Tuča , al’ zamal’

E, danas nam se na poslu zamal ne pobiše šef i jedan radnik. Završeno je suspenzijom radnika, jakako će. Jes on malo blentav i nagal, al i šef je bezobrazan i pravi onaj oholi silnik.

Kad smo čuli da se to desilo, prvo smo dobili informaciju da je ovaj radnik udario šefa, al ispalo je da nije, već se samo malo pogurali. Al fazon je bolan, kad smo mi čuli da se to desilo, svima bilo drago što je taj udario šefa 😀 , pa i meni.

 

Al’  ‘nako onda , dok sam radio, kontam po glavi svašta, pa mi dođe i ta misao: jel moguće da mi je drago zbog nečije nevolje, stradanja; jel moguće da se radujem i priželjkivam nečiju nesreću i stradanje?! ; ma kako malo da je, ono jes malo iz moje perspektive, ali tom nekom bi i to bilo nešto veliko i teško; bez obzira i na to što ja osjećam prema tom i tom, zar ja kao vjernik mogu sebi dopistiti da tako mislim i OSJEĆAM. Pa subhanallah, pa kako bi Poslanik a.s.  postupio u takvim momentima, bil njemu a.s. bilo drago što neko nekome nanosi zlo i patnju?!

Po onome kako slušamo i čitamo o islamu Poslaniku a.s., ashabima, tabiinima itd. oni to tako nikad ne bi mislili i osjećali! Ili BI?!

 

Izružim ja sebe dobro i odma se skaharim skroz brte. Al’ mi onda, elhamdulillahi naumpade ovaj ajet iz sure En'am, 58-i:

 

Reci: “Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike.”

 

Pa kontam, subhanallah, pa i Poslanik a.s. je imao momenata kada mu je sve došlo do grla i kada je poželio da Allah dž.š. uništi njegov narod, kako ajet i govori.

Iako generalno je uvijek bio za oprost, sabur, jer je bolji onaj koji oprosti i sabura.

 

I opet na kraju skontam ono zbog čega i pišem najviše ovdje, da se mi uglavnom obrazujemo u jednom smjeru, da nam se uvijek predstavlja samo jedna strana medalje, nikada cijela.

 

Prepun je fb izjava, citata, i svega koji uglavnom ruže ljude i govore im kako ne valjaju, kako su slabi, prijeti im se kaznama, propasti, traži se od njih melekansko ponašanje i stav potpuno neosnovano i ne uzimajući u obzir realnost i ljudsku prirodu, idalizira se sve i onda to u ličnostima vjernika stvara velike psihološke barijere između tih zahtjeva i relanosti. (otuda i odgovornost i strah zbog emocija)

 

Islam je ne samo vjera mira, pravde, morala itd. nego i vjera koja nije kontradiktorna ljudskom razumu i prirodi, vjera koja uzima u obzir relano stanje, a to je ono što nam se prešućuje iz povijesti i biografija selefa. Jes da se na dersovima to nako ‘ na jeziku’ kaže, ali suštinski i konkretno, stvarno , ništa se ne dešava.

 

 

Zato ću imati postova, neke sam već imao , koji će za neke biti možda i šokantni, al to nije moj problem :D. (npr. jel znate da je u istoriji ikada, jedan od najvećih serijskih ubica pronađen u islamskoj državi, al otom-potom)

 

Treba prevaga, lagana,  uvijek da bude na obveseljavanju ljudi, na optimizmu , a ne na zastašivanju i mentalnom ubijanju u pojam, koje onda za posljedicu ima razne devijacije ličnosti vjernika kao i pojavu raznih sekti a vidimo da to nije nimalo bezazlena pojava.

 

 

Toliko, hvala na pažnji …esselamu alejkum 🙂

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *