba je pod pritiskom ispitivača, koji joj postavlja neko pitanje za koje ta osoba nije sigurna u odgovor.

Ti znaš šta ispitivač pita a znaš i odgovor.

Dereš se iz sveg glasa i praviš grimase, urlaš, pokušavaš da što jasnije izgovoriš tu jednu riječ odgovora, kako bi ta tebi najdraža osoba mogla barem sa usana da ti pročita odgovor i tako se spasi, jer od ispravnog odgovora ovisi njena budučnost!

Ne prestaješ da se znojiš dok se dereš…hvataš se za kose i čupaš ih šakama….pritišćeš dlanovima obraze iskolačenih očiju i širom razjapljenih usta dok ta osoba uzima dah da izgovori odgovor, za koji nisi siguran da li će ga dati!

 

Najednom, osoba odgovara , i ti vidiš, osjetiš da je dala pravi odgovor i ti…

Najednom osjetiš olakšanje i toliku smirenost nakon te napetosti …nakon išćekivanja odgovora i truda koji si i sa uložio i nade u koju si imao.

Smiren si…lagani osmjeh zadovoljstva i sreće ti je na licu. 🙂

 

E! Tako i srca naša, neumorno nas, a kako sam i pisao, podsjećaju na Stvoritelja, dozivaju Njegovo ime a kako bi i mi čuli Neumorno i neprestano…

Allah Allah Allah ….

Onog momenta kada nas čuju i osjete da smo Ga i mi dozvali …..ona se smire 🙂

Insan, tj. čovjek, od arapskog glagola nesije – zaboraviti , a što bi značilo insan- zaboravko, ne samo da je zaboravio na Njega, srce Ga nije zaboravilo. I kada se insan i sjeti, on opet vremenom počinje da zaboravlja…ali srce ne, ono i dalje, dok je zaboravko živ, nastavlja da opominje.

Dajmo srcima malo smiraja, jer su toliko neumorna, a radi nas….

Allah…

“a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Rad , 28)

 

😉

…šetnja. Nako, kiša i to, al izlazilo mi se…odem i nako…pada kišica, al nije hladno…đeću kuću…odo na stari grad, reko popit kahvu…

….ja gore, kad ne radi kahvana….

krenem nazad…

svratim u gornju čaršiju, vidim neke nene sjede i ližu sladoled…haj reko nekame tudena..

ev čitam fromma otad haman vazdan…još malo i ode malo na havu, a ev’ , nakon kiše , sunce sine što vele

 

Postoji nešto u kvantnoj fizici, što se naziva “kvantna zamršenost” .

Ukratko, radi se o tome da kada se elementi koji su stvoreni zajedno čak i fizički razdvoje na beskrajnu udaljenost, oni se i dalje ponašaju kao da su dijelovi jedne cjeline. Ono što se dešava jednom elementu, to se dešava i drugom.

Ako uzmemo da su sve stvari, i žive i mrtve,  stvorene od jedne cjeline , one koja je eksplodirala prilikom Big Banga, a onda daljnjim procesom od te pramaterije formirali se i svi ostali elementi u Univerzumu, pa i ovi koji tvore naša tijela, ..dakle zbog radi te povezanosti istom pramaterijom…cijeli Svemir je zapravo u konekciji, sve utiče na sve i svakoga. Tako naše misli, riječi, djela i ponašanje utiče na okolinu, ne samo na ljude nego i prirodu pa i na cijeli Svemir.

Ovaj video objašnjava to prosto i ukratko:

 

Eh sad…tu povezanost, koju imaju materije stvorene u jednoj cjelini, imamo i u slučaju npr. jednojajčanih blizanaca. Gdje se oplodnjom JEDNE jajne ćelije JEDNIM spermijem, formiraju kasnije u procesu diobe ćelija , dva posebna bića.

Nije potrebno sada da navodim sve slučajeve o kojima smo svi čuli ili čitali, kada se dva jednojajčana blizanca koja su i hiljadama kilometara daleko, u isto vrijeme razbole, u isto vrijeme imaju glavobolje ili trenutke radosti, sanjaju isti san i sl.

