Dan: 2. Februara 2015.

Počeću sa ovim ajetima i komentarom, ukratko:

 

“On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao, A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. Onoga koji je bogat, ti njega savjetuješ, a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; a onoga koji ti žureći prilazi i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš, Ne čini tako!” Abese, 1.-11.

 

“Više komentatora Kur'ana navodi da je Allahov Poslanik, a.s., jednog dana razgovarao sa kurejšijskim prvacima, po verziji koju prenosi Enes, r.a., sa Ubejj ibn Halefom, a po drugoj, od Ibn-Abbasa, sa Utbetom ibn Rebiom, Ebu-Džehlom ibn Hišamom i El-Abbas ibn Abdul-Muttalibom. On im se često izlagao u želji da prime islam, pa mu je slijepac po imenu Abdullah ibn Ummi-Mektum prišao i počeo moliti Poslanika, a.s., da ga pouči nekom ajetu iz Kur'ana riječima: – O Allahov Poslaniče, pouči me nečemu čemu je tebe Allah poučio! Na to se Allahov Poslanik, a.s., od njega okrenuo, namrštio se i nije mu se svidio njegov govor, te se primakao drugima. Kada je Poslanik s njima završio razgovor i počeo se vraćati kući, Allah ga je malo zaslijepio pa ga je obuzeo drijemež.
Zatim je Allah i objavio suru Abese: – On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš, možda on želi da se očisti…, odnosno Allah Uzvišeni, nakon ovoga, Svome Poslaniku, a.s., naredio je da nikoga ne izdvaja u opominjanju, već da u tome svi budu jednaki, a na Allahu je da uputi koga hoće na pravi put.
Poslanik, a.s., bio je čovjek kao i svi mi, a samim tim, kao ljudsko biće, bio je sklon greškama u prosuđivanju. Poslanika je Allah sačuvao grijeha i poslanici su bili bezgriješni u prenošenju Allahove Objave, ali u ljudskim poslovima i njima su greške bile sklone.”

 

Poslanik a.s. je ovako postupio jer je smatrao da će ovi koji su imućniji i boljeg društvenog statusa, više doprinjeti islamu i muslimanima, i smatrao je mrskim to što ga je neko prekinuo u razgovoru sa njima.

———————————————

 

Dakle, da se ne lažemo!

 

Haj sad neka se svako iskreno zapita, čije društvo više voli, sa kim se radije druži, kome radije ide na sijela i prela, koga radije poziva kući na prelo i sijelo, koga češće zove telefonom, viberom, sms-om, skajpom, vacapom itd. itd. , kada planira izlet, koga prije zove, kada prilazi društvu sa kim radije i prije sjeda i ostvaruje kontakt, sa kim je srdačniji veseliji i otvoreniji, kome više pažnje pridaje, koga sa pažnjom sluša, a koga zanemaruje i gleda da se nekako izmigolji iz njegova društva itd itd. ?!

 

Da li sa onim koji je imućnijeg ili slabijeg imovnog stanja, da li sa onim koji uživa “viši” ili “niži” društveni status i sl. !?

 

Vidimo da je i Poslanik a.s. učinio takvu grešku na početku svoje misije i da ga Allah dž.š. na to upozorava i opominje. Znamo i da je Poslanik a.s. opomenu primio i pouku izvukao i da je promijenio svoj odnos. Znamo da je “molio je da bude proživljen među siromašnima (Nesa'i) i da je savjetovao Aišu r.a. “voli siromašne i pusti ih da ti se približe, pa ćete Allah približiti Sebi na Sudnjem danu.” (Buhari).

 

A da li se mi miijenjamo u svojim stavovima i mišljenjima nakon opomena!?

 

Slabo Bogami!

 

Nalete tu i tamo svijetli trenuci, ali generalno, koliko vidim stanje oko nas je ovakvo kako sam opisao kroz pitanja.

 

Lično sam i sam zapazio kod sebe taj nedostatak, kao što sam i osjetio na svojoj koži zanemarivanje iz ovih razloga.

Nisam ja sirotinja, ne kažem to, ali da su mi  npr. neki ahbabi otkazivali dogovore zbog toga što su neki koji su po njihovim mjerilima višeg socio statusa ili većeg imetka u međuvremenu ih pozivali na neke “važne” aktivnosti, to da. I niz sličnih situacija u kojima se  određena “ELITA” braće i sestara izdvaja zanemarujući neke druge , a za koje se kunu da su im bliska braća i sestre.

