Alkemichar

Razmišljam da prestanem trenirati.

Zadnjih dana imam osjećaj da gubim mišiće, a za to je krivac kortizol. Previše ga imam u sebi ovih zadnjih dana.

Zašto onda bezze trenirat?!

Al’ nije kriv kortizol.

Pravi krivac je oksitocin!

On me zaGrebe u životu, pa tako i sad.

Vidiš…možda bi trebao pronaći neki način da se kutarišem njega…zauvijek!

Jedna od najjačih scena iz Sire Poslanika a.s., mi je ona kada je Poslanik a.s. posjetio mezar svoje majke Amine.

Prenosioci vele da je Poslanik a.s. toliko plakao da mu je sva brada bila mokra od suza.

Ashabi r.a., vidjeviši Poslanika a.s. u tom plaču, počeše da plaču sa njim.

Druge prilike, kada je plakao a.s. javno, je bilo kada je umirala jedna od njegovih kćerki, umrjevši mu u naručju. Poslanik a.s. zaplaka jako.

Sluškinja Poslanika a.s., Ummi Ejmen se začudi i upita : “Da li si i prije plakao Poslaniče? Ja te ne vidjeh da plačeš”? , na što on a.s. odgovori: “Ovaj plač nije zabranjen. To je Allahova milost kojom On smekšava srca Svojih robova i u kojima stvara njime ljubav i samilost”…

Dakle…u pravu su kada kažu da muškarci ne plaču…oni obični…

Samo pravi muškarci plaču….

Jedan od ajeta u Kur'anu koji spada u one kontroverzne po značenju i oko kojega se ulema razišla u dva tabora, ah..oko čega se nije razišla….

Ajet sure Jusuf 23.  وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِۦ ۖ وَهَمَّ بِهَا لَوْلَآ أَن رَّءَا بُرْهَٰنَ رَبِّهِ

Većina uleme, kažu oko 55% , kaže da je nije poželio, ovi drugi akžu da jeste. Većina nikada nije bila dokaz u Islamu.

Ulema koja kaže da Jusuf a.s. nije poželo Zulejhu to argumentira obrnutom logikom. Prvo su skontali da je Jusuf a.s. poslanik i da je on superčovjek i da ne priliči moralu poslanika da ima tako niske požude posebno ne prema nekoj nemoralnoj ženskoj. Onda su to kroz ajet dokazivali tako što su rekli da ide tačka nakon što se kaže d aje ona njega poželila, a nastavak ide bez tačke.

Ulema koja kaže da je Jusuf a.s. poželio Zulejhu čita ajet kompletno i onda po tim pravilima arapskog, koje ja ne znam, ugl. jasno je po njima da se kaže da je i on osjetio požudu i strast za Zulejhom (ako se tako zvala), i ne vide nikakav problem u tome.

Prva ulema griješi u temeljima kada smatra poslanike as. nadljudima, superljudima, a oni su ljudi kao i mi, samo što su NAJBOLJI od nas. A kao ljudi imaju i sve ono kod sebe što ima i svaki čovjek, pa tako i želje, strasti.

A kud ćeš veće želje muškarcu nego za ženama!

To se i u ajetu kaže kad se navodi prva žudnja, baš žene: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene,…” (Ali Imran 14)

A i naš miljenik a.s. kaže da mu je od dunjalučkih stvari najdraže ..pogađate šta: žene.

Tako da nikakav problem nije, niti je nešto čudno da čovjek ima žudnju i želju za ženom…još u takvoj situaciji kad ti se nudi lijepa, zgodna, napaljena žena, a vi sami u sobi…ko bi odolio?! ..ja sumnjam , osim da mi se Allah ne smiluje, jedino bi odolili najbolji ljudi – poslanici a.s…

Jedino kada poslanike a.s. prihvatimo kao ljude kao što smo i mi, samo najbolje, možemo ih i prihvatiti kao uzore na ispravan način.

Jer kako d ami bude uzor supermen? ..nikako….jer u startu znam da nisam kao on niti je on kao ja i odmah znam da je ono što on čini, za mene nedostižno, a akda znam da je on “bešerun mislukum”, čovjek kao i vi, kako poslanika a.s. opisuje Kur'an, onda znam i to da mogu slijediti njegove postupke…

A što su ovi skočili da “brane” Jusufa a.s., čime zapravo čine i  učinili su medvjeđu uslugu islamu, pa zato jer je problematična riječ HEMM (هَمَّ) koja se spominje.

A taj HEMM je – najjači i posljednji nijjet, odluka, da se neko djelo izvrši, gdje između njega i samog izvršenja djela ne stoji ama baš ništa, nikakva prepreka, osim samog izvršenja. Dakle ne radi se o nekom bezazlenom razmišljanju, promišljanju, maštanju, kontanju i kalkulisanju da se učini djelo, nego je to najčvršča odluka da se samo djelo izvrši!

Zato su ovi skočili da kažu da je to nemoguće..e pa logično je i baš se uklapa u sve, da je moguće i da se zbilo, i da ga je na samom kraju, njegova bogobojaznost spriječila da izvrši to nedjelo. Tako da ispada da ova ulema indirektno kaže da je sama ta pomisao i odluka griješna, grijeh po sebi, a da poslanici ne čine grijehe. Iako i ta ista ulema, kao i ova druga se slažu da same želje, misli, maštanja, kalulisanja i ostalo, nije grijeh.

Grijeh je sami akt,čin, djelo, kojeg u slučaju Jusufa a.s. nije bilo. Zato je ova druga ulema sasvim cool u vezi toga i kažu, šta ima veze, jest poželio kako se i kaže u ajetu ali nije počinio grijeh, nije ništa uradio. tako da je čist od svega.

A to se slaže i sa hadisom Poslanika a.s. :

”Uzvišeni Allah odredio je šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću.

A ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” (Muttefekun alejhi)

Meni samo idu na živce ulema i daije koji sve to tako lijepo znaju i kažu, ali ti onda opet na kraju slože priču da ako samo i prismrdiš mislima, a kamo li nanijetiš nešto, da si haman najgori od gorih, ili najgorih…

Tako da nema sikirancije bolan, ako nam se u mislima javljaju svakakve budaleštine i šta ti ja znam..nema potrebe da na sebe tovarimo nekakve osjećaje krivice…kao što sam i rekao..srce je bolan “blentavo” u svašta se upetlja..a njegov Gospodar ga okreće kako On hoće …iz Njemu znatih razloga..

Na nama je da ne prelazimo granice djela, a misli, želje, maštanja, nisu granice, nego je to sam život našeg bića..život u životu..poseban svijet za koji možemo aBda imati i nagradu, a nikako kaznu…

et’ ne znam jesam li sve reko što sam htio…ako mi šta naumpane dodaću naknadno…a vjerovatno hoće, jer nemerem nikako kucat brzo kao što mi misli lete pa odlete i prelete u daleke daljine, dalekim ljudima…

ovo sam konto za jubilarni 500., al nek nisam, nek je baš 501.

 

Jestel ikada imali neki “ludi” osjećaj da se nečija dova za vas primila? O.o

Ono…odjednom PAF! U glavu..ili bolje rečeno u srce?

 

Oke…prošli post jest živa patetika…nije da nisam imao i prije takvih ili sličnih i nije ni da neću imati još…i nije da se ne osjećam onako kako sam opisao….

Nisam dobro. I Allah najbolje zna hoćul ikada i biti više…

Al nema veze to ništa…jer kad mogu folirat uživo ljude….što ne bi mog'o i vas ovdje..još lakše …ev’ vidi 😀

sad ja stavio ovaj smajli i ko čita konta da se ja smijem 😀 ..jesam al malo sutra..

I ako čujete da sam umro, bilo kad,  ne slušajte ovog ili onog, ni doktore ni šta ti ja znam…znajte da ću umrt’ od srca….to je 100% …. šta god da bude, umrjeću od srca…nema šta nema u njemu…previše je to za njega da izdrži sve…al ko zna…srce je blentavo…nikog ne šljivi…ni nas same ….

Sljedeći post bi trebao da bude nekakav kao jubilarni…500. … trebao bi i da bude nešto normalno..pametno…daBogda…potrudiću se…

 

neka igre počnu

slabo sam pisao zadnjih dana..nisam imao potrebu za tim…sada…možda i imam potrebu ali ne mogu jer….umro sam ..najkraće rečeno..nisam još zaoprave ali hoću i tako naravno…svi ćemo….bez obzira što imam o čemu i od ranije planiranom….jednostavno..nemam volje…praznina je u meni da Bog sačuva nekakva…đaba što sam predosjećao da će ovo stanje doći, pretskaz'o ga na neki način…mislio da ću biti koliko toliko spreman i jak…opet sam umro….kad o ovoj praznini mislim sada…nekako mi je jasniji ateistički koncept smrti…kako oni zamišljaju da nema ništa…sve je prazno, ni zvuka, ni svjetla..ništa….praznina..vakuum…..vidiš…razumijem nekako i one ljude koji na sebe dignu ruku u ovakvim situacijama, jer kada si toliko prazan da ne osjećaš ništa, onda ti je sve svejedno o svemu…o tebi samom posebno ti je svejedno…još ako si neki seronja a imaš imalo morala, pa skontaš da sereš i po drugima onda ti je još svejednije za sve…..sve mi je nekako sivo…gledam u polja, zelena jesu..vidim da je zeleno ali preko te zelene kao zavjesa siva da je navučena…pogledam u nebo…plavo jeste ali opet preko plavoga sivilo…u šta god pogledam..gdje god se okrenem….sivo…možda bi bilo bolje da je crno…….
onda hrana…nema ukusa…sve bljutavo…koliko god začina da stavim…ništa….jedeš na silu, kontaš ..moraš..proće i ovo…sve prođe…i lijepo i ružno….sve…
ili ne prođe….ostane u nama….možda kao praznina?….samo se navikavamo vremenom na nju?….
…ipak…moram se trznuti…radi sebe…radi i drugih, kojima je stalo do mene..a i meni do njih…moja praznina ne treba još više da utiče na njihovu bol….ili na njihovu prazninu?
…vele , papir trpi sve…pa eto…da se ispovraćam ovdje…
odo još neku pjesmu naći u skladu sa raspoloženjem..da začinimo ovaj post…

 

U sirama se spominje slučaj koji se desio nakon osvojenja Mekke, kada je Poslanik a.s. poslao Halid b. Velida r.a. na različite zadatke da ih obavi u okolini Mekke. Halid r.a. je , iako najbolji vojskovođa i vojni strateg (poslije Poslanika a.s.), ipak je bio “novi” musliman, frišak u vjeri i nije poznavao dosta toga, još nije u potpunosti imao taj islamski kod u sebi izgrađen.
Tako se njegovom greškom desio incident za koji je on bio isključivo kriv, kada je sa vojskom prilazio jednom od plemena koji su živjeli u okolini Mekke, koji su ugledavši Halida r.a. sa vojskom na prvi mah pomislili da je došao da ih napadne, jer je od prije Islama imao sa njima nerješenih pitanja oko neke krvne osvete.

Istina, nisu svi iz tog plemena napali, neki su shvatili o čemu se radi, ali je Halid r.a. vidjevši da ovi kreću u napad na njegovu vojsku, naredio kontranapad. Mnogi od ashaba r.a. su odbili da napadnu, jer je i to pleme bilo prihvatilo islam, doduše i oni su bili od friških muslimana.

