Month: November 2014

Ebu Hurejre r.a. veli da je Muhammed a.s. rekao:

“Allah zaista voli da se pomogne tužan i razočaran čovjek.”
(Ibnu Asakir, – hasen)

 

Pa evo, za sve tužne i razočarane jedan video sa nadom i željom da se bar malkice na tren jedan raspolože. 🙂

 

ps. ja brte mili sam oplako na ovo 100 puta 😀

 

Nakon posta o kiflama, nako sam malo sa nekom bračom prič’o i diplio, i zaključili smo da je , nažalost, mnogo i onih koji praktikuju islam, a koji ne poznaju dovoljno osnovne propise u islamu,  a to obuhvata i propise vezane za čistoću.

Zato sam odlučio da napišem, zapravo da prepišem,  ovaj post a koji će nastaviti da tretira istu temu a radi se o poglavlju iz knjige;

 

“Bašća namaza” (Hadiqatus-Salah) , autora, poznatog bošnjačkog velikana i čuvenog pravnika hanefijske pravne škole, Hasana Kjafije Pruščaka a koje je sa arapskog preveo dr. Muharem Štulanović.

DakleM………

—————————————————

”

ISTINDŽA’ (Pranje -čišćenje analnog i prednjeg otvora nakon velike i male nužde)

 

Kao uvodni dio abdesta smatra se pranje nakon velike ili male nužde, kako je već spomenuto. To je sunnet. Istindža’ je traženje odstranjivanja nečisti, koje izađe iz stomaka kao što je mokraća, izmet, sperma i sluz koja joj prethodi kod polnog snošaja, ili sluz koja se luči nakon napornog mokrenja ili krv koja poteče iz dva prirodna otvora.

Ne mora se obavljati čišćenje nakon puštanja vjetra, jer on nije nečist, iako izlazi iz stomaka.

Čišćenje onoga što ne izlazi iz stomaka na dva prirodna otvora za izbacivanje fekalija, ne naziva se istindža’.

 

Može se očistiti kamenom, drvetom i zemljom, Time se briše čmar, dok se ne očisti, bez obzira na broj brisanja, jer se za udovoljavanje ovog sunneta uzima u obzir otklanjanje nečisti, a ne broj pokušaja. Ako se ostvarila čistoća nakon samo jednog potiranja, to je dovoljno, i obratno; ako se ne očisti sa tri potiranja nastavlja se još.

 

U ljetnom periodu prvo se, zbog predrostrožnosti da se ne uprljaju testisi koji su spušteni zbog ljetne vrućine, potire prema nazad (idbar), drugi put se potire prema naprijed (ikbal), i treći put prema nazad, ponavljajući čin čišćenja.

“Idbar” je dakle, povlačenje predmetom kojim se čisti nazad, a “ikbal” suprotno tome.

Zimi se prvim potiranjem ide prema naprijed, a drugim nazad, zato što su testisi skupljeni a potiranje naprijed je efikasnije u čišćenju, zatim se potire nazad-naprijed, forsirajući čistoću i čišćenje.

 

Žena uvijek prvo potire prema nazad da se ne bi uprljao njen polni organ.

 

Pranje vodom nakon potiranja kamenom je od adaba. Potom se operu ruke, a zatim popršće otvor vodom što više i opere ga unutrašnjim dijelom jednog, dva ili tri prsta ako je potrebno, na jagodicama prstiju, kako nečistoća ne bi zapala iza nokata.

Obavezno pranje je ako se nečistoća raširi oko čmara više od veličine dirhema, po njima dvojici ( Ebu Hanife i Jusuf), dok se kod Muhammeda ( hanefijski pravnik, učenik Ebu Hanife) računa zajedno sa onim što je u samom otvoru. Sa čistoćom onoga što se čisti, čista je i ruka.

 

Mekruh je:

Obavljati istindža’ desnom rukom, osim u krajnjoj potrebi.

Zatim, obavljati je sa kosti ili hranom ljudi i životinja,balegom, iglom, keramikom, ugljem i nečim vrijednim po mjerilu ljudi, kao što je krpa kadife ili sl., jer to isključuje poštovanje zbog zabrane pomenutih stvari……”

 

Ja bih još ovome dodao, a to sam naučio iz nekih drugih ćitaba ili dersova, da treba obratiti pažnju na zadnji dio čmara i potrati taj dio pokretom od sredine otvora prema vani i obratiti pažnju na utor koji pravi koža i sam taj krajnji, zadnji dio čmara, a u kom može ostati nečistoće.

