Mjesec: Februar 2017.

kontam da snimam karaoke..eto o čemu razmišljam voxu…nisam zaboravio da sam rek'o krajiškinji snimit onu jednu poodavno…

DakleM, fitnes….tek sad vidim koliko sam nepravde činio svome tijelu ovih 13ak godina što sam se bio zapustio..i baš mi tuga kad pomislim kakav bi bio da sam svih ovih godina trenirao 🙁
al haj štaš sad…da mi je sad ustrajat aBda..
Za ovih 3 mjeseca sam super zadovoljan rezultatima, iako još nisu vidljivi ono baš pravo… kontam da sam više uspjeha za ova 3 mjeseca postigao nego prije kad sam trenirao ..pa haj da ne slažem ali za nekih 9,10 mjeseci , a razlog tome je ishrana.
Prije nisam uopše pazio šta jedem kao sad, sad gledam da je to proteinska hrana više, a manje karbohidrata i šećera. Problem mi stvaraju bolovi na kompletnoj desnoj strani, posebno na svom zglobovima od šake preko lakta do ramena, razlog je što mi je to opterećeno konsantno na poslu a onda još sad i ovo, ali gledam da se pazim, tako da neke stvari ne mogu napredovati kako bih želio, ali polahko , biće i to aBda 😉
Nisam izgubio na kilaži skoro ništa, a stegao sam kaiš za jednu rupu, što znači da sam dobio na mišičnoj masi..nastavljam aBda tim tempom i načinom i dalje, pa ćemo vidjet naredni kvartal kako će bit..malo me trta sad proljeća jer kreću radovi u malinjaku i plasteniku, koji mi je vjetar sav iskido. A pare za malinjak sam spisko sve, mor'o radit na autu svašta nešto i ošle pare (polahko izlazim iz onog kontinuuma 😀 ) …al haj biće aBda, samo se moram malo preustrojit i nečega odreći što će me “koštati” malo više fizičkog rada …al bil hajr i to..

Vratio sam se i na fb..i osto još uvijek..zašto? ..pa…desile su se neke promjene…neke “stvari” sam izgubio..pa vjerovatno želim da na ovaj način, iako iskreno rečeno primitivan i očajan, popuniti te neke praznine..pokušati se uhvatiti za neke slamčice … 🙁

 

Čitam neki dan neke članke u 2 nastavka od naše sestre, koju inače volim čitati, Yasmin Mogahed u kojima govori ooo…pokušaću svojim riječim ukratko… o tome kako se ona prije jako vezala za ljude i onda uvijek doživljavala razočarenja.

Nije objasnila da li je mislila na vezivanje u smislu ljubavi i zaljubljivanja, jer imala je loše iskustvo u braku, ili je mislila na prijateljstva.

Ali je, kako kaže, skontala da je patila zbog toga jer je to, po njoj, vezivanje za dunjaluk. Jer ljudi su stvorenja, ovosvjetska, pa je i ljubav prema njima ustvari ljubav prema dunjalčkom tj. dunjaluku.

Zato je kao lijek za to, našla vezivanje srca samo prema Allahu.

Iako, iskreno, iz njenih postova, ko je prati, se vidi ta unutrašnja patnja, čežnja za ljubavlju..ne znam da li je voljela tog muža pa se razočarala pa ga još uvijek možda nekako voli, bez obzira šta joj je radio i sl. ugl. žena čežne za ljubavlju i nježnošću…

ali nisam to htio kazat nego ovo..

Mislim da ona tu griješi kada kaže da je to vezivanje za ljude vezivanje za dunjaluk, a misli pri tome vezivanje jel, srca za ljude.

Jer vezivanje insana za drugog, bilo koja varijanta ljubavi, nije vezivanje za ono u čovjeka što je sa ovoga svijeta, dunjaluka. Nije to vezivanje za insana i njegovo tijelo nego su duše ono što se veže, što privlači jedno drugoga i što čini da neka ljubav uđe u ljudska srca. A duša nije sa ovoga svijeta. Ona je od mnogo prije, Allahova odredba, koja samo boravi privremeno u ovim komadima mesa i kostiju. One su te koje se vežu tako jakom vezom kakvu tjelesno vezivanje nikada ne može doseći. Sve je tu nedunjalučko, vanzemaljsko i duše i ljubav kojom se vežu nakon što se zbliže i prepoznaju.

Tako da vezivanje za insane nikako ne može biti isto što i ljubav prema dunjaluku.

Oke, oni koje privuče tijelesno, nisu važni pomena ovdje, jer takvo vezivanje je plitko i nema tako jak efekat na insana

Duše se vanzemljaci.