Sve ovo je dokaz i ovog pređašnjeg, da ono što je stvoreno od jednog (u ovom slučaju jedne jajne ćelije i jednog spermija) , ostaje povezano na tom duhovnom planu, koji je još uvijek neobjašnjiv a koji se manifestuje i fizički.

 

Sljedeći primjer takve povezanosti, jeste povezanost zaljubljenih, ili bolje rečeno ne nužno zaljubljenih,ali onih koje nazivamo “srodnim dušama” na ovome svijetu, koje se iskreno zavole , bilo kojom vrstom ljubavi. Nije to nužno povzanost i bliskost između muškarca i žene, niti je nužno ta vrsta ljubavi. Tu povezanost mogu imati i osobe istoga spola a sve u formi izuzetne prijateljske bliskosti i povezanosti. To ide dotle da bliske osobe čak osjećaju isto, misle isto, pa i govore iste riječi.

Ibn Kajjim u “Uvođenju zaljubljenih u vrt ljubavi” veli sljedeće:

“Podudaranje stanja izmedju zaljubljenog i osobe koju voli

“Jedan od dokaza postojanja ljubavi jeste i podudaranje stanja izmedju zaljubljenog i osobe koju voli.Ti se desava posebno ako se radi o ljubavi kojoj je uzrok podudarnost u osobinama.Cesto se desi da se onaj koji voli razboli kad i njegova voljena osoba,postupa kao i ona,ali jedno od njih ne zna o stanju drugog.Desi se da voljena osoba izgovori rijeci koje potpuno,u istom obliku izgovori i onaj koji je voli. 

Poslušaj odgovor Allahovog Poslanika s.a.v.s. Omeru ibn El- Hattabu r.a. Kad mu je Omer r.a. rekao na dan Hudejbije : “Zar mi nismo na istini, a nas neprijatelj u zabludi?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori mu: “Svakako da jesmo” Omer, r.a., zatim rece: “Pa zasto onda da ponizavamo nasu vjeru?”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: “Ja sam uistinu Allahov Poslanik i On ce me sigurno pomoci, i ja Mu necu nepokoran biti.” Omer, r.a., upita: “Zar nam nisi obecao da cemo posjetiti Kabu i da cemo tavafiti oko nje?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: “Jesam li ti obecao da ces to uraditi ove godine?” Omer, r.a., odgovori: “Ne.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece mu: “Ti ces sigumo posjetiti Kabu i tavafit ces oko nje.”

Omer, r.a., zatim ode kod Ebu Bekra, r.a., pa ga upita: “Ebu Bekre, zar mi nismo na istini, a nas neprijatelj u zabludi?” Ebu Bekr, r.a., odgovori mu: “Svakako da jesmo.” Omer, r.a., ponovo ga upita: “Pa zasto onda da ponizavamo nasu vjeru? I zasto da se vracamo, a Allah, dz.s., jos nije presudio izmedu nas i nasih neprijatelja?”

Ebu Bekr, r.a., rece mu: “On je zaista Allahov Poslanik, On ce  ga sigurno pomoci, i Allahov Poslanik Mu nece nepokoran biti.” Omer; r.a., upita: “Allah nam je obecao da cemo posjetiti Kabu i da cemo tavafiti oko nje, Ebu Bekr, r.a., upita ga: “Je li ti obecao da ces to uciniti bas ove godine?” Omer, r.a., odgovori: “Nije” Ebu Bekr, r.a., rece mu: “Ti ces sigurno posjetiti Kabu i tavafit ces oko nje.”

Vidimo da je Ebu Bekr, r.a., odgovorio je potpuno na isti nacin kao i Allahov poslanik, s.a.v.s., bez ikakvih izmjena. To je ta podudarnost između voljene osobe i onog koji voli. Ovo predanje biljezii se u Buharijevom Sahihu.

U nekim bitkama desavalo se da Omer, r.a., prvo dođe kod Ebu Bekra, r.a., postavi mu neko pitanje, a zatim ode kod AIlahovog Poslanika, s.a.v.s., postavi mu isto pitanje, i on mu odgovori na isti nacin….Ono sto zelimo na ovom mjestu istaknuti jeste to da se moze desiti podudarnost stanja izmedu onoga ko voli i voljene osobe…..”

 

Ova podudarnost između ljudi i njihova bliskost je produkt bliskosti duša.