Svejedno, desio se sukob gdje je Halidova vojska pobijedila napadače a Halid naredio da se napadači kazne i pogube, i dosta je bilo nevinih u tome. Neki od ashaba su se usprotivli tome i nisu htjeli da učestvuju a sam Poslanik a.s. se, nakon što je saznao za incident jako ražalostio i naljutio i zamolio Allaha da mu oprosti, ograđujući se od nedjela Halidovog r.a. koje mu on nije naredio…
Ono što se bilježi u siri a zbog čega pišem ovo je sljedeći tragičan događaj koji se tom prilikom desio a koji cijepa srca a slomilo je i najbolje ljudsko srce ikada s.a.v.s….
Dok su pripadnici plemena koji su pobijeđeni, čekali da budu pogubljeni, među njima je bio jedan mladić koji je zamolio muslimane da ga odvedu do mjesta na kojem su bile žene tog plemena. Oni su ga odveli do njih, bez posebnog ispitivanja što ćeš i šta ćeš tamo i kako ćeš tamo i đećeš tamo!?
Došavši kod žena, potražio je i našao svoju zaručnicu, i izrecitovao joj predivnu ljubavnu pjesmu koja ju je rasplakala a onda je i ona njemu uzvratila stihove, koje je zabilježio Ibn Ishak u svojoj siri.
Kada je pogubljen, ona ga je uzela u naručje i on je preselio u njenim rukama.
Kada je Poslanik a.s. čuo za ovu priču, to ga je još više naljutilo i rastužilo, pa reče:
“Pa zar među vama nije bilo samilosnog čovjeka!!!?” …misleći , zar niko nije imao u svome srcu imalo samilosti pa da zaustavi to!?

Ova priča je toliko potresna, kako zbog samog nesretnog događaja, ali i zbog pokazatelja koliko je naš voljeni Poslanik a.s. imao samilosti i razumijevanja za zaljubljene, za romantiku, što čini da u mom srcu, a nadam se i u srcima svakoga onoga ko sazna za ovo, samo još više raste ljubav prema Poslaniku s.a.v.s.

Hvala Allahu koji je odredio da za ovu priču saznam uopšte, jer sumnjam da će je mnogi učeni ikada pričati i izvući neke ispravne pouke, duboke pouke iz nje, i hvala Mu što je to bilo na današnji dan, petak, u kom je salavat na Poslanika a.s. jedno od najvrjednijih dijela.

Sjedim u hladovini i odmaram od motike i čujem komšiju kako veli, a govori sa komšinkom nešto u vezi kopanja kanala za vodu, kuda će i kako će i kaže on, a to je istina : “ma prolij vodu i gledaj kuda će, voda sama sebi nađe put” … oni vazda iskopaj a voda ode svojim nekim, drugim putem.

Naumpade mi kako se u Kur'anu često govori o tome kako Allah vodom oživljava i kako od vode stvara živo.

Mislim da ne bih pogriješio ako bi rekao da je voda sinonim za sam život.

Sam život se može zamisliti kao jedna rijeka koja se kreće, koja izvire iz dubine i kraćim ili dužim tokom ide ka svome kraju, ušću. Neke su mirne, neke divlje, neke opet u svojim prvim kilometrima divlje da bi kasnije postale mirne, plovne. Neke su bistre, neke mutne, neke nose sa sobom mnogo drugih manjih voda, u nekima je puno života, uglavnom ovim bistrijim, čišćim, a neke su opet mrtve, zagađene, jer kroz svoj tok prime dosta otrova…

Voda kao život…..

Čovjek opet, od zemlje, a u prelijepom hadisu poslanika a.s., on poredi vrste insana kao vrste zemlje koje se natapaju vodom, gdje poredi zemlju kao ljude, a vodu sa znanjem i uputom. Ja bih ovdje napravio metaforu ljudi kao zemlje a vode kao života.

Mnogi ljudi se opiru životu, opiru se toj vodi, pokušavaju da je ukrote, skrenu kako oni žele i naprave od tog života bujice, nekada divlje, nekada mutne koje nose i uništavaju sve pred sobom, ne daju životu da nađe put kroz njih, a život je takav da ih sam zove ispravnim putem….

Neki pokušavaju da zadrže tu vodu, a nisu to u stanju, jer će voda ili otići, naći sebi put ili će ispariti, a ako se i zadrži, ustajaće se, usmrditi…

Voda će naći sebi najbolji i najljepši put isklesati samo ako joj pustimo i dozvolimo da ide, da sama sebi napravi put, ako joj se ne opiremo, ako ne ustanemo protiv nje…kao i život sam…ako se suprotstavljamo životu, njegovoj prirodi, onome što je život u punini, i život će se usprotiviti nama i nanijeti nam udarac, na kraju će nas svakako pobijediti i napustiti..bar što se tiče ovoga svijeta…

Prepustimo se životu, spojimo se sa njim i živimo ga onako kako osjećamo  da on jeste u svojoj fitri…

…a zar voljeti ne znači živjeti i zar život nije dat zbog ljubavi?

“Sve kretnje, bilo u visim ili nizim svjetovima, rezultat je volje i ljubavi.

S njom i radi nje pokrece se ovaj kozmos.

Ona je osnovni razlog djela i njihov cilj.

S njom i radi nje stvoreni su svjetovi.

U kozmosu se ne desi ni jedan pokret a da nije rezultat volje i ljubavi koja je njegov uzrok i cilj.

Sustina ljubavi jeste kretanje duse onog koji voli prema svom voljenom.

Ljubav je ustvari neprestano kretanje.Vrhunac je ljubavi obozavanje, poniznost, skrusenost i potpuna pokornost voljenom.

Ljubav je istina s kojom, i radi koje su stvorena nebesa i Zemlja, ovaj i onaj svijet.” ( Ibn Kajjim)

 

‘nako kontam od sebe sebi i od sebe vama, s ljubavlju i životom …. ožednio sam 🙂

Charles Bonnett sindrom je stanje kada osoba sa oštećenim vidom doživljava lucidne halucinacije.

