Prije nego sam postao, hajmo reć’, posvećeni vjernik – vjernik praktičar, bio sam na jednoj stepenici niže tj. Postao sam teista, jer sam prije toga bio i deklarisao se kao A-teista, jel’ .
Kao ateista, jedina stvar u koju sam vjerovao da postoji, i bio ubjeđen 100% u to, su bili vanzemljaci.
Zbog ljubavi prema astronomiji i SF , pohađao sam razne sekcije u školama, čitao knjige, tekstove koji govore i o astronomiji općenito a i o malim zelenim 🙂 . Također sam uživao u gledanju SF filmova i maštao i nadao se čak, da ću i lično doživjeti jednu SF avanturu.
Nakon mog puta do vjere i u vjeru i početkom praktikovanja i učenja o islamu, sjećam se dobro da je jedno od mojih prvi pitanja vezanih za islam, Kur’an, bilo pitanje u vezi tumačenja ajeta sure Fatiha i riječi «Gospodara svih svjetova» i da li se to odnosi na vanzemljake.
Tako se sjećam i mog pomalo razočarenja kada mi je rečeno da se ne odnosi na to nego na svjetova ljudi, meleka, džinna, životinja, a rečeno mi je i da islam ne priznaje i čak da NEGIRA bilo kakvu pomisao na postojanje tamo nekih «malih zelenih».
Tako da sam ja počeo te misli o vanzemljacima doživljavati kao bogohuljenje, a i nije mi naumpadalo da pokrenem tu temu i radi te neke vrste «vanjske agresije» od strane braće a koja bi se vrlo moguće završila murtedizacijom 😀 .
I tako je to i ostalo.
Sve dok !!!!!!………
U ćitabu, pod nazivom «Iz života ashaba» nisam pročitao sljedeći odlomak iz priče o ashabu Usejd ibnu-l- Hudajru r.a.:
«Jedne noći, kada je noć dobro poodmakla, Usejd ibnu-l-Hudajr je sjedio u dvorištu, dok je njegov sin Jahja spavao pokraj njega. Konj, kojeg je uvijek imao spremnog za džihad, bio je svezan nedaleko od njega. Noć je bila tiha i mirna, a nebo vedro i zvjezdano. Zvijezde kao da su probadale zemlju svojim veselim i blagim očima. Duša Usejda ibn Hudajra zaželi da ovaj ugodni ambijent začini Kur’anom, pa poče učiti svojim blagim i milozvučnim glasom: Elif lam mim, zalike-l-kitabu la rejbe fih… Tada on ču svoga konja kako se naglo uznemiri i poče skakati u krug tako da umalo pokida svoje veze. Usejd ušuti, a konj se odmah umiri i utiša. Onda Usejd nastavi učiti. Ulaike ala hude-n- min Rabbihim… a konj se uznemiri više nego prvi put. On ponovo ušuti, a konj se opet umiri. To ponovi nekoliko puta, pa kada bi god zaučio konj bi se uznemirio i otimao se, a kada bi god ušutio i konj bi se smirivao. On se poboja za svog sina Jahjaa da ga konj ne bi zgazio, pa pođe da ga probudi. U tom času pogled mu se ote put nebesa pa on ugleda oblak kao šator ili nešto slično, od čega ništa ljepše ni čudnije oko nije vidjelo. Oko tog oblaka je bilo ukrašeno nešto poput brojnih svjetiljki, pa je sav vidokrug bio osvijetljen i blještav. Taj oblak se sve više i više penjao u visinu dok mu se ne izgubi iz vida. Kada osvanu jutro on ode Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu šta je vidio. Resulullah s.a.v.s. mu reče. – To su meleki, Usejde, koji su došli slušati tvoje učenje. Da si nastavio dalje sa učenjem, vidjeli bi ih i ostali ljudi (bez ikakvog zastora), ne bi se zaklanjali od njih. «
Khm, ja sam ost’o ovako ono :O , a ne moram vam ni govoriti zbog čega 🙂 .Ugl. nisam smio o tome ni sa kim pričati niti govoriti, osim sa 1-2 brata u koja sam imao povjerenje da me neće promurtediti, a razgovor je bio , onako, površinski, ispitivački, čisto da vidim reakcije, a opet se sve svodilo na « ma tišu-mišu». Haj, opet prođoše godine, ja ništa o tome, ni sa kim, jedino bi pođahkad po dersovima čuo tako te priče u smislu kako ćafiri vjeruju u neke vanzemljake a ne vjeruju u Allaha i tako to.