Iako sam pokušavao , nisam našao (ako ko ima neka stavi u komentar pliiiz 🙂 ), a slušao sam na mnogo predavanja, da duše koje su prilikom stvaranja bile blizu jedna druge u tom momentu, su one koje su bliske na dunjaluku ako se sretnu. Kada se bliske duše sretnu, omirišu se , i ako se prepoznaju postanu bliske, kako navodi Ibn Kajjim r.h. i drugi. Otuda i njihova podudarnost u svim navedenim stanjima, jer su pri stvaranju bile blizu u toj pracjelini.

 

Sve ove identičnosti i podložnosti istovjetnim ponašanjima i zakonima, i u materijalnom i duhovnom svijetu, nivou, upućuju nas na to da je sve to stvoreno od Jednog , istog Stvoritelja, koji je uspostavio te zakonitosi u Univerzumu.

Pa neka je Uzvišen Stvoritelj, nema drugog osim Njega 🙂 <3

 

 

Neču pisat ništa….bar ne za jubilej ovaj 200ti. Pisaču dakle nešto.

 

 

Dakle, ko-va: ….Vele ovi kvantni fizičari, daaa, kad razložimo materiju na najsitnije njene dijelove, da onda vidimo da nema NIŠTA! Dakle, materija se sastoji od ničega.

Jedni od njih vele da je to ništa energija.

Imam Gazali , još davno reče nešto tako slično , pa veli : ” Materijalni svijet je nastao od duhovnog svijeta”

Što bi se moglo kasti da je sve stvoreno iz ničega. Ne samo u prapočetku nego i sada..ovo, što vidimo i gledamo, dakle i ja i ti, kad bi nas se razložilo, došlo bi se do ništa, ničega. Stvoreni smo i sad se sastojimo od ničeg, i po kvantnim fizičarima.

 

Meni se posebno u jednoj emisiji svidio govor jednog naučnika….al neam pojma mu ime, al nije ni Sagan ni Nil Tyson ni  Krauss …nebitno sad…uglavnom čovjek veli otprilike ovo :

“Kada razložimo materiju na najsitnije djelove, vidimo da ustvari nema ničega, praznina, zapravo, vidimo da je to samo jedna INFORMACIJA“

 

Kontam, koja bi to mogla biti informacija, mada sam u momentu znao svoj odgovor, al da se preispitam još rekoh…a ta informacije je :

-” da ta najsitnija čestica materije BUDE, da postoji, da biva.”

Dakle Neko je rekao ničemu, nepostojanju da BUDE nešto i ono BI nešto.

“I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Jasin, 82.)

 

Pa neka je Uzvišen Onaj koji stvara iz ničega , i mene i tebe i …..

On je Allah, Stvoritelj, Onaj koji iz ničega stvara (el-Bāri’)…

(Hašr, 24.)

Samo Jedan opstoji sam po sebi, a sve ostalo opstoji i postoji po Njemu. On je taj koji svojom milošću, moći i mudrošću daje i održava stvoreno, dok On sam nije ovisan ni o kome ni o čemu.

Kada ne bi bilo Njegove milosti, mudrosti i moći kojom daje i održava stvoreno, sve bi nestalo i propalo.

„To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.”(El-Enam, 102-103)

Nedavno, kad sam odlučio da malo okrešem voćke na ovom šurino-ženinom mi imanju , malo se edukujem po YT i internetu jel, kako to ide i šta se sječe i to sve..

I tako i uradim.

Ono što je zanimljivo ba, imaju te grane tzv. vodopije! Lahko ih je prepoznati. Rastu vertikalno i izgledaju mlado, svježe kore i zdrave. Kada ih porediš sa ostalim granama, samo bi rek’o insan – mašaallah , vidi dobre grane!

Zovu ih vodopije jer vuku u sebe vodu iz stabla.

Gledajući malo po komšiluku, vidim taj narod te grane bično ostavlja, jer svojim izgledom daju nadu i optimizam, da će drvo a onda i plod, posebno na tim granama,  biti dobar i zdrav..baš kao i te grane. Narod baš zadive svojim izgledom.

 

Ali, to je obmana bolan! Te grane su paraziti , štetočine na stablu!

Samo vuku vodu u sebe i zato i izgledaju tako vitalno, ali sve na uštrb onih rodnih grana. Zato i plod bude manjkav, bilo količinski bilo kvalitetom.

Te se grane trebaju sjeć’ !

Od njih nema nikakve fajde, naprotiv, samo šteta.

 

Kad bi sad to jedno stablo uporedili i uzeli kao jednu zajednicu, veću ili manju, ljudi, onda možemo te grane štetočine, vodopije, gledati kao neke ljude, ili manje grupe u široj zajednici, a koje svojom pojavom, govorom ili djelovanjem,  izazivaju divljenje i pažnju. Neznalice ih uzimaju kao nosioce onoga što treba da dade, zdrav društveni plod.

Ali od takvih, kao i od vodopija, nema ploda. A zbog njihovog štetnog djelovanja i opstrukcija, ni oni plodovi koje ostali pojedinci i društvo daju , nisu kvalitetni kako bi mogli i trebali biti.

Ako je takvih mnogo, društvo izgleda baš kao drvo sa slike.

Lahko nam je za grane…njih samo cap carap i o’sječemo ih….a šta sa ljudima!?

Nečemo ih siječi, bukvalno, ali ih treba siječi na način da ih se , kao prvo, obilježi, ukaže na njih, a onda ih sasječi na način da im se onemogući štetan uticaj u društvu.

Svi imamo, u okviru naših mogučnosti tu obavezu, ako želimo bolje sutra.

 

“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (El- Bekare , 204-206)

 

 

 

U Kur’anu se govori o dvije osobe, koje su povezane sa egipatskom civilizacijom i njihovim vladarima. To su Jusuf a.s. ( Josip) sa svojom porodicom , i Musa a.s. ( Mojsije)

Moderna znanost, odnosno egiptologija , kaže da se titula „faraon“ pojavljuje tek za vrijeme Nove države i vladara Tutmozisa III , faraona iz XVIII dinastije, koje je vladao od XVI do sredine XV vijeka p.n.e.

Do tada, nazivi i titule za vladare Gornjeg i Donjeg Egipta su bile „ Nesut“ ili „ Nisut“ što bi otprilike značilo „ Vladar papirusa“ odnosno „ Biti“ , a što znači „ Vladar pčela“ ……

Dakle ovi bi nazivi pojednostavljeno značili Vladar.

Prema podacima kojima raspolažemo Jusuf a.s. je živio u vremeni između 1900 i 1800 . p.n.e.

A Musa a.s.  od 1520-e, do 1406 g.p.n.e.(ovo je najraniji datum, dok drugi ovore oko 1300-1200 g.p.n.e.)

Kada Kur’an govori o Jusufu a.s. , nikada ni na jednom mjestu, za vladara Egipta, ne kaže da je FARAON, nego koristi izraz Melik ( Vladar, kralj) ili Rabb ( Gospodar) …a što je u potpunosti u skladu sa naučnim, istorijskim, egiptološkim saznanjima.

Dok, kada se govori o Musau a.s. , tada se za vladara Egipta koristi izraz FARAON ( Firawn)

I ovo se također slaže sa naučnim saznanjima.

A šta je u Bibliji?

Post.12: 17-18

„Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. I faraon pozva Abrama pa reče..“

Iako je Abraham živio i prije Jusufa a.s. …dakle u vrijeme kada titule vladara nisu bile FARAON.

ili

Postanak 41:14 „Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.“

itd.

Dakle Biblija ne pravi ovu istorijsku razliku, i uvijek koristi naziv FARAON, što navodi za zaključak, da je ovo pisano od ljudi, koji nisu imali saznanja o ovim istorijskim detaljima, niti su bili nadahnuti Sveznajućim Duhom ( Bogom) ….bar što se tiče ovih citata.

 

O ovome se saznalo teka nakon što je dešifrovano davno zamrlo i izubljeno hijeroglafso pismo, koje nije bilo poznato ni u vrijeme Muhammeda a.s. a niti u vrijeme nastanka današnjih Biblijskih tekstova.

 

Logično se nameće zaključak da je o ovim detaljima Muhammed a.s. mogao biti obavješten samo od Onoga koji je obavješten i ima znanje o svemu.

 

A taj je Jedan. 🙂