DakleM, imaš osobu koja iz nekog razloga ne vidi. Oštećen joj očni živac ili ima koprenu na očima, oštećenje dijela mozga ili čak, kao što sam pisao, ako nema u šta da gleda, npr. čovjek gleda samo u bijelinu ili u mrak isto je slijep kao i ovi prvi.

Kod takvih osoba se vremenom javljaju halucinacije vrlo često slike iz prošlosti, ljudi i događaji, i vrlo često oni potisnuti koje je insan i zaboravio i nije ih svjestan.

Da li ummet komplet boluje od ovog sindroma?

Da li ne gledamo u šta treba i da li ne gledamo uopšte oko sebe, žmirimo, da li smo slijepi na Svijet i život, pa nam se pričinjavaju ljudi i stvari iz prošlosti koje doživljavamo kao da se sada dešavaju i sami živimo u tom svijetu nesvjesni pravoga života?

Da li nas zbog toga drugi moraju voditi za rukicu, da li nas zato gledaju kao hendikepirane koji su nesposobni da se brinu za sebe ili čak i malo “šenule”, senilne, nekima kao i materijal za ismijavanje?

Da li zbog toga ne možemo pomoći ni sebi ni drugima i tapkamo gdje jesmo, ustvari idemo realno unazad jer drugi odoše naprijed?

 

Da li trebamo napokon otvoriti oči i početi gledati u život kakav jeste i ostaviti halucinacije negdje u sebi samo kao sjećanje i pouku za budučnost?

I kako otvoriti oči i ubijediti nekoga da te halucinacije nisu stvarne, i da su razlog njegove patnje?

Da li ostaviti roba da živi u toj halucinaciji sretan ili ga probuditi iz nje i pokazati mu da je to samoobmana?

 

Otkako sam pogledo onaj dokumentarac o dini merlinu, uvrtio mi se u glavu stih koji već danima ponavljam a ide ovako : “i to čudo svih čuda u svemiru…” i malo još ali ne bitno…ono na što misli dino u ovom stihu je ŽIVOT! Rađanje djeteta i dolazak novog života na ovaj Svijet.

Kontam…..neko će me obeselit sa viješću da je neko trudan i da će dobiti dijete 😀 …al ozb. to kontam.. ko zna, možda će me i moja sqwo obeselit 😀 , il neko blizak, od prijatelja, rodbine ugl. to kontam da će bit aBda…

Ne tako davno, prije par sedmica, nazvo me moj dragi brat pokasno navečer i pita me kako mi se telefon ponaša, jel mi se gasi? ..rekoh mu nije, neam pojma..veli ako ti se to desi, znaj da je do baterije, jer je i njegova žena imala isti problem koji nisu mogli duže riješiti,a isti joj je i mob. kao i moj..i veli et, samo zamjeni bateriju i biće ok, ..ok reko..

legnem ti ja i uključim da mi se puni mob. Probudim se uneka doba u veseli centar i pogledam koliko je sahata kad oko 3 (neam pojma) i vidim baterija se napunila na 57% mešćini ..haj nema veze….kad trznem se ja kasnije vidim nije mi zvonio sahat a čudno mi se vidi.vidim ima još malo do izlaska sunca, tamam da klanjamo..i haj…uzmem mob. da vidim šta mu je…..aaaa kad ugasio se…nemerem ga ni upalit! ..drž nedaj…izvadim bat. pročačkam, ovo ono, uključim na drugi punjač, a i ovaj mi je ok bio, kad kao pođe se punit..ugl..napunio se i upalim ga..

Slučajno se potrefilo ovo sa mojim mob. i tu istu noć da me bratko zove i pita za mob. i gasil mi se? O.o …

Jok..nemre bit slučajno…sve je oko nas povezano, i vrijeme i stvorenja, prošlost, budućnost…samo trebamo naučiti gčedati i čitati znake..

zato velim, neko će uskoro da mi zatrudni aBda, od bliskih ljudi tj. žena da budemo precizniji 😀

“Tajna promjene (na bolje) je da usmjeriš svu svoju energiju, ne u borbu protiv staroga, nego u izgradnju novoga”-

Mnogo je ljudi koji žive u prošlosti i samo se vrte oko nje. Bilo da se sa sjetom sjećaju “starih, dobrih vremena” ili da se sjećaju loših stvari, nevolja, da “kunu” sudbinu itd.
Prema psiholozima, takvi ljudi češće i oboljevaju od srčanih i psihičkih oboljenja.
Psiholog Philip Zimbardo djeli ljude u tom smislu, kako se odnose prema vremenu, na one koji se fokusiraju na prošlost, one koji se fokusiraju na sadašnjost i one koji su svoj fokus usmjerili ka budučnosti.
Ovi gore prvi su u te dvije vrste, a oni fokusirani na sadašnjost se također dijele u dvije grupe : Hedonisti, i oni koji su ležerni , koji nemaju planova za budučnost, koji su fatalisti jer vjeruju da je sudbina predodređena i da nema potrebe za sikirancijom i trudom.
Oni fokusirani na budučnost su oni koji prije svega, vjeruju da život tek počinje nakon smrti, vjernici, koji planiraju za tu budučnost i ne samo tu daleku, nego i za ovu bližu budučnost.

