Nešto sam malo uletio kao u neke debatice oko nekih stvari na fb. a i ovdje , kad smo oko pedera ono pričali, spominjala se slična stvar….pa evo reko da napišem nešto o tome.
Naime, radi se o tome, o pitanju, da li i od koga trebamo prihvatati riječi tj. vijesti, savjet,….. bilo kakav govor, i da li trebamo gledati u to KO nam govori ili na to ŠTA nam govori? Kakav je stav islama po pitanju toga i sl?
Moj stav, a to je onaj koji sam izgradio kroz islam, je taj da gledam u sadržaj tj. u ono šta se govori.
Istina, i sam se nekada ne pridržavam toga..štaš, ponese čovjeka nekada, emocija i svašta nešto, pa postupim i drugačije, ali kad se sjetim, povratim se, inšaallah.
Prvo ću spomenuti ajet, a koji neki pokušavaju koristiti i kao argument za onaj drugi stav , da se gleda na to KO nam govori.
” O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” – Hudžurat, 6.
Ovdje se ne radi i ne fokusira na ličnost onoga koji donosi vijest, nego na sadržaj. Sadržaj je taj koji se provjerava i zbog sadržaja se vijest ili prihvata ili odbacuje. Iako na prvi pogled nekome se može učiniti i suprotno…razmislite!
U hadisu koji bilježi Buharija “…. Rekao je (šejtan): ‘Kada legneš u svoju postelju prouči ‘Ajetul‐Kursiju’, jer će uistinu biti pored tebe čuvar poslan od Allaha, i šejtan ti se neće primaći sve dok ne osvaneš’. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Istinu je rekao lažac. To je bio šejtan. ‘ “
Vidimo da Poslanik a.s. iako su to bile riječi šejtana, priznao ih je i potvrdio kao istinite, a nije ih odbacio i rekao da se to ne prihvata jer je to rekao taj i taj, u ovom slučaju šejtan l.a.
Islamska ulema je također mnogo jasna po ovom pitanju. A evo nekih citata:
Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Mudrost nekada može spoznati i veliki griješnik (fadžir), ali se ne zna njome okoristiti, ali dobro znajte da se ona od njega može uzeti i primiti i njome se okoristiti!” (Fethul-Bari, 4/616., šerh hadisa br.2311)
Muhammed el-Emin el-Šenkiti rhm., kaže: “Moramo gledati u srž riječi i suštinu govora, a ne u srž i suštinu onoga koji je te riječi izrekao! Istina je istina, pa makar bio onaj koji je iznio i rekao beznačajan!” (Adva’ul-Bejan, 1/6)
Abdullah b. Mes’ud r.a., kaže: “Ko ti dođe sa hakkom – istinom – primi je, pa makar ti osoba bila mrska i nedraga, a ko ti dođe sa batilom – neistinom – odbij je, pa makar ti osoba bila ljupka i draga!” (El-Ihkam fi Usulil-Ahkam, od Ibnu Hazma rhm., 4/586)
Imam Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Istina se prima od onoga ko sa njom dođe, ne bitno bila nam ta osoba prijatelj ili neprijatelj, mrska ili draga, pobožna ili griješna!” (I’ilamul-Muvekki’in, 1/147)
Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Wehhab rhm., kaže: “Istina, se prima od osobe koja sa njom dođe, pa makar u pitanju bio neprijatelj koji postupa suprotno našoj vjeri!” (Tejsirul-‘Azizil-Hamid fi šerhi Kitabil-Tevhid, str.600)
Mu’az b. Džebel r.a., je rekao: “I licemjer (munafik), nekada izgovori riječi istine.” (Sahih Sunen Ebi Davud, br. 3855, 4611)
Ima toga još , ali i ovo je dovoljno da ne bi dužio, ugl. jasno se vidi stav da se gleda u SADRŽAJ govora a ne na ličnost onoga koji govori!
Daklem dragi moji i drage moje, ne dozvolite sebi da budete nepravedni. Svakom dajte onako kako je zaslužio.
Ono što je dobro, to dobro i pohvalite , ono što je loše, to loše osudite, i što je bitno da se to čini onda kada je to djelo aktuelno!
A ne bi smjeli da pokušavamo da nečiji dobar postupak umanjujemo napadom na njegovu ličnost ili podsjećanjem na ono loše od njega, posebno ako se radi o nekim akutnim temama. Jer takav način djelovanja je onaj koji čine smutljivci koji žele nauditi islamu i muslimanima ( u našem slučaju Bošnjacima) tj. kada neko učini neko dobro, odmah se od strane neprijatelja pojave neke stare ili loše vjesti o toj osobi kako bi nas odvratili od tog dobra koje je dotični učinio.
Dakle pazimo se tih zamki, da i sami ne upadamo u njih.
Ulema je govorila i o ovome:
Imam Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Osoba koja je u nečemu pogriješila – naravno da nije dozvoljeno slijediti je po tom pitanju, ali isto tako nikako nije dozvoljeno obarati njen imamet, poziciju, ugled i položaj kojeg uživa međ’ ostalim muslimanima!” (I’ilamul-Muvekki’in, 3/359)
Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Ako se primjeti da je neka osoba u nečemu pogriješila nije dozvoljeno govoriti da je to glavna karakteristika dotične osobe, a svako ko bude tako postupao, biće mu uzvraćeno!” (Fethul-Bari, 5/420)
Imam el-Zehebi rhm. kaže: “…Ne treba svakog onog pri kome se nađe novotarija (bid’at), ili greška u nečemu (hefva), ili pak počini neki grijeh (zenb), ocrniti tako da mu se kasnije ne prima ništa od njegova govora! Nije uslov, da bi neka osoba bila pouzdana (sika), da je bezgriješna i sačuvana svakog grijeha!?…” (Mizanul-i’itidal, 3/141)
Eto toliko, da ne dužim, mislim da ste shvatili šta sam htio reći ovom postom 🙂 <3