 

Ne bih ja o ovome pisao , da ovo nije nešto sa čime se svakodnevno srećemo i što nam je potrebno svaki dan.

I…Allah se smilovao našim precima, našoj ulemi, koja nas niej ostavila a da niej i o najsitnijim detaljima pisala i prenijela nam znanje o tome. 🙂

 

Pa eto, i ja se nadam da će ovo nekome koristiti inšaallah, a onaj ko je već znao , da se podsjeti.

 

😉

Ima ljudi koji se žale na druge, na prijatelje, pa neki ih čak nazivaju “prijateljima” , jerbo vele eto, kako ih ovi zovu i traže samo onda kada im trebaju za nešto, za neku uslugu, pomoć itd….samo ih se tada sjete i naumpadnu im!

 

Nemojte živi bili tako misliti o drugima. A ni o sebi. Nemojte šejtanu vrata otvarat i prepustiti se sujeti i tvrdoglavosti jer….

 

Možda ste baš jedni od ovih!!!

 

Ibnu Omer r.a. veli da je Muhammed a.s rekao:

“Zaista Uzvišeni Allah ima robova koje je naročito odredio za potrebe ljudi. Ljudi traže od njih pomoć u svojim potrebama. Takvi ( kojima se ljudi obraćaju u nuždi) su sigurni od Allahove kazne.”
(Taberani; – hasen)

Više tema mi je u glOvi, al evo saću o ovoj.

 

DakleM, ja ti i žena u mene, ujutro kada idemo na pos’o, obično usput kupimo kifla. Imaju dva tipa koja iz auta prodaju ujutro , na putu kojim ide raja na pos’o. Prije je bio samo jedan.

 

Ja sam vazda kupov’o kod ovog jednog, haj reko znam tipa, iz čaršije tude, kod njega ću. I tako je to trajalo.

I jedno jutro kad nisam radio, odem ti ja na kahvu poslije sabaha i jednu kahvanu đe kahvendiše ova džamijska raja poslije sabaha, a i radnici koji rano idu na posao svrate, kad tu i ovaj tip što prodaje kifle ( ne pravi ih on , on samo prodaje za sebe nako). Ništa čudno i neobično, viđo sam ga i ranije.

I, ide ti tip u wc. Izlazi, prije neg’ je uš’o….iiiii zakopčava šlic, nako, ono, kaubojski, đutanski, điberski….Mene kad nije šlOg strefio. Odma mi pred očima one kifle, njegov «mali», šlic ….fuuuuuuj , bljak.

Reko’ sam sebi,’E neš više kifli uzest kad bi crko.’

 

Naiđemo ujutro ja i žena, reko, nećemo kifle…veli ona «štooo?» , ma nečemo….utom se nakako pojavio i ovaj drugi i reko saćemo kod njega kupovat. I onda ispričam svojoj sqwo šta je u pitanju …rekaciju pretpostavljate.

 

Haj sad , kontam, čoe’k je džahil, pa ništa neobično, mada ..brate mili, nemoraš biti opsjednut čistoćom pa da radiš neke osnovne stvari, al’ haj.

 

Problem je kad ugledam ljude koji dolaze u džamiju, odu u wc, izlete brže neg što su ušli. Nit se podaperu, nit ruke operu, a onda ti lete da se selame s tobom ….ugfffffffffff.

 

Zato, ako ima neko ko ne poznaje adete i propise u vezi higijene prilikom obavljanja male nužde , u islamu,  evo ukratko.

 

Nakon obavljene nužde, treba se potrat nečim, sada je to najčešće tariguz ili maramica, i onda vodom se podaprat, makar poprskat samo. A može se i samo vodom oprat, al’ onda dobro se oprat!

 

Lijepo je, ako su uslovi takvi da omogućavaju to, da se mokri čućeći, ili sjedeći na wc šolji, jer je tijelo u boljem položaju da se bolje isprazni cisterna.

Nakon što prestane se sa mokrenjem, dobro je da se malo nakašlje insan, jer kašalj prouzrokije dodatni pritisak i izađe ako je štagod ostalo.

Dobro je i pritisnuti prstom (lijeve ruke) , mjesto između mošnji tj. muda ( muda su medicinski izraz da se razumijemo) i analnog otvora, jer time dodatnim pritiskom dođe do izlaska ostatka mokraće.

 

Na kraju se vodom dakle podapereš, al neka vode, jer ako bi slučajno došlo do izlaska nekog ostatka u vidu kapi, onda će ta voda količinski prevagnuti i odjeća će se smatrati čistom.

 

Nakon toga, opereš fino ruke, sapunom ako ima, i tek si onda slobodan.