Tu se vidi razlika izumeđu katoličkog i protestantskog zapada, gdje su katolici orjentirani na prošlost a protestanti na budućnost (da ne ulazimo sada u detalje i razlike u njihovim vjerovanjima u shvatanjima vjere). Protestanti i protestantska misao i jeste ona koja je pokrenula zapadni svijet i izvukla ga iz mračnog srednjeg vijeka, kao što su i od amerike napravili ono što je sada.
Gdje su muslimani u ovome, osim što je muslimanska civilizacija Endelusa i općenito islamska misao bila temelj na kojoj se razvila protestanska kao i renesansa?
Pa ako pogledamo u istoriju, vidjećemo da su muslimani prije , u svoje zlatno doba, bili orjentisani, uglavnom, na budućnost. Da se nisu plaho opterećivali prošlošću, osim izvlačenja pouka i koristi, ne samo iz svoje istorije, nego i iz antičke i rimske. Kasnije, muslimani uglavnom prelaze u sadašnje orjentisane i okreću se hedonizmu i(li) fatalizmu i dolazi do propadanja i Endelusa, kasnije i Osmanske države..

Danas se na tom muslimanskom horizontu, vide obrisi onih koji su se okrenuli ka budučnosti, ali još uvijek su jake struje koje su orjentisane na prošlost i sadašnjost i to se lahko može uočiti bez previše analiziranja. Osim što se nisu prebolile dječije bolesti iz prošlosti, stalno se vrti u krug oko istih pitanja oko kojih se neće nikada usaglasiti, a i samo gledanje na islam, po pitnaju onoga što je varijabilno, se ne miče od prošlosti i nekih atavističkih pogleda na svijet i život.

Zbog tog stalnog gledanja unazad, bilo da se falimo velikanima i prošlošću i kukamo u nevoljama dozivjući ih, bilo da pogrešno mislimo da će slijepa implementacija nekih stvari iz prošlosti dovesti do napretka, i nemamo nekog velikog i značajnijeg napretka.

Tako da ako muslimani žele ponovno da se uzdignu i budu ne samo ravnopravni članovi ove nam svjeCke globalne zajednice, nego i vodilje civilizacije i napretka, moraju se usredotočiti na budučnost i ka njoj usmjeriti svoju energiju, ne samo u radu nego prije svega u islamskoj misli, jer sve kreće od misli i ako su one ispravne onda će i rad po njima biti dobar.

Još nešto o vremenu..poznato je u hadisima d ase najavljuje da će pred Sudnji dan, nestati bereketa u vremenu. I to je tačno tako danas, ljudi nemaju kad da stigu sve, brzo im vrijeme prolazi (mada mi ustvari prolazimo).
Bereket se postiže činjenjem DOBRIH dijela, korisnih insanu na svaki način, od zahvale, istigfara, dove, namaza, pomaganja drugima, udjeljivanja sadake, ranog ustajanja, druženja sa ljudima itd.
Problem je što mi to doživljavamo na način “nikad završit, nikad proći”, jer skontaj samo npr. kada si na namazu ii teravih namazu, pa ti se oduži klanjanje a prođe npr. samo sahat vremena, a tebi kao da si klanjo 3 sahata. Ili kad si na poslu, nikad kraj radnog vremena, sporo ti to vrijeme ide..ugl kada god insan radi nako dobro i korisno djelo, vrijeme je sporije tj. u tom vremenu ima bereketa!
A kad sjedneš u besposlicu, gledat film, utakmicu, seriju..taj isti sahat ti proleti sad pa sad. Znači, u besposlici ti vrijeme leti tj. nema bereketa u njemu. (zato ja na YT sad sve gledam na ubrzano na 1,25 😀 )
Ako će pred Sudnji dan nestati bereketa u vremenu, znači li to da će ljudi, danas mi, najviše vremena provoditi u besposličarenju? Vjerovatno da znači, i onda zbog te besposlice nemaš kad da stigneš uraditi one stvari koje bi trebao, koje su dobre..mrsko ti …

et’ toliko

U članku o vanzemljacima (X Files) , spominjem riječi ibn Abbasa r.a. a u vezi tumačenja ajeta o 7 nebesa i 7 zemalja u kojima je rekao : “..i na svakoj od njih poslanik poput vašeg poslanika,Adem poput vašeg Adema , Nuh poput vašeg Nuha, Ibrahim poput vašeg Ibrahima i Isa poput vašeg Isaa.” A u jednom rivajetu dodatak :”…i Ibn Abbas poput Ibn Abbasa”…
Ja sam ovo do sada uvijek shvatao kao u smislu da i na tim nebesima i planetima ima života, općenito, da ima bića, ljudi možda kao što smo mi..ali samo KAO MI …a ne doslovno da ima neko isti JA.
Ali neki dan na fb jedan mi ahbab, vrlo učen, komentarie i spominje ovo u smislu postojanja PARALELNIH SVJETOVA…ili paralelnih univerzuma, na kojima isto tako žive bića potpuno identična kao mi..dakle neki JA i neki TI da živi na jednom od svjetova , na jednoj od planeta.
Ovo je u skladu sa nekim savremenim teorijama o paralelnim univerzumima i multiuniverzumima, ali neću sada o tome kako su muslimani imali open mind nekada i kako su pojedinci široko shvatali ajete, možda po Božijem nadahnuću, ilhamu, razmišljajući o Kur'anu itd…
Nego onako promišljam…ako negdje imam još jedan ja, koliko su naši životi slični i povezani? Koliko moje ili njihovo ponašanje utiče na mene, odnosno na njih? Da li su tu zakonitosti kao u kvantnom svijetu, pa ono što se dešava meni dešava se i onome tamo? Da li ako se ja razbolim na ovom svijetu to na neki način utiče i na tog mene u tim svjetovima? Da li ako sam sretan ili tužan to utiče na TE mene tamo? Oni vjerovatno žive neke svoje živote, ali da li su npr. okruženi sa istim ljudima tj. dušama kao što smo i mi ovdje? Da li su se i oni gore sreli na neki način kao mi npr. ovdje na vox-u? Možda je npr. krajiškinja u tom univerzumu meni mati?, a mrOv mi sestra? Možda je Au meni tu bivša žena pa se zbog toga nemeremo podnijeti ni ovdje? Možda mi je sadašnja sqwo tamo ljubavnica 😀 a nostalgična mi sqwo, a ne drugim opet planetama i univerzumima možda neke druge kombinacije?? Ugl. da li su se isti mi sreli i tamo? Možda sam ja tamo neki profesor, a na drugom univerzumu prosjak, na trećem vojnik, general, na četvrtom predsjednik države, na petom prodavač na pijaci, na šestom kriminalac u zatvoru?