Nakon tih godina, a prije nekih možda 3-4. ja ti naletim na jedan tekst, pohrabar mogu reć, a koji direktno obrađuje tu temu, čak je i naslov senzacionalistički « Vanzemljaci u Kur’anu» . Pročitam ti ja, i nađem tu zanimljivih stvari. Izmeđuostalog, tu tezu da Kur’an , moguće je, govori o vanzemljacima, autor argumentuje sljedećim argumentima:
«”Dabbetun”
U Sura 42, Ajet 29 (42:29) Kur’ana, rečeno nam je, “Od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i zemlje, i živih stvorenja koja je On kroz njih rasijao: i On ima moć da ih sakupi kad god On to hoće.” (8) Prije nego što nastavimo dalje, moramo ukazati na neke stvari. Riječ “sema”, prevedena kao “nebesa”, je također Arapska riječ za “nebo”. Neko bi mogao prigovoriti da ovaj ajet se odnosi na stvorenja na nebu (kao što su ptice),a ne u nebesima. Ipak, ptice su spomenute odvojeno od stvorenja u nebesima u 24:41, “Zar ne vidiš da Allaha slave sva stvorenja na nebesima i na zemlji, i ptice raširenih krila?…” (9) U pojašnjenju za ajet 42;29, Muhammed Asad kaže,”U Kur’anu, izraz “nebesa i zemlja” se uvijek odnose na cijeli univerzum.” (10)Kur’an spominje nežive stvari također slave Allaha: “Zar oni ne vide stvari koje je Allah stvorio, kako svojim pomjeranjem sjena potčinjavaju se Allahu…”(16:48). (11) Prema tome, zar ne mogu stvorenja u nebesima spomenuta u ajetu 42:29, da budu nežive stvari. Ne. Sljedeći ajet,16:49 kaže, “I Allahu se potčinjava sve na nebesima i na zemlji, bilo da su živa stvorenja ili anđeli (meleki)…”. (12) Riječ prevedena kao “živa stvorenja” ovdje je ista riječ kao i u ajetu 42:29- “Dabbetun”.
Komentira Asad, “Riječ dabbah se odnosi na svako svjesno, zemaljsko biće sposobno da se spontano kreće naspram nezemaljskog, duhovnog bića, kao što su”anđeli” “. (13) Drugim riječima, ajet 42:29 se odnosi precizno na vrstu živih bića za kojima naučnici tragaju, a ne neka metafizilka bića. Yusuf Ali kaže,”Dabbetun: životinje, živa, gmižuća bića svake vrste.” (14) To je ista riječ korištena u ajetu 2:164,”…u životinjama svake vrste koje je On rasijao po zemlji…su znakovi za one koji posjeduju mudrost,” (15) i u ajetu 24:45,”I Allah je stvorio svako živo biće od vode: neka od njih puze na svojim stomacima; neka hodaju na dvije noge; a neka hodaju na četiri. Allah stvara šta hoće…” (16)
Komentirajući na ajet 42:29, Allama Šabbir Ahmad Usmani kaže, “Ovaj ajet ukazuje na to da kao na zemlji, postoje neke vrste životinja- živih organskih bića- na nebesima također.” (17)
Na isti ajet, Yusuf Ali komentira, “Život nije ograničen samo na našu malu Planetu. To je stara spekulacija da se misli da neka vrsta ljudskog života postoji na planeti Mars… predpostavimo da Život u ovoj ili onoj formi postoji rasijan po milionima nebskih tijela razbacanih po svemiru.” (18) Iz ovakvih izjava, čitaoc može shvatiti da su Musimanski učenjaci dosta svjesni činjenice da ajet 42:29 jasno spominje postojanje vanzemaljaca (prim. prev. misli se na vanzemaljce sa organskom životnom formom, možda sličnom našoj ili drukčijom što je za predmet diskusije na ovom levelu doista irelevantno)……