A sve kada se izanalizira , svodi se na one razloge  zbog kojih je opomenut i Poslanik a.s.

 

ps. ponovo sam se vratio E. Frommu i čovjek je genije, zato ću inšaallah podijeliti sa vama neke odlomke iz njegovih djela u narednom periodu. 🙂

……

Najava ashaba

 

Kur'an također svjedoči da su i ashabi Muhammeda, a.s., najavljeni, odn. opisani u Tevratu i Indžilu. O tome eksplicitno govori 29. ajet sure El-Feth (Pobjeda), što predstavlja izuzetnu počast i priznanje Muhammedovim, a.s., savremenicima. Oni su, kako se ističe u predmetnom ajetu, u Tevratu opisani, tj. pohvaljeni zbog svoje strogoće prema nevjernicima, blagosti prema vjernicima, zbog svoje pokornosti i namaza. A u Indžilu: oni su kao sjemenka kad izbaci izdanak svoj, pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača…

 

Evo dva tefsirska predanja koja govori o tome:

 

– Delegacija iz Gassana došla je Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., pa ih je primio Ebu Bekr es-Siddik, upitavši ih: ”Ko ste vi?” ”Delegacija iz Gassana, došli smo Muhammedu, da čujemo šta govori!” – odgovoriše. Ebu Bekr im reče: ”Idite tamo gdje se primaju delegacije, uđite kod Allahovoga Poslanika i pričajte sa njime!” Oni rekoše: ”Jesmo li mi zbilja u stanju slušati njegove riječi, kao što to želimo?!” Ebu Bekr se nasmija i reče: ”Vidite, on obilazi trgove, hoda sam, bez pratnje, daje onome ko šta traži od njega!” Onda oni rekoše Ebu Bekru: ”Čovječe, ko si ti?” ”Ebu Bekr Kuhafe”. Rekoše mu: ”Ti ćeš naslijediti tu stvar poslije njega!” ”Stvari pripadaju Allahu” – odgovori Ebu Bekr, i nastavi: ”Kako onda da ne primite islam, a sljedbenici Knjige već su vas obavijestili o njegovim osobinama i da je posljednji vjerovjesnik?!” Nakon toga sreli su se sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i primili islam.

 

– Ka'b el-Ahbar – čiji je otac kao sljedbenik Tevrata vjerovao u dolazak Allahovog Poslanika, s.a.v.s. – Omeru, r.a, prilikom njihovog odlaska u Šam, rekao je: ”Vođo vjernika, u Allahovoj Knjizi je doista zapisano da će ove zemlje u kojima su bili sinovi Israilovi i njihovi žitelji biti oslobođene rukom dobrog čovjeka, milostivnog prema vjernicima a žestokog prema nevjernicima, čija je nutrina jednaka njegovoj vanjštini, a njegova vanjština njegovoj nutrini, čije riječi ne odstupaju od njegovih djela, bliži i daljnji je za njega jednak kada je u pitanju pravo (hakk), njegovi sljedbenici noći provode u molitvi, a danju su poput lavova, međusobno su samilosni, znaju jedni za druge i povezuju se.” Omer mu reče: ”Majka te oplakivala, je li istina to što zboriš?!” Ka'b odgovori: ”Tako mi Onoga koji je objavio Tevrat Musau, a.s., i Koji čuje što govoriš, ovo je doista istina!” Omer onda reče: ”Hvala Allahu Koji nas je ojačao, počastio i smilovao nam se s Muhammedom, s.a.v.s., Njegovom milošću koja sve obuhvata!’’ (Teshil. 2/50-51).

Najava ummeta

 

Isto tako, prijašnje Knjige najavile su i sadržavale opis i svojstva Muhammedovih, a.s., sljedbenika, tj. njegovog ummeta. U prethodnoj predaji spomenuta su neka od tih svojstava. Navest ćemo još jednu koju poznati mufessir Zamahšeri bilježi u svome tefsiru. Od Ka’ba el-Ahbara, također, kako navodi ovaj mufessir, prenosi se da su učenici upitali Isaa, a.s.: ‘’O, Ruhallah, hoće li poslije nas biti još jedan ummet?’’ On je odgovorio: ‘’Hoće, Ahmedov ummet. Oni će biti mudri (hukema’), znani (ulema’), čestiti (ebrar) i bogobojazni (etkija) ljudi koji će imati razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici! Bit će zadovoljni malom nafakom od Uzvišenog Allaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima… (El-Keššaf, 1103). Ovu predaju Zamahšeri navodi u kontekstu tumačenja 6. ajeta sure Es-Saff (Red) u kojem se kaže da je Isa, a.s., sinovima Israilovim najavio radosnu vijest o Poslaniku – imena Ahmed.