Ugl. lijepa tema za razmišljanje i maštanje..

Često se pravi greška kada se kaže da je Allah dž.š., Islam , svoju vjeru , dao i prilagodio je čovjeku, njegovoj prirodi i potrebama.

Obrnuto je, Allah je čovjeka stvorio prema Islamu, dakle prvo vjera pa onda čovjek!…

To se moglo primijetiti i iz onoga kada se nabraja šta to šerijat štiti, pa se prvo uvijek kaže da štiti VJERU pa onda život, pa ostalo…

Dokaz ovome je ajet:

“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna” – (Rum, 30)

Jer, može li Islam opstojati bez čovjeka? Može, jer sve stvoreno je u Islamu, u pokornosti i u miru sa postojanjem i drugim bićima, osim nepokornih ljudi i džinna.

A da li može čovjek opstati kao čovjek bez Islama? Jok!

Ne može. Jer opstati nije samo biti komad mesa i lutati kao hajvan životom. Mnogo je onih koji samo nako…dišu, jedu..ali nisu živi..njihova srca su mrtva jer nisu spoznala Stvoritelja, nisu spoznala zašto žive, za što postoje i zašto su uopšte ovdje na Dunjaluku. Oni su se uvjerili da su kao i svako hajvanče ovdje da jede, pije i razmnožava se, tako da ne ispunjavaju i ne žive onako kako bi trebali, kako su stvoreni. Nisu ispunili svoj zavjet, svoju svrhu, pa tako zapravo i nisu živi…

O njihovom bivanju na Ahiretu da i na govorimo..ni tamo neće biti živi..
“u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;” (Ta Ha, 74)

Smori me ovaj dunjaluk br'te mili….

Daj ovo, daj ono..treba ovo, treba ono…pa de malo više…ohani dunjaluče!!!!

Najmrže mi je uzimat stvari poput odjeće i obuće..najrađe ne bi više nikad ništa kupio od toga…nešto kontam da odlučim da od sad stalno kupujem u onih second shopovima, a ima tu kvalitetnih, novih a mnogo jeftinijih stvari…, jer bolan..kolko se para “baci” u tu odjeću, a na kraju baciš i tu odjeću…puni nam ormari stvari koje i ne nosamo, a vazda nam fali još nešto…te neam košulju uz ove hlaće, te neam hlaće uz ovu košulju….cipele uz ovo za ovo i za ono…doduše, nas ova klima zeza ovdje, jer fakat, moraš imat najmanje tri vrste obuće vazda, za ljeto, zimu i nešto između…nije mi žao djeci uzimat , al brte mili, za mene jest..iako insan ko insan…nije da ne poželi, nešto lijepo, dobro, ali kad vidim cijene, pa jarrane, za te neke brendirane stvari ne može mi bit ni plata čitava…sa toplim obrokom…i nije d anisam uzimo…o haj opet da se ogolimo do kraja…nije da neću opet uzimat…al možda u nekoliko godina nešto…

Mrzim to što živimo u svijetu koji sve mjeri samo po toj vanjštini i ako ne bljesneš vanjštinom, uglavnom , nikada nećeš dobiti priliku da pokažeš i zablistaš svojim unutrašnjim kvalitetima…rijetko kad….

I onda mrzim to što moram balansirat u takvom svijetu, što moram živjeti po tim nekim tuđim, nametnutim pravilima..mislim, nije da MORAM..al’ …znaš, ono…šejtan prokleti ti uvijek neke šubhe nanosi….kao : hm..vidi ti hlače izblijedile na koljenima, šta će ti reć ovaj i onaj, moraš sebi kupit nove” ..i ti onda kupiš nove, a i ove ti bolan dobre, ništa im ne fali..šta ima veze što je za nijansu svjetlije na koljenima..koga to briga i jel to važno nekome? …al jest važno…haj što je drugima važno..mrzim kad se ufatim da je i meni važno! mrzim et’ ! ..il pomisliš…hjooo, nosaš te cipele za bajram već dvije godine (iako ih oblačim samo za bajram), reće ti neko ili još gore, POMISLIĆE neko ovo il ono..haj ti sebi kupi nove ! ..i onda i ove nove, ostaviš da stoje i za 2,3 godine stojanja ih baciš ili daš nekome…haj ok je dati, ali nije ni dati to ono pravo davanje..što bolan nebio nisi te što si kupio, kupio nekome drugom, pa eto ti konju imaš dobre nove cipele već!

Ne znam za vas…al me sve vo smara..puno mi energije troši…iako se o tome ne priča al mislim da svi puno energije trošimo na ove stvari, na razmišljanje i “brigu” o toj vanjštini…

Jedno vrijeme sam bio potpuno kul što se tiče toga, nisam se plaho sikirao, nego sam baš živio tako kako sam i osjećao, bez tereta…ali vremenom, drugi su mi nametnuli opet taj osjećaj da moram o tome više mislit…

bezze skroz…kao da ćemo pred Allahom na sudnjem dano odgovarati što nisi na razgovor za posao išao u novoj košulji … 🙁 …

samo da se sce ovo hoće završit….ovaj dunja …sa imanom u srcu i šehadetom na usnama..

et sad mi naumpade..pa vidiš..možda će zbog te tolike sikirancije oko te gluposti, te vanjštine…judi baš biti proživljeni goli i bosi..potpuno..bet i konca jednog na sebi…kao…et’ koliko ste se sikirali i trošili na gluposti et vidi vas sad, haj sad misli o tome ako si frajer, što sad ne ideš i ne tražiš kakvog kevina klajna dolče gabanu, nike patike… ??