PA I MI SMO USTVARI ONDA VANZEMLJACI! 😀

hem su duše stvorene mimo dunjaluka, hem su nam tijela od ugaslih zvijezda ..čoeče , super e! 😀

srce vs razum …. da se ne lažemo….srce uvijek, ali uvijek pobjedi..čak i onda kada mislimo da nije…baš kao što u onoj pjesmi veli pisac.. “glavom protiv srca borim se, al’ na kraju priče, srce proda stari trik pa se otrgne” …srce srce, taj stari mangup 😀
fazon je što je srce dobro, dobričina, pa pusti nekada razumu da bude po njegovoj volji, ‘nako kako razum misli da treba biti, i pusti ga da se umisli da je on jači i da je pobjednik…. aha 😛
Koliko puta si recimo tužan, ali ti razum kaže da u tom momentu ne pokazuješ to, da potisneš i ti hodaš sa maskom osmijeha na licu, ne daš sebi da misliš o onome što te čini tužnim, ipak si u sebi tužan ali to ne pokazuješ..dakle, srce je pobijedilo ali nako, šanerski pustilo razumu tu pobjedu..

ili koliko puta osjetiš ushićenje, radost, ali prikrivaš to, jer je možda bolje nekada ne pokazati oduševljenje nečim, iz raznih razloga …

ili nekada nekog ili nešto voliš ali ti razum kaže, ne budali, pusti to, nemere to tako, mora biti ovako, srce pusti da bude po razumovom iako da hoće može uvijek da ga pobijedi i tu ljubav ostavi u sebi a ostavi je uvijek..

ili si nekada ljut na nekoga, ali ti razum kaže da se strpiš i srce onda kaže, ok haj nek ti bude ali “ja znam”…

nije tu da se radi da je razum pobijedio jer je po njegovom..jok…srce je pobijedilo samo pusti iz dobrote da razum misli da je pobjednik…

nema ništa jače u insanu od tog malog komada mesa koji non-stop radi i ne samo da radi , nego ti život čini živim, i kada samo ono hoće da bude po njegovom i ne želi da prepusti razumu umišljenu povjedu, nema ništa što ga može spriječiti u njegovoj misiji…

zato je važno čistiti srce od zloće i puniti ga onim najljepšim…

Problem je što čovjek onda živi taj nesklad između onog ašto srce osjeća i što on javno prikazuje…onda se vračamo na temu spontanosti ..

Život je takav, ne može uvijek biti sve potaman, ali srce će uvijek živjeti u svom svijetu, kako god da mi činili i prikazivali ljudima, nekada će to biti u skladu, ali vrlo često i neće … i uvijek će znati pravu istinu jer znanje Života je skriveno u Srcu zbaog njegove povezanosti sa univerzalnom spoznajom i istinom o postojanju…

štaš et’ 😀

 

editujem 3.12. …naumpade mi i ovo…srce će na kraju odnijeti i najvažniju pobjedu za nas ljude, vjernike …na Ahiretu, Allah će narediti melekima da izvedu iz Džehennema svakog onog ko u sebi , u svom SRCU, bude imao i koliko trun jedan, atom, imana..zato srce moje, čuvaj me i čuvaj ono najljepše i najbolje u sebi, čuvaj moj iman i čuvaj mi ljubavi …. <3

 

Najveću težinu u ljudskom životu imaju bića tj. ljudi koje si poznavao..nisu to nikakve stvari, nije to ono što si vidio, slušao, čitao, znao..sve to, su samo sredstva da dođeš do ljudi. Sve te stvari mogu te učiniti plemenitijim, ako su dobre ili lošijim ako su loše, ipak su najvrjedniji ljudi koje sretneš kroz život. Oni te istinski oplemene, uzdignu ili te bace u dubine u kojima nema svjetla i u kojima teško dišeš…

Čovjek ode na putovanje, vidi svašta, jede svašta, prođe svukuda…ali najvažnije od svega je onaj/ona s kime si bio na tom putovanju i ljudi koje si sreo i upoznao na tome putovanju…mada ljudi često više slika prirode, zgrada i ulica uslikaju nego ljudi sa kojima se susretnu. Ima i onih koji izbjegavaju ljude, takvi su promašili totalno bit svega…

Čovjek visi na fb-ku..svašta pročita, nasmije se, oraspoloži, rastuži, nauči novi, obnovi staro itd. sve je to ok i lijepo i čovjeka sve to može malo oplemeniti..ali su bitniji ljudi sa kojima se upoznaš i sa kojima komuniciraš ….

Bojim se nekada, u nekim fazama, za sebe, da osjetim da postajem mizantrop 🙁 …

Molim Allaha da mi sačuva vjeru u ljude i dobrotu njihovu i da učini da ono najljepše u životu osjetim od ljudi a ne od mrtvih stvari ….amin

Znači, skonto sam da sam nekakav mjesecopat..
Jer evo, skužio sam da kad god je pun mjesec, kada je sredina ovog lunarnog kalendara, ja ti slabo spavam….nemrem nit zaspat kad hoću i kad bi htio, a kad zaspem, nekako nikako spavam…sve se nešto vrtim, budim, sanjam budaleštine , et’ sinoć nekakve dizače tegova sanjama, valjda od ove teretane i gledanja klipova po jutubu…ustanem nenaspavan..
Jutros na poso došo, sve mi se manta, ko tlak ko nešto, neam pojma..a nenaspavan..
Neam pojma šta ću…trebo bi kad su ovi dani drmnut apaurin i vozdra… ha ja…
šta se patit bezze ko konj…

Kontam ima to smisla, jer mjesec navuče tu tjelesnu tečnost pa ti se poremeti u tebi svašta.. ačito sam i kako je dokazano da su u noćima punog mjeseca češći zločini, valjda zbog te razdražljivosti..