Sura 27:65 kaže, “Reci: Niko ni na nebesima ni na zemlji, osim Boga, ne zna ono što je skriveno: niti znaju kada će biti proživljeni.” (22) Ovaj ajet ukazuje da, kao ljudi, postoje druga stvorenja u kosmosu koja će biti proživljena nakon smrti. Rečeno nam je u ajetima 19:93-96, “Nema nijednog stvorenja ni na nebesima ni na zemlji a da neće doći Milostivom kao rob. On ih sve poznaje i broj im određuje. I svako od njih ce Njemu doći pojedinačno na Dan Obračuna. Na one koji vjeruju i čine dobro, Bog će podariti ljubav.” (23) Iz ovih ajeta mi saznajemo da postoje vanzemaljska živa bića, kao što smo mi, te da će biti podvrgnuta sudu na osnovu onoga sto su tokom života radili. Među njima su i vjernici. Prema tome, prirodno, biće vanzemaljaca koji su nevjernici. Vjernici će biti nagrađeni. Živa bića koja se u gornjim ajetima spominju teško da se mogu smatrati mikroorganizmima. Kur’an se obraća stvorenjima čiji razvojni level ih čini moralno odgovornim bićima. Ona moraju posjedovati kvalitete koje se pripisuju inteligentnim živim bićima……
Sluačaj sa Ibn Abbasom je vrlo interesantan. On je bio jedan od Poslanikovih drugova i njegov biži rođak. Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) se molio Bogu da podari Ibn Abbasu osobito razumjevanje Kur’ana (73), i on je kasnije postao jedan od najvećih tumača Kur’ana. Maulana Maududi pišući u njegovom djelu Tafhim-ul-Quran, kaže da, “Ibn Abbas (radiallahu anh)…je vjerovao bez sumnje da u univerzumu postoje mnoge planete kao Zemlja. …On nije samo poučavao da su takve zemlje nastanjene inteligentnim bićima nego da su njihovi stanovnici isti kao stanovnici na našoj Zemlji. On je otišao čak dotle da je rekao da oni mogu imati Poslanika kao što je naš Poslanik, i Adema kao što je naš Adem, i Nuha kao našeg Nuha, iIbrahima kao našeg Ibrahima, i Isaa kao našeg Isaa (Allahov mir neka je na sve njih).” (74) Znanje o postojanju vanzemaljaca i njihovom spominjanju u Kur’anu, bilo je prisutno među Muslimanima od prvih dana Islama!
Ima još nešto o Ibn Abbasu. On nije na sve strane pričao o svojim mišljenjima u vezi vanzemaljaca. Radije, on je bio dosta tajnovit u vezi te stvari. Razlog tome je bila njegova bojazan da bi njegove ideje mogle zbuniti ljude. Zapravo, on se bojao da bi ljudi mogli doći u opasnost da postanu nevjernici ako bi počeli takvo što nijekati, jer sam Kur’an o tome govori. Možda su takve iste strepnje navele kasnije Muslimanske učenjake da izbjegavaju diskusiju na tu temu, pa tako danas, mnogi Muslimani nisu svjesni da je Islamu tema vanzemaljaca poznata od početka. Ali vremena su drukčija danas. (autor aludira na predaju kada je ibn Abbas r.a. upitan za timačenje ajeta o sedam nebesa i sedam zemajla a gdje je njegov odgovor bio : “Jesi li siguran da ne bi postao kâfir, kada bih te o tome obavjestio.” (Tefsir Taberi), 28-152.)
……
Autor navodi još neke stvari ali mislim da je i ovo dovoljno.
Ovo je i mene malo oskolilo , ali nisam plaho o tome govorio, jer sam smatrao da i ako ima nešto u tome, nije toliko ni bitno, Sa odinama se čovjek valjda malo promijeni pa mu se i teme i prioriteti malo pobrkaju ili poslože, ovisno od gledanja. Ali sam svakako bio malkice oduševljen, kako zbag same teme tako i zbog činjenice da se muslimani oslobađaju straha da govore o različitim temama, a kako vidimo to nije novina nikakva, samo što su nama naše drage daije , da ih Allah nagradi, mnoge stvari preskakali odabirući da nam prenesu i na neki način nametnu samo onaj stav i mišljenje koji su i sami prihvatili i odabrali za slijeđenje. Ali to je druga tema.
A na ovaj post me potaknuo ovaj video koji dajem u prilog, koji sam pogledao neku noć, u kom šejh Yasir Qadhi odgovara na upravo to pitanje i, sam dijelim njegovo mišljenje. Poslušajte!
Osim odgovora na to pitanje, možete saznati i za jedan jedan naučni rad o Ibn Tejmijji , a koji dajem u prilog također, rađen od strane jednog nemuslimana a koji je zaista zadivljujući, bar ‘nako na oko i na prvu J . Pa bujrun!
Ps. ko ne zna ko je Y.Qadhi nek gugluje.
link za tekst o Ibn Tejmijji :