 

petak je, ne radim i radostan sam, samo sam se malo ispuco et’ da mi bide lakše..da vrisnem u ovu rupu da me niko ne čuje 🙂

U hadisu koji biljež Muslim se kaže: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika..”

Pitam se, mada znam odgovor, da li to znači da vjernici moraju prihvatiti i pristati na to da razvijaju u sebi taj zatvorenički mentalni sklop? Da se ponašaju kao zatvorenici i u sebi i van sebe, prema drugima, prema drugim “zatvorenicima” ?

Nigdje u Islamu nećemo naći da se to traži i prihvata, naprotiv, vjernik ne može niti smije da prihvati da se ponaša kao zatvorenik i da razvija taj zatvorenički karakter!

A kakvo je stanje zatvorenika u zatvoru, njihovo unitrašnje duhovno stanje i njihov odnos prema životu i svijetu, pokazuje ovaj citat iz knjige koju nedavno pročita …. :

“Psihologija kraja najprije pobuđuje strah, jer je pravilo života u Francuskoj Gvajani: svako za sebe. Egoistički interes vlada tu kao vrhovni zakon i taj je povod svakom djelu. Svi se zatvaraju u se, svaki za se protiv svakoga, ograničeni jedino na golu borbu za život, niko nema drugog skloništa osim samoga sebe. Čovjek se osjeća osamljen do očaja, svakome se čini da drugi nisu sposobni da ga shvate ili da gaje prema njemu barem najmanju simpatiju. Jedan o drugome misle da posjeduje demonski značaj. Jer svi gledaju na prilike sa preokrenutog stanovišta, i svaki u drugome gleda samo najgore crte, i to baš onda kada bi najviše željeli da s nekim porazgovore, nekome se povjere i tako se uzdignu iz tog pakla. Svaki kažnjenik žudi za nekim s kojim bi se mogao razgovoriti, ali uvijek se svi zatvaraju u sebe. Mnogi se naviknu da govore sami sa sobom, te im je to neka vrst ispovijedi koja je donekle i utješna. Nitko se ne može pouzdati u drugoga, nitko ne druguje, jer nema pouzdanja među takvim ljudima i u tom ambijentu gdje je život lišen svakog osjećaja civilizacije i gdje nema povjerenja. Egoizam upravlja svakim djelom i tu svaki kažnjenik trpi od unutražnjeg nemira, koji ga izgizava i koji je jedan od razloga da mu ponisao na bijeg postaje prava fiksna ideja.”

 

Nažalost, mnogi su prihvatili baš ovakvo stanje i usvojili ovakvo ponašanje i mentalni sklop zatvorenika, neki nesvjesno a neki svjesno izgrađujući  u sebi mržnju prema dunjaluku, tom zatvoru, pa mrzeći ovaj svijet mrze i sam život i žele pobjeći iz njega, a svaki bjeg je jedna devijacija koja rađa nova zla u društvu….

 

‘nako kontam

Tobe jarabi….ima ljudi klanjaju a u namazu im moš vidit oholost..

Znači, stane čovjek u saf i k'o da je oslobodio državu…i tačno vidiš da po svom stavu smatra da je samo njegov namaz bitan i da valja, a druge ko šljivi…

To se raskorači, razlakta, gura te u namazu, glasno ili polugasno tekbira i to ono ..'naš ono Allllllllaaaaaahu eK-ber ! još ako zna ajete koje se uče e onda si ga nadrljo, jer je obično glasniji od imama…to kad ode na sedždu to se raširi nogama k'o da je sam u safu…pa mene je znalo stisnut, nemerem sjest na između sedždi i sjedenju, sve noga uz nogu i , da izvinete, stisnem jaja nogama sve me pođu bolit i jedva čekam da ustanem..a sve ko neću da se guram..ma neš malo sutra reko’ …a i laktove raširi bolan ti jedva dišeš …

I onda ti pukne film i pođeš se i ti sa njim naguravat unamazu, tobejarabi..klanjaš a samo misliš na to “osvajanje teritorije” za klanjanje u safu..i gledaš da prije njega odeš na sedždu da se ti prvije njega raširiš da ga malo stisneš , da mu uvališ lakat u rebra, nek malo osjeti i da skonta šta radi..

Ne znam jel to i kod žena prisutno, ali i bez ovog guranja sa ovakvima, vazda, pogotovo kad su teravije ili džuma, itekako je prisutno to osvajanje i zauzimanje teritorije za klanjanje kod muškinja…valjda je to urođeno, prirodno, po instinktu..al’ br'te mili ne bi trebalo da je tako..

Ljudi se bezze guraju i naguravaju, kontaju da se moraju stisnut da ispune sunnet, a nije tako….jer se u predaji navodi da su “neki” stiskali nogu uz nogu, članak uz članak” , dakle neki nije svi i nije obavezno…brate mili staneš normalno da možeš komotno klanjat, lagano da osjetiš rame brata u safu, a ne da se čitav namaz boriš sa njim i patiš i misliš kakoš  izbječ stiskavanje il kakoš mu uzvratit lakat …

 

he he he heeee…..he he he heeeeee, he heee…heeee hhhh

‘nači nakon 20 i kusur godina konačno sam riješio slučaj koji me proganjao, riješio misteriju, dokazo ono što sam znao a nisam mogo nikom utufit ud ovih vamo svojih ….što je trajalo ovako dugo, pa ja sam kriv..al krenimo ispočetka….