 

Sve ovo je jako bitno radi šerijatske čistoće, da bi čovjeku bio ispravan namaz, a i da bi izbjegao kaburski azab, kako je navedeno u hadisima.

 

Hajte, živi bili sad recite ovako:

 

Subhanallahi we bihamdihi, subhanallahil-Azim

 

Ko ovo kaže, Allah će mu zasaditi palmu u Džennetu.

 

Pa onda, jednog dana, inšaallah, kada budete šetali svojim Džennetskim bašćama, pa dođete do ove palme, pa kažete “Aaaaaa, ovo je ona palma što sam proučio/la onda onaj zikr što nam je Alkemichar rek’o u onom postu”

 

Pa me potražite , ili samo poželite da me nađete 🙂 , da se vidimo i ispričamo, podsjetimo dunjaluka i svega…..tamo neće biti moguće ni grijeh kakav počiniti a niti će ljubomore biti.

 

A ako me ne nađete, kao što veli šejh Jakub, zamolite Allaha za mene da mi se smiluje 🙂

 

ps. samo da kažem da je dobar fol ovđe što se ne vidi KO ti lajka i to, bolje za srce 🙂

Ebu Hurejre r.a. veli da je Muhammed a.s. rekao:

“Svaki posao ima svoju oštrinu (pretjeranost), a svaka oštrina ima svoju malaksalost (ublaženje). Pa kad je čovjek umjeren (u poslu ili ibadetu) i drži se sredine, računajte ga od dobrih ljudi, a kada ljudi počnu upirat prstom u njega (zbog njegove pretjeranosti), ne ubrajajte ga među dobre ljude.”
(Tirmizi, – sahih)

 

Nekad, poodavno, na početku mog povratka vjeri, kao i velika većina tadašnje omladine , a i sadašnje , smatrao sam i bio stava ŠTO EKSTREMNIJE TO BOLJE A I  ISPRAVNIJE….GARANT! A to je podrazumijevalo i biti drugačiji od prosječnih vjernika, tradicionalnih muslimana, Bošnjaka.

 

Al’ šipak!!!

Nije burazere baš to tako!

 

Što više čovjek uči, i potiskuje taj početni hamas i daje prednost razumu, počinje da uviđa koliko nije bio u pravu u mnogim stvarima.

 

Tako sad vavik izaberem sredinu. Na primjer: prije bi se raskorači kolko mogu u namazu – sada stanem normalno, niti se raskoračim jer mi je to nekako daleko od skromnog i bogobojaznog stajanja pred Allahom dž.š. ( ne mogu zamisliti da će neko na Sudnjem danu stajati ‘nolko raščavrljenih nogu k’o kad sam i sam tako stajao, samo zamisli tu scenu i pomisli kako češ stajati pred Allahom s.v.t. toga dana) ; a isto tako niti sastavim noge ko derviši, ili naše Bošnje, vele , četiti prsta! Al’ kad sam čitao Hasana K. Pruščaka, on veli NAJMANJE četiri prsta.

Daklem, sredina, niti ‘nako nit’ ovako, vengo između!

 

Ruke na namazu, dizanje, niti do ušiju, niti do prsa, već između.

Vezanje ruku, niti ispod pupka, ni’ na prsima, već ‘nako, ‘nako, sredinom 🙂

 

To tako ja, a drugi kako hoće: Sloboda je još uvijek. I inače, kad imam nedoumicu , biram lakše, biram sredinu, u svemu i siguran sam da imam najmanje šanse da fulam, a Allah najbolje zna.

 

Još samo jedan citat od mog ahbaba i profesora, sada i glavnog imama  Saliha I. , iz jednog članka, gdje veli:

 

“Vraticemo se malo na tezu: Islam je vjera sredine. Naime, ova teza je uzeta iz kur’anskog ajeta, koji glasi: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu, najbolji ummet (‘ummeten wasatan’), da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok…” (Prijevod znacenja – El-Bekare, 143.) ‘Wasat’ na arapskom jeziku znaci sredina, središte ili centar. Kako onda shvatiti ispravnost prijevoda: “pravedna zajednica”, ili “najbolji ummet” ?Ili, kako shvatiti tumacenje Ibn Kesira, rahimehullah, koji kaže: “Pod rijecju ‘wasat’ se misli: najbolji i najplemenitiji… …a to je stoga što je Allah, dž.š., specificno za ovaj Ummet propisao najbolje propise i najjasniji pravac kojim ce ici…”? (Vidi: “Tefsirul-Kur’anil-‘Azim”,1/181) Odgovor je vrlo jednostavan: upravo ta sredina koju zagovara Islam je ono što je najbolje, najplemenitije i najpravednije.”