I još …e ba..lego ja , nako vrtim se..zikrim, dovim, razmišljam, zamišljam..kad čujem nešto..ritmično lupkanje…tupo…ustanem…rasluškujem po stanu, da ne kapa voda đegod…ništa….naslonim uho na štok..čuje se jače i skontam…veš mašina ! ..znači neko je u pola 1 navečer upalio mašinu da mu radi…pa fakat …. lano bi….

samo da se ne povukodlačim,kako je krenulo …

jel ima joško da je primjetio na sebi ovakvo nešto? ha?

Imam osjećaj kao da sam upao u neki prostorno-vremenski kontinuum u kojem sve tehničke i mehaničke stvari, elektronika, mehanika kibernetika, automatika, patetika i dr. , vode tihi štrajk, neku vrstu pobune protiv onoga što jesu i za što su namjenjene i odbijaju da služe svoga vlasnika tj. mene u ovom slučaju i da se spremaju da uvedu teror nad vlasnicima, pri čemu ih udaraju tamo gdje su najtanji, džepu, i nadaju se bezuslovnoj predaji! 😀

Tako sam u nekih mjesec dana imao pobunu šporeta, veš mašine, mobitela (jednog), auta (prvi put), česmi ( 2 kom.), kamina, dimnjaka, mobitela (drugog), auta (drugi put sa najavom generalnog štrajka), sifona i još raznih džižda midža (ili je điđa miđa)….

Tako da sam stalno u iščekivanju novih otkazivanja…

(ovo ti je ono, ko ona birvaktile emisija, šou, “you asked for it!” you human!! 😛 ) 😀

Opet, kontam, ono što je bitnije tj. zdravlje, sluša elhamdulillahi…barem one voljene…generalno 😀 , jer ima i tu nekih koji trebaju na određene nadogradnje, hardverske, softver se svakako apdejtuje..ali i to će aBda biti hajr …

ne zna terminator da bildam i s kim ima posla ..viš kad im svima isključim struju  😛

U životu bi bilo lahko samo pojednostaviti stvari i reći to je to a to je to i onda živjeti u takvom jednostavnom, crno-bijelom svijetu..ali nema ništa šarenije od života i on je sve! samo nije crno-bijel ! ….

Žalim ljude koji svijet vide crno-bijelim…i žalim ih ali i ljut sam na takve, posebno kada pokušavaju meni i drugima nametnuti ti svoju siromašnu sliku svijeta i života…
Bez stvari oko nas bi bili zapravo slijepci..
Biti slijep nije samo ne vidjeti očima, ili srcem, dakle nemati unutrašnju sposobnost vida, nego i kada nemaš u šta gledati, kada ništa oko sebe ne vidiš, ti si zapravo slijep jer bez obzira kako ne vidiš, bitno je da ne vidiš, i onda si znači slijepac.

Onoliko koliko ne vidiš si slijep ili, onoliko koliko vidiš stvari oko sebe, koliko vidiš boja, toliko nisi slijepac.

Koliko je bitno onda okružiti se, koliko god možeš, lijepim stvarima i insanima, jer ako u to budeš gledao tako ćeš i u sebi izgraditi lijepo, sretno i zadovoljno svoje ja i tako ćeš i doživljavati svijet oko sebe.

U protivnom, budeš li se okružio ružnoćom oko sebe, tako ćeš i svijet percipirati i sebe takvog na kraju doživljavati.

Ovo je bar sljepoća na koju možemo, poprilično, uticati.

I da, treba se klonuti ovih crno-bijelih ljudi s početka i pokušati im dokazati da je odavo izmišljen tv u boji da ne spominjemo digitalnu sliku i ostale karafeke…

‘nako kontam.

 

Čovjek koji ima u životu nešto što mu čini teško i bolno reći tome zbogom, Allahimanet, mora biti jako sretan zbog toga.
To je znak da je to nešto što je jako vrijedno u njegovom životu, što mu je drago, što ga je činilo većim od sebe i boljim od sebe, punijim, pa je zato rastanak sa time težak, jer se srce boji praznine, ali ne treba da se boji.

Zašto da i iz srca izbaci to ako je ono moralo prestati da bude?

Zamisli samo koliki si sretnik!?

Koliko je ljudi koji vrlo lahko odbacuju “stvari” u svom životu i ne osvrčući se za njima, kao da im nikada nisu ni bile bitne, kao da su im uvijek bile ništa, a možda su oni tim “stvarima” bili sve ili bar mnogo!

Ne treba zbog toga zaboraviti i odbaciti sve ono dobro koje si proživio sa tim i treba se sjećati toga sa osmjehom na licu, sjećati se u dovama srca i šapatom usana na sedždi.