Dakle jedan od mojih prvih postova KO SLUŠA TEREZU je govorio o toj himni koja me proganjala a za koju sam znao da je plagijat, niko mi nije vjerovao, a ja čuo u gluho doba na terenu na radiu ovu pjesmu…pogriješio sam jer sam mislio da se radi o Terezinoj pjesmi…

Neku noć u autu sjedim i slušam nako stanice kad naleti na baš tu pjesmu, uspijem zapisati par stihova i nađem je… i to je ova pjesma dakle, Nada Knežević, Seti se naše ljubavi..lijepa pjesma inače 🙂

 

DakleM, kad tad istina izađe na vidjelo 😀 , pa makar se radilo i o ovim, banalnim stvarima..

Ipak, ima stvari za koje uvijek molim Allaha da ih sakrije od ljudi, a neke od tih stvari su i nešto što je najljepše od stvorenog, i nekako se nadam da će to sve ići na vagu dobrih dijela aBda, jer sve za što insan trpi će aBda biti nagrađen.

Čak će biti nagrađen, a znamo za to iz hadisa, za one stvari, loše, koje je mislio da učini pa odustao od činjenja, i to mu se čak piše kao jedno dobro djelo…

subhanallah, prevelika je milost Milostivog!

kontam da snimam karaoke..eto o čemu razmišljam voxu…nisam zaboravio da sam rek'o krajiškinji snimit onu jednu poodavno…

DakleM, fitnes….tek sad vidim koliko sam nepravde činio svome tijelu ovih 13ak godina što sam se bio zapustio..i baš mi tuga kad pomislim kakav bi bio da sam svih ovih godina trenirao 🙁
al haj štaš sad…da mi je sad ustrajat aBda..
Za ovih 3 mjeseca sam super zadovoljan rezultatima, iako još nisu vidljivi ono baš pravo… kontam da sam više uspjeha za ova 3 mjeseca postigao nego prije kad sam trenirao ..pa haj da ne slažem ali za nekih 9,10 mjeseci , a razlog tome je ishrana.
Prije nisam uopše pazio šta jedem kao sad, sad gledam da je to proteinska hrana više, a manje karbohidrata i šećera. Problem mi stvaraju bolovi na kompletnoj desnoj strani, posebno na svom zglobovima od šake preko lakta do ramena, razlog je što mi je to opterećeno konsantno na poslu a onda još sad i ovo, ali gledam da se pazim, tako da neke stvari ne mogu napredovati kako bih želio, ali polahko , biće i to aBda 😉
Nisam izgubio na kilaži skoro ništa, a stegao sam kaiš za jednu rupu, što znači da sam dobio na mišičnoj masi..nastavljam aBda tim tempom i načinom i dalje, pa ćemo vidjet naredni kvartal kako će bit..malo me trta sad proljeća jer kreću radovi u malinjaku i plasteniku, koji mi je vjetar sav iskido. A pare za malinjak sam spisko sve, mor'o radit na autu svašta nešto i ošle pare (polahko izlazim iz onog kontinuuma 😀 ) …al haj biće aBda, samo se moram malo preustrojit i nečega odreći što će me “koštati” malo više fizičkog rada …al bil hajr i to..

Vratio sam se i na fb..i osto još uvijek..zašto? ..pa…desile su se neke promjene…neke “stvari” sam izgubio..pa vjerovatno želim da na ovaj način, iako iskreno rečeno primitivan i očajan, popuniti te neke praznine..pokušati se uhvatiti za neke slamčice … 🙁

 

Čitam neki dan neke članke u 2 nastavka od naše sestre, koju inače volim čitati, Yasmin Mogahed u kojima govori ooo…pokušaću svojim riječim ukratko… o tome kako se ona prije jako vezala za ljude i onda uvijek doživljavala razočarenja.

Nije objasnila da li je mislila na vezivanje u smislu ljubavi i zaljubljivanja, jer imala je loše iskustvo u braku, ili je mislila na prijateljstva.

Ali je, kako kaže, skontala da je patila zbog toga jer je to, po njoj, vezivanje za dunjaluk. Jer ljudi su stvorenja, ovosvjetska, pa je i ljubav prema njima ustvari ljubav prema dunjalčkom tj. dunjaluku.

Zato je kao lijek za to, našla vezivanje srca samo prema Allahu.

Iako, iskreno, iz njenih postova, ko je prati, se vidi ta unutrašnja patnja, čežnja za ljubavlju..ne znam da li je voljela tog muža pa se razočarala pa ga još uvijek možda nekako voli, bez obzira šta joj je radio i sl. ugl. žena čežne za ljubavlju i nježnošću…

ali nisam to htio kazat nego ovo..

Mislim da ona tu griješi kada kaže da je to vezivanje za ljude vezivanje za dunjaluk, a misli pri tome vezivanje jel, srca za ljude.

Jer vezivanje insana za drugog, bilo koja varijanta ljubavi, nije vezivanje za ono u čovjeka što je sa ovoga svijeta, dunjaluka. Nije to vezivanje za insana i njegovo tijelo nego su duše ono što se veže, što privlači jedno drugoga i što čini da neka ljubav uđe u ljudska srca. A duša nije sa ovoga svijeta. Ona je od mnogo prije, Allahova odredba, koja samo boravi privremeno u ovim komadima mesa i kostiju. One su te koje se vežu tako jakom vezom kakvu tjelesno vezivanje nikada ne može doseći. Sve je tu nedunjalučko, vanzemaljsko i duše i ljubav kojom se vežu nakon što se zbliže i prepoznaju.

Tako da vezivanje za insane nikako ne može biti isto što i ljubav prema dunjaluku.

Oke, oni koje privuče tijelesno, nisu važni pomena ovdje, jer takvo vezivanje je plitko i nema tako jak efekat na insana

Duše se vanzemljaci.

PA I MI SMO USTVARI ONDA VANZEMLJACI! 😀

hem su duše stvorene mimo dunjaluka, hem su nam tijela od ugaslih zvijezda ..čoeče , super e! 😀