 

Hvala na pažnji 🙂

“Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!”

(Muslim)

 

Kako je divan naš Plemeniti Gospodar 🙂 <3

 

Neko ko i ne zna plaho o zvijezdama, a voli gledati zvijezde i zvjezdano nebo, može vrlo lahko uočiti neke oblike, a jedan od njih je i tzv. ljetni trougao.

 

Čine ga tri zvijezde naravno, Deneb , Altair i Vega i taj trougao je skoro pa perfektan istokračni trougao.  Lijepo ga je vidjeti i uživati u njemu.

Mana je što se on može vidjeti samo na ljetnom nebu, i ovih dana on več išćezava sa neba.

 

Ali zato ranoranioci, posebno oni koji idu na sabah, mogu uživati u Orionu, Siriusu – najsjajnijoj ZVIJEZDI na našem nebu, kao i u Veneri, koja jeste sjajnija od Siriusa, ali nije zvijezda.

 

Ono što mnogi ne znaju, a tu spadaju i ovi s početka koji gledaju a ne znaju :D, je to da Vega , Deneb i Altair nisu zvijezde koje čine jedno sazvježđe tj. ne nalaze se u istom sazvježđu.

 

Vega je u Liri, Deneb u Labudu i Altair u Orlu.

 

One su samo najsjajnije zvijezde u svojim sazvežđima.

Iako , prirodno čine ljepotu, sklad i cjelinu, ljudi su ih odredili i ukalufili u neke svoje cjeline i oblike.

 

Pa ipak , i kao dio tih svojih sazvježđa, čine jedan od najljepših prizora na nebu.

 

 

Pa uživajmo u njihovoj ljepoti kad nam ja Bog dao 🙂

 

“Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili” Saff 6

 

ps. mor’o sam editovat malkice.

Kulejb ibnu Šihab r.a. veli da je Muhammed a.s. rekao:

“Allah voli onoga radnika koji kada radi nastoji da svoj rad učini što boljim i ljepšim.”
(Taberani; – hasen)

 

Mislim da je ovaj hadis jedan od onih, uz tumačenja ajeta i nekih drugih općih stvari u islamu, koji me je odgojio i na temelju kojeg sam u sebi izgradio stav da, bez obzira na neke stvari koje se dešavaju oko mene a vezane su za mene lično ili općenito za odnose u i na radu, ipak dam sve od sebe da posao koji radim i koji mi se povjeri poukšam maksimalno kvalitetno uraditi i ispuniti sve ono što se od mene očekuje po ugovoru sa poslodavcom.

 

Bez obzira i na to što smatram da sam malo plačen za taj (neki ) posao;

 

bez obzira i što se moji – naši nadređeni ne ponašaju prema nama radnicima onako kako bi trebali i morali da se ponašaju, pri čemu najviše mislim na bezobzirno iskorištavanja a zarad dobijanja nešto veće zarade u vidu stimulacije ( u koverti mimo zvanične plate) za dobro obavljen posao a u  kojoj samo oni participiraju i konzumiraju dok nas koji smo učestvovali itekako u tome “nagrađuju” odbicima zbog npr. odlaska u wc bez dozvole dotične “gospode” ( o čemu ću se posebno  istrest), a sve to postižu kroz dominantno dva instrumenta: mobing i buling, –  a vrlo malo kroz stručno i kvalitetno upravljanje procesom proizvodnje i rada – da ne govorim o primjeni savremenih naučnih metoda iz oblasti rada a pretežno iz oblasti psihologije i menadžmenta ljudskih resursa;

 

bez obzira i na neke radne kolege koji svjesno  nesavjesno obavljaju svoje radne zadatke – fušere , kako se kolokvijalno kaže 🙂 , pa onda neko drugi mora da za njih ili zbog njih obavi njihov dio posla;

 

bez obzira i što ti nekad dođe sve do guše i najrađe bi sve poslao u MP3, opalio nekoga šakom i onda pobjedonosno išetao iz firme , ne mareći za posljedice….

 

Sve to treba vjernik , ukoliko nije u mogućnosti objektivno promijeni stanje na bolje, da istrpi i potčini se Allahu dž.š. i Njegovom poslaniku a.s. i svoj posao obavi što bolje, ljepše i kvalitetnije, u ime Njega, očekujući nagradu i zbog halal opskrbe zbog koje trpi te neke nepravde i zulum…….

 

A najljepša nagrada je kod Allaha dž.š..

 

” I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.” Ali-Imran 186