Najava Bošnjaka

 

Najavljeni ummet u spomenutoj i drugim predajama nije specificiran posebnom etničkom pripadnošću ili narodnošću, ali, isto tako, te odrednice nisu ne negirane. Budući da Kur’an priznaje i afirmira narodnost(i) (šu’uben) i plemenske pripadnosti (kaba’ilen), ali itransnarodni/transnacionalni koncept ummeta, otuda su svojstva ummeta najavljenog i opisanog u prethodnim Knjigama univerzalna (‘am), tj. odnose se na sve narode (nacije) koji će primiti islam – pa tako i na nas Bošnjake. Zapravo, sâm Kur’an najavio je da će i drugi narodipriključiti Arabljanima kojima je poslan Poslanik. Naime, u Kur’anu stoji:

On je poslao (be'ase) nukima (el-ummijjīn) Poslanika, jednog između njih, da im kazuje ajete Njegove, i da ih očisti, i da ih poduči (ve ju'allimuhum) Knjizi i mudrosti, jer su prije bili u zabludi očitoj. / I drugima koji im se još nisu priključili, i On je Silni i Mudri (El-Džumu'a/Petak, 2-3).

U Izvorniku boldirani dio prijevoda glasi: وَآخَرِينَ مِنْهُمْ لَمَّا يَلْحَقُوا بِهِمْ / Ve āharīne minhum lemmā jelhaqū bihim.

Neki klasični komentatori Kur'ana (npr. Ibn Džuzejj) razumjeli su da se pod drugima ovdje misli na Perzijance budući da se o tome navodi vjerodostojan hadis. U tom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, a.s., kada mu je bilo objavljeno iz sure El-Džumu'a: I drugima koji im se još nisu priključili, bio upitan: ”Ko su oni, Allahov Poslaniče?” Poslanik, a.s., nije odgovorio sve dok nije bio upitan tri puta. Među ashabima koji su sjedili kod Allahovoga Poslanika, a.s., sjedio je i Selman el-Farisi (Perzijanac), na koga je Allahov Poslanik, a.s., stavio svoju ruku i rekao: „Kada bi iman bio na sazviježđu Plejada (es-Surejjā), dosegli bi ga ljudi od ovih!” (Buhari: 4897) misleći pri tome na Perzijance. No ovu značenjsku specifikaciju većina klasičnih i savremenih komentatora Kur'ana nije prihvatila, odn. ovaj hadis je razumjela u smislu primjera (temsil), kako to ističe endeluski mufessir Ebu Hajjan u svome tefsiru El-Bahru l-muhit. Otuda su riječi Idrugima koji im se još nisu priključili razumjeli u općem smislu, tj. da se pod drugima misli na sve one koji će primiti islam poslije ashaba sve do Sudnjega dana (Zamahšeri, Bejdavi, Ibn Kesir, Ševkani, Sabuni, i dr.).

Imam i mufessir Taberi – nakon što navodi senede za dva mišljenja ranih autoriteta (ashaba i tabi'ina) koja bilježi u svome tefsiru o riječima: I drugima koji im se još nisu priključili, tj. da se te riječi odnose na nearape (‘adžem), odn. na sve one koji će primiti islam u budućnosti – zaključuje: ”Prioritetno i ispravno mišljenje, prema mome sudu, jeste mišljenje onoga koji kaže da se tim riječima opisuju svi oni koji će se priključiti ashabima Muhammeda, a.s., iz bilo kojeg naroda, jer riječi Uzvišenoga: I drugima koji im se još nisu priključili obuhvataju sve one drugekoji će se njima priključiti, i njima se ne specificira bio koji narod. Dakle, svi oni koji se njima priključe jesu oni drugi koji nisu bili među onim prvima kojima je Allahov Poslanik, a.s., kazivao Allahove ajete” (Džami'u l-bejan…, 10/8030).

Ono što dodatno potvrđuje sveobuhvatnost ovih kur'anskih riječi jeste univerzalno poslantvo Muhammeda, a.s., koji je kao Božija milost poslan svim narodima: Arapima, Perzijancima, Turcima, Berberima, Malajcima, Bošnjacima… Da, i mi Bošnjaci – kao i svi drugi narodi koji su primili islam, ili će ga primiti u budućnosti – najavljeni smo u kur'anskim riječima: I drugima koji im se još nisu priključili.

 

Almir Fatić

 

🙂